MINDAUGAS NIKOLIČIUS napušta Hajduk na kraju sezone. Sportskom direktoru je ugovor ionako bio pri kraju te nije nimalo šokantno da će Hajduk nastaviti dalje bez njega, pogotovo uzimajući u obzir da je prije nekoliko dana smijenjen predsjednik kluba uz obrazloženje da je to napravljeno zbog sportskih rezultata u ovoj sezoni. Sve je to skupa onda logično, ili ipak nije?
Hajduk je u ovom trenutku klub koji ne zna tko će mu za dva mjeseca biti predsjednik, sportski direktor i trener. Tri ključne pozicije u sportskoj strukturi kluba ne postoje, a Nikoličius će svoj mandat odraditi do kraja kako Hajduk, u sportskom smislu, ne bi bio baš potpuno obezglavljen dok traje tranzicija, iako je jasno da se trenutno ne mogu formirati planovi duži od par tjedana.
O samim kvalitetama Nikoličiusa i njegovom radu se može diskutirati. Kao i svaki sportski direktor u bilo kojem klubu, imao je dobrih i loših poteza, a cijelu sliku mandata mu kvari ova polusezona u kojoj se prosulo sve što se može prosuti. Do prošlog prosinca bio je "najbolji sportski direktor u povijesti kluba", a sada je "užasan". Istina je u sredini, a tek s vremenskim odmakom moći će se ozbiljnije analizirati dugoročne benefite ili posljedice njegovog mandata.
Nikoličiusa su nagovarali da ostane oni koji ga nemaju pravo to nagovarati
Normalno promatranje situacije u Hajduku tu prestaje jer ono što se događalo u pozadini priče o Nikoličiusovom odlasku je duboko zbunjujuće i zabrinjavajuće iz perspektive navijača Hajduka, ali prije svega navijača u smislu članova koji su posredno vlasnici kluba. Nikoličius odluku da odlazi nije donio danas, to je jasno. Što se čekalo s objavom?
Kao što je sam naveo, osjeća se moralno i profesionalno odgovornim za rezultate sportskog sektora kluba jer sezona je neuspješna, a posljedica toga je bila da je iz kluba otišao njegov nadređeni. Nije ovdje poanta u vezanju osoba jedne za drugu, nego je sasvim prirodno ako je predsjednik smijenjen zbog rezultata, da mora otići i onaj koji je za to bio zadužen. Sve otežavajuće okolnosti u smislu ozljeda ionako nitko ne broji kad se podvuče crta, koliko god to možda nepošteno bilo.
Ono što nije normalno slijedi nakon odluke Nikoličiusa. Nadzorni odbor Hajduka na čelu s predsjednikom Aljošom Pavelinom je nagovarao Nikoličiusa da ostane u klubu do dolaska novog predsjednika. Oni su zadovoljni njegovim radom i voljeli bi da nastavi i sljedeće sezone ako on i novi predsjednik pronađu zajednički jezik. Možda nekome sa strane ovo ne izgleda kao ozbiljan problem, ali to je u Hajduku nedopustivo zbog strukture kluba.
Nadzorni odbor se opet petlja u stvari koje nisu njegov posao
Uprava upravlja, a Nadzorni odbor nadzire. S ovom jednostavnom konstrukcijom Hajduk je imao stalno probleme od početka ere Našeg Hajduka. To u suštini znači da je Nadzorni odbor tu da pazi da u klubu nema mutnih ili kriminalnih radnji te da pazi kroz izvještaje na financijsku opstojnost kluba. Najveći zadatak mu je izbor predsjednika kluba, što na red dolazi jednom u četverogodišnjem mandatu. Također, Nadzorni odbor mora dati suglasnost Upravi kluba na poslove veće vrijednosti, a opet sve zbog pažnje na financijsku opstojnost kluba.
Sve izvan toga nije posao Nadzornog odbora te je njegova glavna obveza da se ne petlja u rad Uprave i samim time svakog sektora kluba u piramidi ispod predsjednika. Kada se postigne da ljudi doslovno zaborave imena članova Nadzornog odbora, onda su oni obavili dobar posao u okviru svojih ovlasti. Činilo se da je vrijeme petljanja Nadzornog odbora u upravljanje klubom napokon prošlo u Hajduku, ali očito nije i to jednostavno nije normalno.
Nadzorni odbor nema niti ovlasti niti kompetencije da procjenjuje je li sportski direktor dobro radio svoj posao. To nije njegov zadatak i njegovi članovi nemaju što pričati s Nikoličiusom ili ga nagovarati da ostane u klubu. Predsjednika čiji je to bio posao su smijenili, a Nikoličius svoju ostavku podnosi vršiteljici dužnosti predsjednika Marinki Akrap.
Sve drugo je rušenje hijerarhije kluba i zaista zvuči ludo da je Nadzorni odbor u nekoliko dana dva puta napravio katastrofalne pogreške u procjeni. Prvo smatrajući da novi predsjednik kluba može biti politički aktivna osoba bez iskustva vođenja organizacije u realnom sektoru, a odmah potom uzimajući u ruke pravo da utječe na formiranje sportskog sektora kluba.
Hajduk je u komunikacijskom kaosu
Jakobušića više nema i pomalo se gubi smisao raspravljanja o tome je li on dobro radio ili nije, je li trebao dobiti novi mandat ili nije. Tu svatko može imati mišljenje, a kroz njegov mandat se toliko stvari događalo da će obje strane imati sasvim valjane argumente. Nadzorni odbor je smatrao da je došlo vrijeme za promjenu i to je legitimno.
Ono što nije legitimno je činjenica da je Nadzorni odbor očajno iskomunicirao svoju odluku. Sama press-konferencija je bila korektna i na njoj je rečeno da je predsjednik smijenjen zbog sportskih rezultata u ovoj sezoni. Opet sve legitimno, ali kako je moguće da se predsjednika zbog toga smijeni, a istovremeno želi ostaviti sportskog direktora koji je odgovoran za taj posao?
Iz toga je potpuno jasno da Jakobušić nije smijenjen zbog sportskog rezultata ili nije samo zbog sportskog rezultata. Kakvi god razlozi bili, Nadzorni odbor ga je imao pravo smijeniti. Međutim, Nadzorni odbor nema pravo zamagljivati istinu pred članovima kluba. Razlog za takvo objašnjenje smjene onda može biti da je predsjednik smijenjen zbog nekih osobnih sukoba ili zbog toga što je radio stvari koje su jako loše za klub pa ih Nadzorni odbor ne želi javno iznositi zbog zaštite interesa kluba.
Što god je istina, Nadzorni odbor ima obvezu jasno to objasniti članovima. Hajduk je klub članova, a ne klub u kojem jedan vlasnik samostalno donosi odluke i nitko ga ništa ne pita. Tih 105 tisuća članova nema samo pravo na trošenje novca na klupske proizvode nego i pravo znati u kojem smjeru njihov klub ide. To ne znači da se svaka odluka treba objasniti, ali ovako monumentalne apsolutno moraju.
Nadzorni odbor je svojim potezima klub doveo u stanje obezglavljenosti, ali još je gore da je stvorio nepovjerenje i sumnjičavost prema razlozima svojih poteza posljednjih dana, u trenutku kada je klubu trebala mirna tranzicija prema nekoj novoj upravi i sportskom sektoru. Svi skupa se moraju smiriti i vratiti u granice svojih ovlasti jer jednom kad se one probiju, sav smisao upravljanja klubom na način kako je Hajduk strukturiran gubi smisao, a to je veći poraz od bilo kojeg na terenu.