Osam godina Chelseaja i nijedan nastup. Hrvatski vratar pronašao novi klub

Foto: AC Horsens

NAJDUGOVJEČNIJI igrač u aktualnoj momčadi Chelseaja i nekad veliki talent hrvatskog nogometa napustio je Stamford Bridge nakon osam godina bez ijedne odigrane utakmice za londonski klub.

Matej Delač je 2010. postao najskuplji vratar u povijesti hrvatskog nogometa nakon što ga je Chelsea otkupio od zaprešićkog Intera za 3 milijuna eura. Imao je tada tek 17 godina i pred njim je bila, vjerovalo se, blistava karijera.

No, od tada je Delač čak osam godina igrao po posudbama u osam različitih klubova od Nizozemske i Portugala do Francuske i Srbije. Vraćao se i u Zaprešić, dvaput dolazio u Sarajevo, ali mučio se sa skupljanjem minutaže i povratkom u formu.

Nakon dugih osam godina konačno se rastao s Chelseajem i pronašao novi klub. Od 1. srpnja bit će igrač danskog Horsensa, koji je vijest o transferu potvrdio na službenoj stranici.

"Matej je ovdje ostavio dobar utisak na mene, ne sumnjam da je golman sjajnih sposobnosti. Sjajan je u zaustavljanju udaraca i dobar na terenu. S ljudske strane, osoba je koja će se savršeno uklopiti u naš klub. Radujemo se suradnji s njime", rekao je trener golmana Horsensa Peder Hansen.
 
"Čuo sam jako lijepe stvari o danskoj ligi, sviđa mi se Horsens, gdje se igrači i svi u klubu dobro brinu o meni. Imao sam dobar razgovor s Pederom Hansenom i Bo Henriksenom, veselim se radu s njima. Ovo je velika prilika za mene", rekao je 26-godišnji Delač. 

Delač danas kaže da ne žali zbog dolaska u Chelsea.

"Karijera uvijek može biti bolja, ali imam 25 godina i ne žalim što sam tako mlad došao u Chelsea. Puno sam toga prošao, upoznao mnoge igrače, trenere i skupio iskustvo. Problem nije bila kvaliteta. Chelsea je vjerovao u mene, produljio sam ugovor nekoliko puta. Problem je uvijek bila radna dozvola."

"Chelsea je imao plan za mene i moju karijeru, ali neke stvari ne možete planirati. Kad sam stigao s 18 godina, sve se činilo kao film. Ne mogu opisati osjećaj. Pamtit ću veličinu Chelseaja koji me odgojio i naučio nogometnim i drugim manirima. Neću zaboraviti ni prvu (prijateljsku) utakmicu, u Ljubljani protiv Olimpije, kada sam igrao uz Fabregasa i Costu."