U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Nekoliko dana prije Božića 1957. u engleskoj drugoj ligi sastali su se Charlton i Huddersfield. Ni po čemu nije to trebala biti posebna utakmica, a danas se pamti po najvećem preokretu u povijesti nogometa i kao jedina u engleskom nogometu u kojoj je jedan klub postigao šest golova i izgubio.
ZA IME Billa Shanklyja zna gotovo svaki nogometni fan. Čak i mnogi iz mlađih generacija kojima je engleski nogomet u srcu barem su čuli za Shanklyjeva vrata pred ulazom na Liverpoolov stadion, nad kojima je ispisano "You'll never walk alone". Ikonski trener Redsa, koji je u 15 godina na klupi donio 10 trofeja, među kojima su tri naslova prvaka, dva FA kupa i jedan Kup UEFA-e, pred Anfieldom ima i dvometarski brončani spomenik, a pepeo mu je razasut po travnjaku na strani Kopa.
Ovo nije priča o Billu Shanklyju nego o jednom djeliću njegove karijere, za koji mnogi navijači Liverpoola ni ne znaju. Dvije godine prije nego je preuzeo Redse, Shankly je sudjelovao u čudesnoj utakmici u kojoj se dogodio najveći preokret u povijesti nogometa, kada je njegov Huddersfield Town manje od pola sata prije kraja vodio 5:1, da bi Charlton s igračem manje do kraja zabio šest komada i pobijedio 7:6.
Junak se zvao Johnny Summers, napadač koji je zabio pet od sedam Charltonovih golova i tako pronašao svoje mjesto u nogometnoj povijesti, a koji je samo pet godina kasnije preminuo od neizlječive bolesti.
Paleta emocija i nogometnih fraza na The Valleyju
Tog subotnjeg poslijepodneva igralo se posljednje kolo prije Božića. Trebala je to biti samo jedna od "bezbroj" utakmica u ondašnjoj Division Two, koja je brojila čak 22 kluba. Zapravo, bila je to prva utakmica druge polovice sezone, a vatromet koji je u njoj uslijedio možda se mogao donekle predvidjeti s obzirom na rasplet prvog okršaja na otvorenju prvenstva, kada je Charlton vodio na poluvremenu 3:0, a domaćini u nastavku izjednačili na 3:3.
Štoviše, na The Valleyju, kultnom stadionu na jugoistoku Londona, okupilo se osjetno manje gledatelja od sezonskog prosjeka, ali tih 12.535 sretnika proživjelo je sve emocije koje nogomet donosi. Oduševljenje i razočaranje, sreću i tugu, strepnju i nadu, strah i ohrabrenje, nevjericu i ushićenje, očaj i potpunu euforiju.
Igrači Charltona, njih desetorica, koliko ih je odigralo posljednje 73 minute, opravdali su gotovo svaku nogometnu frazu i poštapalicu. Dali su 120 posto. Borili su se do samog kraja. Znali su da nije gotovo dok god sudac ne odsvira kraj. Čak su i pokazali da je 2:0 "najgori rezultat u nogometu", kako su propovijedali Ćiro Blažević i mnogi drugi, jer to je bio zaostatak s kojim su se suočavali na poluvremenu.
Charlton poznatiji po Mućkama nego rezultatima
Charlton Athletic osnovan je 1905. godine i nazvan je po istoimenom kvartu na jugoistoku Londona. Od 1919. njegov domaći stadion je The Valley, na kojem igra i danas u EFL League One, odnosno engleskoj trećoj ligi. Malo se danas živih ljudi sjeća njegovih najslavnijih dana, tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je jednom završio čak i kao engleski doprvak (1937.).
Poslije Drugog svjetskog rata igrao je dva uzastopna finala FA kupa i osvojio ga 1947. godine. The Valley je tada znao primati i po više od 70.000 gledatelja i bio najveći stadion u ligi, a činilo se da će i klub doseći njegovu veličinu, ali početkom pedesetih znatno su opala ulaganja u momčad i stadion, što je usporilo rast kluba i dovelo do ispadanja u drugu ligu 1957. uz čak 120 primljenih golova, samo pet manje od rekorda.
U elitu engleskog nogometa vratio se tek 1998. na jednu godinu, a zatim opet od 2000. do 2007., a najveći uspjeh bilo mu je sedmo mjesto 2004. Puno više nego po rezultatima klub je u svijetu postao poznat kao inspiracija za srednje ime Rodneyja Trottera iz kultnih Mućki jer je baka bila velika navijačica. Lako moguće da je i prezime glavnih junaka odabrano baš u čast Jimmyja Trottera, Charltonova trenera te čarobne predbožićne subote 1957. godine.
Samo su tri velikana izjednačila Huddersfieldov rekord
Huddersfield Town tri je godine mlađi od Charltona, osnovan 1908. u istoimenog gradu u Zapadnom Yorkshireu, dvadesetak kilometara udaljenom od Leedsa. Klub je rano došao do najvećih uspjeha, osvojivši FA kup 1922. i tri uzastopna naslova prvaka od 1924. do 1926., što je niz kakav su do danas izjednačili Arsenal, Liverpool i dvaput Manchester United, ali nitko ga nije nadmašio.
Huddersfield je još triput bio drugi i triput igrao finale FA kupa do rata, ali poslije se redovito borio za opstanak, ispao 1952, odmah se vratio pa opet ispao 1956. godine. Od tada je niželigaš, uz iznimku dvogodišnjeg izleta u Premier ligu od 2017. do 2019., a ove godine se propustio vratiti u nju kroz play-off Championshipa.
Za oba kluba igranje u drugoj ligi te je 1957. bio novi osjećaj. Charlton je tek ispao i namjeravao se što prije vratiti, a Huddersfield je imao jednu sezonu staža u First Divisionu. Sastali su se već u 1. kolu i gostima iz Londona sve je išlo po planu, na poluvremenu su vodili 3:0, ali u nastavku su shvatili da povratak u prvu ligu neće biti lagan zadatak jer se Huddersfield vratio na 3:3.
Huddersfield je imao mladu, ali talentiranu momčad. Nakon ispadanja iz First Divisiona, u drugoj ligi priliku je dobivalo sve više klinaca iz omladinske momčadi koju je vodio Bill Shankly. Ali rezultati su patili i trener Andy Beattie u studenom je podnio ostavku. Shankly je naslijedio svojeg starog prijatelja i nastavio gurati klince, a na badnjak je prvi put na teren poslao 16-godišnjeg napadača Denisa Lawa, kasniju legendu Manchester Uniteda i škotske reprezentacije.
Sezonu je završio na 12. mjestu, s po 18 pobjeda i poraza te šest remija, a u idućoj je polusezonu gurao jednako dosadno, s po šest pobjeda i poraza te čak devet neodlučenih susreta.
Kapetan Charltona je iščašio rame u 17. minuti. Tada još nije bilo zamjena
Jimmy Trotter preuzeo je momčad Charltona u sezoni kada je ispala, ali bio je na dobrom putu da ju odmah vrati u First Division te ju je na polusezoni držao u vrhu poretka.
Pred 12.535 ljudi na The Valleyju utakmica je počela oprezno, uz blagu dominaciju gostiju u posjedu, ali bez izglednih prilika. Prvi ključni trenutak dogodio se u 17. minuti kada je Charltonov kapetan Derek Ufton ostao ležati na travnjaku. Pravila tada još nisu dopuštala zamjene, koje su u svijet nogometa ušle godinu dana kasnije, a engleski savez prihvatio ih je tek 1965., i to na početku samo jednu i isključivo za ozlijeđenog igrača.
Ufton je u karijeri čak 20 puta iščašio rame. Ponekad bi ga uspio vratiti, ponekad ne. Tog je dana nastradao u bizarnom trenutku, njegova ozljeda nije bila posljedica prekršaja, udarca ili pada.
"Jedno rame sam iščašio 13, a drugo sedam puta i svaki put na drukčiji način, a tog je dana bilo posebno blesavo. Golman je ispucao loptu, a ja sam trčao uz njihova napadača Stana Howarda. Sudarili smo se i rame mi je iskočilo. Nije bilo prekršaja, pada, tako jednostavno", prisjetio se Ufton u razgovoru za službenu stranicu Charltona povodom obljetnice, samo nekoliko mjeseci prije smrti u 92. godini.
"Uvijek je bilo samo pitanje hoću li ga uspjeti vratiti za minutu, a ako potraje dulje, onda je puno teže. Tog dana nisam ga uspio vratiti, i prije 20. minute ostali smo na 10 igrača. Odigrao sam preko 250 utakmica, a propustio ih vjerojatno još 100 jer se trener bojao da će zbog mene ostati s igračem manje. To me znalo jako frustrirati."
Dok su Uftona vozili u bolnicu na namještanje ramena, Huddersfield je poveo 2:0. Les Massie iz blizine je načeo mrežu Willieja Duffa u 27., a Alex Bain povisio je u 35. minuti, iskoristivši rupu u obrani nastalu neplaniranim izlaskom Uftona.
Dio domaćih navijača već na poluvremenu je krenuo prema izlazu. Njihova momčad gubila je 2:0, imala igrača manje, a trebalo je i obaviti božićni šoping u zadnji čas. Tko je mogao zamisliti što će se dogoditi u sljedećih 45 minuta...
Na poluvremenu promijenio kopačke i poziciju
John Henry Summers, poznatiji kao Johnny, dva je mjeseca ranije proslavio 30. rođendan i igrao najbolji nogomet života. Nakon transfera iz Norwicha u Millwall loše je počeo i završio u rezervama, da bi ga u siječnju trener vratio u momčad na poziciju lijevog napadača. Od tada je Summers igrao kao zvijer i postao jedan od najubojitijih igrača lige.
U Charlton je došao kao zvijezda i nastavio igrati na lijevoj strani, ali nije igrao dobro i bio je nadomak još jednoj demociji u rezerve. Na lijevoj strani je započeo i utakmicu protiv Huddersfielda, ali s igračem manje trener Trotter malo je pretumbao raspored igrača na terenu, premjestio je Summersa u sredinu napada te naredio ostalima da igraju na njega.
U prvom poluvremenu nije ga išlo, a posebno su ga mučile kopačke koje su se već počele ozbiljno raspadati. Na odmoru ih je zamijenio. I osjetilo se. Već na početku drugog poluvremena Summers je u još nerazgaženoj obući slabijom, desnom nogom krivo zahvatio loptu i tako prevario gostujućeg golmana te smanjio na 2:1.
Radost je, međutim, kratko trajala. Samo dvije minute kasnije McBain je zabio svoj drugi gol, a u 51. minuti Bill McGarry pretvorio je penal u četvrti gol Huddersfielda. Kada je Bob Ledger u 62. minuti zabio za 5:1, sve je upućivalo na to da su gledatelji koji su otišli na poluvremenu donijeli dobru odluku.
"Moj otac bio je na svakoj utakmici. Došao je u svlačionicu kad sam se ozlijedio i htio ići sa mnom u bolnicu. Rekao sam mu da ne brine i da će propustiti utakmicu ako uđe u Hitnu, ali inzistirao je. Dali su mi punu anesteziju da mi namjeste ruku, a prije nego što sam ušao u salu, pitao sam oca koji je rezultat. Rekao mi je da je 5:1 pa sam mu odgovorio: 'Eto vidiš, ne mogu bez mene'", ispričao je Ufton.
Priču je zasigurno izmijenio jer taj je rezultat stajao vrlo kratko, a čak i da je u to doba bilo mobilnih telefona, teško da se razgovor odvijao baš u tom trenutku, ali ovako joj je dao dodatnu dramatičnost.
Jer činjenica je da je Huddersfield u 62. minuti vodio 5:1 i imao igrača više. Po svakoj logici pobjednik je trebao biti odlučen. Ali samo dvije minute kasnije bilo je 5:3. Shanklyjevi igrači htjeli su još golova i nije ih zanimao povratak u obranu protiv brojčano inferiornog protivnika pa su, umjesto da nastave trpati, učas primili dva gola.
Summers je prvo proigrao Johnnyja Ryana za 5:2, a onda iskoristio prostor u obrani i izbio sam pred golmana za 5:3. Tako brzo nakon što su se opustili, gosti su zadobili dva praktički vezana udarca u bradu.
Od 1:5 do 6:5 za manje od 20 minuta
Charltonovi igrači nanjušili su krv i navalili svim silama na grogirane goste, po natopljenom i blatnom terenu na kojem su se mogućnosti za čudo povećavale. I zaista, u 73. minuti Summers je dovršio hat-trick, ali ne i posao. Ne samo da je u 78. izjednačio na 5:5 nego je u 81. pogodio za nevjerojatni preokret.
Ljevonogi napadač u novim kopačkama na novoj poziciji zabio je tri gola u osam minuta, četiri u 17 ili pet u poluvremenu. Impresivno je kako god ih se izdvoji, a ono što je još impresivnije je da je svih pet postigao slabijom, desnom nogom.
Bill Shankly uz aut-liniju je izgledao sasvim izgubljeno, ali u 86. minuti doživio je olakšanje. Ryan Howard, napadač koji je na toj utakmici zaigrao umjesto Denisa Lawa, prvi put je obilježio utakmicu u nesretnom sudaru s Uftonom koji je promijenio brojčani omjer na terenu, a drugi kada je pogodio Johna Hewieja, od kojeg se lopta odbila u mrežu za 6:6.
Do kraja su ostale još tri minute i činilo se da će ova čudesna utakmica završiti vjerojatno najpravednijom podjelom bodova. U izvještaju Huddersfield Daily Examinera reporter je napisao: "Gledatelj koji mi je puhao za vrati u agoniji je vikao: 'Zaboga, sudac, sviraj kraj!' Svi su, činilo se, zadovoljni remijem."
Ali, ne baš svi. Dok se čekao posljednji sučev zvižduk, Summers je pronašao vremena za posljednji centaršut kojim je savršeno pogodio Ryana, a on loptu proslijedio u mrežu za 7:6. Čim se krenulo s centra, sudac je označio kraj, a oni Charltonovi navijači koji su i nakon poluvremena ostali, koji su i kod 5:1 vjerovali, utrčali su na teren i iznijeli svoje junake na rukama.
Summers je asistirao Ryanu za prvi i posljednji gol, a među njima sam je zabio pet, i to slabijom nogom, na utakmici koja mu je bila posljednja šansa da zadrži mjesto u momčadi.
"Nije ga išlo, još prije tri tjedna odlučio sam da će mu ovo biti posljednja prilika, a prebacivanje u sredinu očajnički potez. Uh, kako je iskoristio tu priliku. Sad ga više ne mogu izostaviti", rekao je kasnije trener Trotter.
Kapetan se probudio i pitao oca kako je završilo
Dok su igrači Charltona slavili, kapetan Ufton bio je na operacijskom stolu. "Kad sam se probudio, pitao sam oca što se dogodilo do kraja utakmice. Rekao je da ne zna i da ide provjeriti. Vratio se i rekao da smo pobijedili 7:6, ali nitko mu nije vjerovao", ispričao je Ufton.
"Idućeg dana fotoreporteri i novinari su mi okružili kuću da čuju moju priču. Siroti Johnny Summer bio je junak i postigao pet golova, a u ponedjeljak je moja slika bila u novinama zato što sam propustio utakmicu", rekao je kapetan.
Utakmica odigrana 21. prosinca 1957. na The Valleyju i 65 godina poslije dio je engleske nogometne povijesti kao jedina u kojoj je momčad zabila šest golova i izgubila.
Bizarnim spletom okolnosti iste su se dvije momčadi sastale samo dva tjedna kasnije u 3. kolu FA kupa i 4. siječnja u Huddersfieldu odigrali 2:2, da bi u ponovljenoj utakmici četiri dana kasnije, četvrtoj međusobnoj te sezone, Charlton prošao pobjedom u Londonu, u kojoj je palo čak 12 golova manje nego u povijesnom predbožićnom okršaju.
Ta pobjeda 7:6 stabilizirala je Charlton u borbi za promociju natrag u First Division, a u posljednjem kolu trebao mu je samo bod protiv Blackburna, ali je izgubio 4:3 te je na promociju trebao čekati još punih 40 godina.
Shankly je postao legenda Liverpoola, Trotter dobio otkaz i pao u zaborav, a Summers preminuo s 34 godine
"Bila je to najnevjerojatnija utakmica koju sam u životu vidio", rekao je Bill Shankly, čiji je Huddersfield te sezone završio na devetom, a godinu poslije na 14. mjestu. Bio je nezadovoljan neambicioznošću uprave, nije imao nezaboravne rezultate, ali je bio vrlo uspješan protiv Liverpoola, koji je u to vrijeme također bio u drugoj ligi.
Jednom ih je pobijedio 5:0, a na jesen 1959. bilo je 1:0. Nakon te utakmice podnio je ostavku i preuzeo klub koji je upravo pobijedio. U njemu je ostao idućih 15 godina i postao najveća ikona u povijesti tog legendarnog kluba.
Trotterova karijera nije bila ni približno tako uspješna. Posao u Charltonu ostao mu je jedini u trenerskoj karijeri, a otkaz je dobio 1961. nakon samo jedne pobjede u prvih 12 kola. Ali prije toga, u listopadu 1960., sudjelovao je u još jednoj nezaboravnoj utakmici u kojoj su Charlton i Middlesbrough odigrali 6:6.
U istom je mjesecu i Summers odigrao još jednu nezaboravnu utakmicu i zabio pet golova protiv Portsmoutha, ali njegova karijera je ubrzo naprasno prekinuta kad mu je iduće godine dijagnosticiran rak pluća. Iako je bilo jasno da više neće igrati, klub ga je držao pod ugovorom i nastavio ga plaćati do smrti, koja ga je zatekla 1962. u dobi od samo 34 godine.