DOK hrvatski boksački fanovi iščekuju vijesti o sudbini Filipa Hrgovića nakon što je njegov protivnik Oleksandr Usik ipak dogovorio meč za ujedinjenje titula s Tysonom Furyjem, ili o povratku Alena Babića nakon što je u borbi za svjetski pojas u bridger kategoriji doživio prvi poraz, jedan se hrvatski boksač priprema za novu obranu vlastitog pojasa i napad na ozbiljnije trofeje.
Luka Plantić, 26-godišnji supersrednjaš iz Sesveta, u subotu, 7. listopada, u solinskoj dvorani Bilankuša drugi put brani WBC-ov Silver internacionalni pojas. Program počinje u 20 sati, a oko 23 sata bi u naslovnoj borbi večeri u ring trebali ući Plantić (6-0) i 28-godišnji Argentinac Diego Ramirez (25-10-1).
Plantić je već u četvrtoj borbi karijere prošlog prosinca ugrabio pojas protiv Khorena Gevora, također u Solinu. U lipnju ga je obranio protiv Yusufa Kunguela tehničkim nokautom u posljednjoj, 10. rundi, a u međuvremenu je nokautirao i Tomaša Bezvodu. Ako pobijedi u subotu, u što uopće ne sumnja, možda će već do kraja godine napasti i glavni WBC-ov internacionalni pojas.
U razgovoru za Index Plantić je najavio nadolazeću borbu i govorio o svom brzom usponu prema boksačkom vrhu u samo godinu i pol dana, četverogodišnjoj stanci u profesionalnom boksu nakon prve borbe, olimpijskom snu i protestu sjedenjem u ringu nakon svog zadnjeg meča u amaterskoj karijeri te objasnio zašto je u njegovoj supersrednjoj kategoriji prvak Canelo Alvarez dugo nepobjediv.
Tehničar je, brz, kontraš, po pričama je dobar. Ali svaki boksač je dobar jer uvijek postoji opasnost od lucky puncha. Nisam ga puno gledao, to radi trenerski tim, njihov je zadatak da prouče i analiziraju protivnika, a moj odraditi trening kako mi kažu, pripremiti se i odraditi meč.
Ma ne, imamo u tome iskustva i iz amaterskog boksa. Protivnici me toliko ne zanimaju koliko sam tijek meča. Sve ću vidjeti u prve dvije-tri runde i automatski si složiti u glavi kako i što trebam raditi, a još mi i treneri govore iz kuta.
Dug je to bio put, prvo sam otišao u Njemačku, gdje sam počeo s profi boksom. Tamo sam upoznao menadžera, a kad se on vratio u Split, poveo me sa sobom.
Neko vrijeme sam bio izgubio volju, u glavu mi je došlo da sve to nema smisla, da se bez veze tučem, već 10 godina sam non-stop trenirao. Još sam počeo raditi, dobio sam posao dostavljača i dolazio bih sav strgan s posla, ne bi mi se dalo na trening i odlučio sam malo odmoriti.
Nisam nikad razmišljao da skroz odem iz boksa, ali godinu dana nisam trenirao, a onda sam rekao sam sebi da moram ići na Olimpijske igre. Vidio sam da mogu parirati, pripremao sam se i ono što sam rekao sam sebi, tako je i bilo. Sad guram profesionalnu karijeru i nadam se da ću uskoro doći u vrh.
Izgubio sam od "Rusosrbina". Srbi su tad imali u reprezentaciji sedam Rusa i tri Srbina, a ovaj je trebao izgubiti u finalu i od mene u polufinalu. Dobio je državljanstvo za pet dana u Srbiji, pričao sam o tome s njihovim boksačima. Uništavaju domaće boksače da im dođe Rus osvojiti medalju.
Protestirao sam, da, i danas bih opet jer ti suci ruše nekome nešto iako znaju da je bio bolji. Ali ne možeš protiv te politike.
Između nekoliko protivnika koji su nam se nudili izabrali smo Južnoafrikanca Ryna Liebenberga, koji je držao WBC-ov internacionalni Silver pojas. Nokautirao sam ga u četvrtoj rundi i umirovio ga, nakon meča je rekao da mu je dosta. Bio mu je to tek treći poraz nokautom u karijeri.
Tom sam pobjedom došao do titule, sad je drugi put branim, a u 12. mjesecu vjerojatno napadam drugu titulu, glavni WBC-ov internacionalni pojas koji drži Talijan Ivan Zucco.
Kako da razmišljam o porazu kad mi borbu prenosi RTL, to mi je prva borba na nacionalnoj televiziji u Hrvatskoj, bit će na njihovoj VOYO platformi. I na Arena Fight kanalu.
Sparirao sam s dva talijanska olimpijca, svjetskim viceprvakom Azizom Abbesom Mouhiidineom i Salvatoreom Cavallarom, koji je bio treći na svjetskom, obojica su kontraši. Pripreme trebaju biti teže nego meč, a mi smo ih napravili kako treba i spremili se za protivnika 100 posto.
Od naših boksača nastupit će Branimir Malenica, Ivan Đuka, Ivan Delić, Bepo Marković, Luka Lozo i dva Ukrajinca iz moga kluba Dmitri Ribalik i Rustislav Belostocki.
Gledao sam meč, uništio je Charla, sve je dokazao u ringu. Ma najveća mana njegovih protivnika je to što ga se uplaše i onda automatski izgube, ovaj ništa nije pokazao. Jedino ga se Golovkin i Bivol nisu uplašili, oni su mu parirali. Zašto ga se plaše? Ikona je, vjerojatno zato.
Vjerovao sam da će se borba održati jer ako ne brani titulu i ne ide na ujedinjenje, izgubit će pojas. A on je marketinški boksač, najbitniji mu je novac. Čitao sam da su dogovorili raspodjelu 70-30, tako da će tu možda zaraditi i više nego protiv Ngannoua. Borba je u Saudijskoj Arabiji, a oni najviše plaćaju.
To je podcjenjivanje Ngannoua jer, realno, UFC borci nemaju šanse protiv boksača. Floyd Mayweather se šest rundi igrao s Conorom McGregorom pa ga nokautirao u sedmoj. UFC borci i protiv Jakea Paula izgledaju smiješno, a on je nešto naučio, ali nije savršenstvo. A oni su u UFC-u bili na top razini.
Svi ti MMA borci idu boksati s Paulom radi love, kao i Conor, koji je protiv Floyda zaradio 200 milijuna, a za sve godine u UFC-u deset. Svi vide da mogu zaraditi više u boksu. Zato je i Ngannou otišao, jer mu nisu htjeli podići ugovor s pola milijuna na milijun. On dvije godine trenira s Tysonom i ima dobar kapacitet, ali nije isto boks i UFC.