BEZ Krovinovićevih spuštanja, Hajduk je gotovo nesposoban izgraditi napad iz zadnje linije. Bez Nikole Kalinića, ne postoji još jedan igrač uz Livaju koji može vezivati više protivničkih braniča i olakšati prijenos lopte u završnu trećinu, a bez Livaje neugodno je i pokušati zamisliti stvarnost i rezultate splitskog kluba. Nijedan klub na svijetu ne bi lako podnio izostanak trojice najboljih igrača, ali Hajdukovu struku treba zabrinjavati to što momčad izgleda znatno lošije bez samo jednog od njih.
Iz početne postave s kojom su Bijeli počeli utakmicu protiv Istre, u kojoj su na kraju nakon priličnog kaosa slavili 3:1, vidljivo je da je Dambrauskas htio odmoriti neke važne igrače. Od trojice najboljih, na terenu su bili "samo" Krovinović i Livaja.
Kalinić je bio na klupi, umjesto romba u sredini je bio trojac Fossati-Grgić-Krovinović, a na krilima Ljubičić i Biuk. Čolina je s osmice vraćen na beka, a susret je započeo i Lovrencsics, što je značilo odmor za Mikanovića i Melnjaka, barem prvih 45 minuta.
Sve do dvojbenog penala i Mahmoudovog isključenja, utakmica je mirisala na novi kiks Hajduka. Najupečatljiviji u nastavku sezone bili su remiji protiv Istre u Puli i Slaven Belupa u Koprivnici. U svakom od tih susreta bila je bolno vidljiva kadrovska potkapacitiranost Bijelih i izostanak dijela kralježnice momčadi, što ne može biti opravdanje kad u obzir uzmemo renome i budžete suparnika.
Kaos na terenu spasio Hajduk od još jedne Pule i Koprivnice
U Puli je zbog ozljede nedostajao Krovinović pa je Istra zagospodarila sredinom i posjedom, a prema broju kreiranih prilika, i zaslužila pobijediti. U Koprivnici nije bilo kartoniranih Livaje i Kalinića, a Krovinović je igrao vrlo visoko pa je Hajduk, prema riječima samog Dambrauskasa, toliko napucavao loptu da je sličio na engleskog niželigaša.
Ovaj put Dambrauskas nije imao problema s izostancima. Blaže ozlijeđeni Mlakar bi susret u kojem se očekuje igra protiv postavljene obrane ionako vjerojatno počeo s klupe. Litvanac je uz to poželio poštedjeti 34-godišnjeg Kalinića, što s obzirom na to da Bijele u slučaju iznenađenja na Šubićevcu u posljednjem kolu čeka šansa za titulu, nije nerazumna odluka.
Ispostavila se kao previše rizična. Hajduk je, za razliku od utakmice u Puli, ubrzo uspio zagospodariti posjedom, ali sve do sudačke nadoknade prvog dijela, ozbiljnije prilike nije bilo. Istra se branila s petoricom u zadnjoj liniji i Hajduku je nedostajalo ono što je zahvaljujući Kaliniću imao na Rujevici - prisutnost još jednog napadača čija će individualna kvaliteta vezivati braniče, koji će omogućiti Livaji spuštanje po loptu kad ostane visoko ili sam biti smislena meta dugih lopti. Ovu utakmicu je usmjerio izuzetno dvojben penal i jednako tako naivan crveni karton.
Jakobušić nema kontinuitet, a bez njega nema sustava koji kompenzira izostanke
Do Kalinićevog ulaska u 57. minuti sve je bilo gotovo, ali očito je da se bez najbolja tri pojedinca na Hajduk ne možete kladiti ni protiv fenjeraša. Ova momčad nema potrebnu dubinu i kvalitetu izvan samih lidera koja bi bila dovoljna da posljednje kolo dočeka na vrhu tablice, iako je realna prilika za to postojala.
To nije krivnja igrača, a ni trenera koji je na klupu sjeo nakon 14. kola i ostvario vrlo dobar bodovni učinak. Odgovornost leži na Nikoličiusu i Jakobušiću, koji ju je na klupskoj skupštini i sam istaknuo.
Za izgradnju momčadi koja neće potpuno ovisiti o nečijem kartonu, ozljedi ili potrebi za kratkom pauzom, nužna je stabilnost, a u 19 mjeseci pod aktualnim su predsjednikom promijenjena petorica trenera. Trenutni je doveden spletom okolnosti i poslije iznenadnog otkaza u Bugarskoj, ne zahvaljujući ikakvoj strategiji.
Rijetko viđen diskontinuitet za sada je maksimalno otežao uvjete za razvoj mladih igrača i sportske politike te etabliranje ičega u što bismo mogli uprijeti prstom i nazvati Hajdukovim stilom igre. To je problem jer zaista konkurentne momčadi igrom kompenziraju izostanke nekog svog Livaje, Krovinovića ili Kalinića, za što Hajduk još nije sposoban.
Uz ovakvu ovisnost o pojedincima, ne može se igrati Europu
Matematički biti u igri za titulu u predzadnjem kolu napredak je u odnosu na prijašnje iznimno loše godine, ali Hajduk ima čelnike koji ne skrivaju želju za pohodom na naslove i kontinuiranim igranjem Europe. Posljednje dvije utakmice s Istrom i onu u Koprivnici treba shvatiti kao upozorenje.
Klub čiji trener ne smije ni pomisliti odmoriti samo jednog od svojih najboljih igrača ako želi imati igru, naprosto nije spreman za kontinuiranu borbu za vrh, a još manje za utakmice u ritmu srijeda-nedjelja.