KADA JE Jose Mourinho - trener koji je osvojio sve što je moguće osvojiti u klupskom nogometu - izjavio da mu je najbolji trenerski posao bilo dostizanje drugog mjesta u Premier ligi 2018. s Manchester Unitedom, to je djelovalo smiješno i prenapuhano, čak i za murinjovske standarde.
Kada se iz današnje perspektive uzme u obzir da je United - staturom i proračunom i dalje najveći engleski klub - u posljednjih 10 sezona, otkad nema Sir Alexa Fergusona, samo dvaput bio drugi u prvenstvu, a samo jednom - i to s Mourinhom - premašio cifru od 80 bodova, onda njegova izjava djeluje tek pretjerano, ali nimalo ludo.
To bi postignuće bilo potpuno nemoguće da tada nije imao tajni adut kojem se ni jedan trener nikada ne treba nadati i na koji ne može utjecati. Imao je svemirski dobrog golmana. David de Gea igrao je sezonu života, vjerojatno najbolju golmansku godinu u Premier ligi.
Najplaćeniji igrač koji nije vanzemaljac
Sasvim očekivano, United je odlučio nagraditi svoga junaka te je u roku od godinu dana Španjolac potpisao ugovor bez presedana. Bio je to četverogodišnji ugovor na 435 tisuća eura tjedno, čime je postao nogometaš koji zarađuje najviše ako se maknemo od vanzemaljskog trokuta Messi-Ronaldo-Neymar. Bilo je to doista veliko financijsko priznanje njegovih pothvata, ali vjerojatno ne i nezasluženo.
Da bi stvar bila bolja, tada se činilo kako je United zapravo pogodio jackpot nekoliko godina ranije, kada je bizarna okolnost s faks-mašinom u ljeto 2015. spriječila njegov prelazak u Real Madrid. Upravo je narednih nekoliko sezona, baš od 2015. do 2018., De Gea bio na svom vrhuncu.
U to doba bio je "vratar vrlo spretan s obje noge, ali i s refleksima mačke", kako ga je jednom prilikom opisao Van Gaal. Osim toga, tih je godina, ali i prije toga, bio prava vratarska avangarda. Osim što je bio prilično spretan u igri nogom, bio je među prvim vratarima koji su upotrebljavali stil obrana iz futsala, pogotovo na malom prostoru te u situacijama jedan na jedan. Osim toga, zbog svojih je akrobatskih obrana znao parati živce protivničkim igračima i navijačima.
Ali baš kao i njegovom španjolskom prethodniku Ikeru Casillasu svojevremeno, i njegova su kola vrlo brzo krenula nizbrdo. Prvo u dresu španjolske reprezentacije, gdje ga je zamijenio Unai Simon, a sada i na klupskoj razini.
De Gea bez ugovora
Što se De Gee tiče, danas je situacija potpuno drugačija. Iako je prethodne sezone završio čak 17 utakmica bez primljenog pogotka, što je daleko najviše u ligi (sljedeći ima 14), to je brojka koja je vrlo varljiva te očito čelnici i trener Uniteda nisu njome impresionirani.
Klub je, naime, u nekoliko navrata pokušao primorati igrača na smanjenje ugovora, svaki put bezuspješno. De Gea je od prednosti postao uteg kluba, vratar koji je spreman s vremena na vrijeme pokazati bljeskove koji su nekoć bili redoviti, ali jednako tako i primiti golove za koje nema logičnog objašnjenja. Postao je ono što se narodski kaže "vratar pacer" koji je pritom i golman staroga kova - onaj koji velike pogreške ne kompenzira sjajnom igrom, poput primjerice Edersona.
Sada, na kraju tog basnoslovnog ugovora, United i trener Ten Hag ne samo da zahtijevaju od njega značajno smanjenje plaće ako želi ostati u klubu nego su spremni i čekati rasplet s nekolicinom drugih vratara kako bi ga onda potpisali za manji iznos kao utješnu nagradu.
Sasvim je jasno da bi sve to vrlo lako moglo završiti gorkim razlazom. Problem za Španjolca je činjenica da drugih ponuda zapravo i nema, a trenutačno se i ne nazire klub koji bi ga uzeo čak ni za približno slične iznose mjesečnih primanja.
Vratar koji je nekoć bio avangarda svojim stilom i sposobnostima sada je primjer golmana kakvog top klubovi više ne trebaju. Na vrhunskoj razini nogometa i dalje postoje golmani koji nisu najbolji nogom, poput Courtoisa ili Oblaka.
Međutim, obojica redovito - baš kao De Gea u najboljim danima - donose bodove svojim momčadima kada je to najvažnije, a krunski je dokaz za Belgijanca prošlogodišnja Liga prvaka.
Postoje i oni koji neće često obraniti puno više od onoga što se očekuje, poput Edersona, ali on je, osim što ima top u nozi kojim može proigrati napadače, savršen vratar nogom. Postoje, naravno, i oni poput Alissona, koji su sjajni u obje te kategorije, ali takvih je doista malo.
Kako je došlo do toga?
Sada već bivšem, a tek potencijalno i budućem, Unitedovom vrataru dogodila se vrlo slična stvar kao i Casillasu. Mourinho je bio prvi koji je zamijetio da njegov mali pad u refleksima i skočnosti zapravo znači velik pad u njegovoj cjelokupnoj golmanskoj kvaliteti.
Malo godine, malo akumulacija ozljeda i poneki drugi, uglavnom privatni faktori doveli su do toga da jednom možda i najbolji vratar svijeta danas ne može pronaći klub. Casillas je tada, za mnogo manje novca, morao otići u Porto, a vrlo bi se sličan scenarij mogao dogoditi i Davidu De Gei.
Kada se pogledaju njegove brojke, one su i više nego indikativne: u posljednje četiri sezone omjer obranjenih prilika i propuštenih golova koji se očitava kroz Xg je manje-više nula. De Gea je tako u svom najjačem elementu, čistom branjenju, prosječan golman.
Ostale stvari potpuno se kose s onim što od svoga vratara želi Ten Hag. De Gea je po prosječnoj udaljenosti od svoje gol-linije čak pet metara povučeniji od Alissona, četiri metra od Pope te po dva ili tri metra od ostalih vratara top klubova.
Osim što je sabijen na gol-liniju što se istrčavanja i intervencija tiče, De Gea je najlošiji vratar što se rizika u izlasku na centaršuteve tiče. Na visoke lopte izlazi u manje od 3% slučajeva, čime je tri puta lošiji od onoga koji je najbolji u ligi, a to je Emi Martinez. Zbog takvog stila sasvim je očito kako je Španjolac potpuno ovisan o čistom zaustavljanju udaraca.
Ni na nebu, ni na zemlji
De Gea je nekoć protivničke udarce zaustavlja briljantno, na razini na kojoj su Courtois ili Oblak, ali danas je do te mjere nepouzdan da je skoro prosječan.
Gotovo je 10 godina prošlo otkad je i Van Gaal, a kasnije i Mourinho, vidio da je riječ o posebnom vrataru, onom koji je i započeo neke nove trendove te utvrdio nove vratarske tehnike. De Gea je od avangardnog golmana postao zastarjeli model koji više nema ni one elemente koji su maskirali ono što mu je oduvijek bilo slabije, a to su prije svega intervencije na visoke lopte.
Sada su se toj slabosti nadodale i neke druge, a Ten Hag nije trener koji je to spreman tolerirati. United bi sada rado doveo Rayu, Dioga Costu ili Onanu, redom tri vratara koji su u isto vrijeme odlični nogom, ali i vični redovito istrčavati van svojih 16 metara. Takav vratar puno je kompatibilniji s planom igre Erika Ten Haga.
Što se De Gee tiče, njegova je budućnost doista neizvjesna. Morat će i više nego dvostruko smanjiti svoj tjedni proračun, a pitanje je tko će se i tada kockati s njegovim uslugama. Nekoć vjerojatno najbolji, a sasvim sigurno najatraktivniji vratar svijeta danas je bez kluba.
Vrijeme je jednostavno pojelo njegov model.