VELIMIR PERASOVIĆ govorio je o zasluženoj Partizanovoj tituli, borbenosti svojih igrača kojima ništa ne zamjeri i neraspoloženom napadu. Imao je pravo samo u jednom - crno - bijeli zasluženo su se treći put u nizu popeli na regionalni tron. No, niti su Cibonini igrači bili borbeni, niti je napad izgubio utakmicu. Izgubila ju je Cibonina obrana i to je ono što će Perasovića najviše zaboljeti.
Hrvatska bi, s druge strane, trebala plakati jer od 49 koševa koliko je Cibona zabila, svega devet otpada na hrvatske igrače. Ostalo su zabili Amerikanci.
Da Alan Anderson nije mogao sam, ne treba posebno naglašavati. No, bold svakako zaslužuju podaci da je Davor Kus ubacio ravno nula poena, dokazavši još jednom da nije igrač za velike utakmice, te da je s istim "učinkom" utakmicu završio najskuplji igrač Cibone Nikola Prkačin. Dok je sjajni Alan Anderson potezao, čupao, tražio potporu i nosio Cibonu, jedina uloga koju je odradio kapetan momčadi bila je svađanje sa sucima i unošenje nervoze.
Prije finalne utakmice mnogi su prognozirali kako bi prevagu mogli donijeti domaći teren ili kontrola Partizanovog skoka u napadu, no Cibonina je realnost bila puno tužnija. Nedopustivo mlaka obrana na samom je početku rezultirala brzopoteznim odmakom Partizana, koji je ekipi s uvjerljivo najjačim budžetom u regiji zabijao kao na treningu.
Perasović će spomenuti nepostojeći faul Andrića i poništeni koš za 50:48 koji je "odlučio utakmicu", ali će isto tako zatvarati oči pred činjenicom da je prvi prekršaj u drugoj četvrtini Cibona napravila minutu i 33 sekunde do kraja. Osim vrlo dvojbene situacije u kojoj se našao Lukša Andrić, još je jedan detalj bio prilično jak; koraci Callowaya u napadu za izjednačenje u prvoj četvrtini. Da je Cibona tada ušla u egal, tko zna kako bi sve završilo. No, ipak je jači dojam da je Partizan bolja momčad. A posebno je bolno što se to moglo prepoznati u jednoj utakmici.
"Čestitam Partizanu. Zaslužio je pobjedu, bio je dominantna ekipa. Mi smo krenuli loše, pogotovo napadački, donijeli smo puno loših odluka. Ključni moment je bio kada smo došli na četiri poena razlike, a Andriću je poništen koš koji nas je trebao vratiti na minus dva.
Međutim, kada je Partizan vratio razliku na šest poena, doživjeli smo psihološki pad i više nije bilo prilike za povratak. Što se efikasnosti tiče, imali smo premalo raspoloženih igrača. Morali smo koristiti ono što smo imali, jer su ostali igrači bili neraspoloženi. Cilj je bio blizu, ali neuhvatljiv. I to nas je uništilo, činjenica da smo vidjeli cilj. Bili smo dekoncentrirani. Nisam znao da posljednjih šest minuta nismo zabili koš, ali poništen poen nije opravdanje za to. Kao što suci nisu odlučili utakmicu, Partizanova je pobjeda zaslužena.", priznao je trener.
Foto: Cropix