ENGLEZI su otkrili taktiku za nedjeljni dvoboj protiv Hrvatske na Wembleyju. Tamo se od 15 sati igra odlučujuća utakmica zadnjeg kola Lige nacija u kojoj za obje reprezentacije igra samo pobjeda.
Daily Telegraph donosi veliku analizu taktičkog preobražaja Engleske nakon SP-a i prije odlučujuće utakmice s Hrvatskom:
Oproštaj Waynea Rooneya je završio i Engleska se mora odmah okrenuti budućnosti. Ako izabranici Garetha Southgatea svladaju Hrvatsku, osvojit će prestižnu skupinu 1 u A Ligi nacija. Ako izgube, ispast će u niži rang.
Za razliku od međunarodnih prijateljskih utakmica, ova mlada engleska reprezentacija ima se za što boriti u Ligi nacija. Hoće li utakmica protiv Hrvatske pokazati što možemo očekivati od Engleske na Euru 2020. godine?
Nova formacija
Sustav 3-5-2 je prošlost za Englesku, a 4-3-3 je sve popularniji i češći izbor engleskog izbornika. Ovisno o fazi igre i imenima u sredini terena, Engleska se postavlja u 4-2-3-1 i 4-5-1 rasporedu, ali u posljednjoj liniji konstantno su četvorica, igra se s dva krila i jednim napadačem.
Znamo da Southgate želi da gradnja napada započinje iz obrane i zahtijeva od braniča Harryja Maguirea i Johna Stonesa da budu dobri s loptom u nogama. Pivot u sredini ispred obrane potreban je kako bi stvorio trokute i tako omogućio Englezima da izbjegnu suparnički pritisak i održe loptu u svom posjedu tijekom izlaska iz obrane. To znači da je uloga "šestice" na terenu ključna da bi engleski raspored 4-3-3 savršeno funkcionirao.
Fabian Delph igrao je na toj poziciji pod Pepom Guardiolom u Manchester Cityju i bio solidan protiv SAD-a u prijateljskoj utakmici, ali Gareth Southgate mora odlučiti tko će biti most između obrane i vezne linije i bi li defenzivniji igrač poput Erica Diera bolje odgovarao na toj poziciji.
Novi 4-3-3 sustav odgovara svim igračima u engleskom sastavu. Najbolji trenuci u prijateljskoj utakmici protiv SAD-a uključivali su široko pozicioniranog napadača, beka i ofenzivnog veznjaka koji kombiniraju na rubu kaznenog prostora, kreiraju tzv. overload i brojčano nadjačavaju protivnika u opasnim zonama ispred suparničkog gola.
Sjajnu demonstraciju toga vidjeli smo kod prvog gola Engleske protiv SAD-a u 25. minuti. Strijelac je bio Jesse Lingard, ali fluidne kretnje u sredini terena bile su ključne za pogodak. Središnji veznjak Dele Alli napravio je overlap beku Benu Chillwelu koji je zauzeo njegovu poziciju. Lingard je to odlično primijetio, pozicionirao se na vrh suparničkog šesnaesterca i stvorio trokut između igrača u bijelim dresovima. Uslijedilo je primanje lopte, namještanje i pogodak za 1:0.
Izuzetno je teško braniti se protiv takvih napada, osobito zbog spomenutih kretnji i rotacija u sredini i na bokovima.
Izgradnja napada iz obrane
Hrvatska voli igrati visoki presing u 4-2-3-1 rasporedu igrača i takvim pristupom zabili su prvi gol Španjolcima - majstorima izgradnje napada iz obrane - striktnim markiranjem Sergija Ramosa i Sergija Busquetsa blizu njihova šesnaesterca i tjeranjem Španjolaca na brzo gubljenje lopte.
Hrvatski napadači bili su pozicionirati dovoljno blizu španjolskim igračima tako da je svaka opcija kratkog dodavanja bila visoki rizik. Ramos je dodao beku, Ivan Perišić napao Sergija Roberta i natjerao ga na pogrešku. Andrej Kramarić je dočekao loptu i sjurio se sam prema španjolskim vratima te poentirao.
Bez obzira na to radi li se o nedovoljno dobroj tehničkoj potkovanosti ili pomanjkanju samopouzdanja, previše puta u prošlosti svjedočili smo tome da engleski igrači izbiju loptu daleko naprijed na prvi znak opasnosti. Naravno, rizici su očigledni, ali nagrada za čuvanje lopte i izgradnju napada iz zadnje linije je neprocjenjiva. No u takvoj strategiji svi moraju aktivno sudjelovati ili ona neće funkcionirati - loše postavljenje ili pogreška u kontroli lopte blizu vlastitog šesnaesterca nemilosrdno se kažnjava.
Ako Engleska može zaobići visoki hrvatski presing s pametnim kretnjama i preciznim dodavanjima u izgradnji napada kroz obranu, vrlo vjerojatno će u tom slučaju izbaciti barem četvoricu igrača i otvoriti priliku Barkleyju i Alliju da iniciraju napad kroz sredinu terena koja će tada biti osiromašena hrvatskim igračima zbog presinga.
Preuzeti kontrolu u igri
U igri čovjek na čovjeka, Hrvatska je u sredini terena daleko bolja i kvalitetnija od Engleske. Luka Modrić i Ivan Rakitić često su pozicionirani jedan pokraj drugog, duboko u veznoj liniji ispred svojih stopera, čime im omogućavaju da nesmetano diktiraju tempo i odabiru najbolje opcije dodavanja. Rakitićev izostanak zbog ozljede veliki je bonus za Englesku i pomoći će Southgateu da zaustavi takvu hrvatsku igru.
Napasti Hrvatsku kroz visoki presing je opcija, osobito s Barkleyjem i Allijem - ako budu igrali - uskim markiranjem Modrića i Rakitićeve zamjene, moguće Lazijeva Milana Badelja, i krilima (primjerice, Raheemom Sterlingom i Marcusom Rashfordom) koja će zatvarati prostor za manevar hrvatskim bekovima.
Uskim markiranjem i igrom čovjek na čovjeka stvari se dodatno otežavaju za Luku Modrića koji tada neće moći bez pritiska pronaći svoja krila dugim i preciznim dodavanjima, što će natjerati Hrvatsku da se okrene igri na duge lopte prema svojim napadačima koje engleski stoperi bez problema mogu čistiti.
Engleska će vjerojatno natjerati Hrvatsku na igru dugim loptama i blokirati sredinu terena, odnosno zaustaviti Luku Modrića i njegov doprinos što više umanjiti.
Zaobići sredinu u kojoj je Hrvatska superiornija
Southgate bi se mogao odlučiti na igru preko krila s obzirom na superiornost Hrvatske u sredini. Ključ za to će biti visoko pozicionirani bekovi, dok će se krilo pomaknuti više centralno, glumeći pritom dodatnog napadača.
Oba engleska beka već su odigrala slično u remiju bez golova protiv Hrvatske na praznoj Rujevici ranije ove sezone. Ovdje se vidi kako Ben Chilwell utrčava iza hrvatske obrane, dok njegovu kretnju dugom loptom prati stoper Harry Maguire. Leicesterov bek uspješno prima loptu, Hrvatska obrana to nespremno dočekuje, a Englezi već imaju nekoliko svojih napadača u opasnoj zoni, čekajući na ubačaj i priliku za gol.
Sterling je tu priliku promašio, ali nekoliko trenutaka kasnije Henderson se spustio niže u svoju polovicu, preuzeo loptu, a to je sjajno primijetio Kyle Walker koji je napravio isto što i Chilwell ranije. Takva utrčavanja engleskih bekova potpuno su poremetila strukturu hrvatske obrane. Tranzicija iz obrane u napad gotovo je instantna, a protivniku ne ostavlja previše vremena za branjenje i daleko je teže spriječiti takve prilike koje često rezultiraju primljenim golom.
U ovoj situaciji u gol-šansi našao se Rashford, ali je promašio. Također, najveća engleska prednost na krilima je brzina. Ako Southgate bude tražio od svoje momčadi da se brani u dubokoj zoni kako bi namamili Hrvatsku u svoju polovicu, gdje bi onda čekali na brzu kontru po krilima, to bi se moglo pokazati uspješnim.
Engleska ne mora brinuti
Jedini način da vidimo debitanta Calluma Wilsona da zabija gol protiv Hrvatske ili na Euru 2020. godine je to da se Harry Kane ozlijedi ili Garetha Southgatea ugrize radioaktivni engleski navijač iz osamdesetih te odluči igrati u kultnom engleskom 4-4-2 sustavu.
Jadon Sancho odigrao je svih 90 minuta protiv SAD-a, najčešće pozicioniran na desnom krilu, ali se povremeno rotirao s Jessejem Lingardom na lijevoj strani. Ta svestranost je nešto s čime se Southgate može lijepo poigrati i zbuniti protivnika. Rashford, Sterling, Lingard i Sancho su igrači koji mogu igrati na gotovo svim pozicijama u napadu, na oba krila, pa čak i u ulozi centarfora i to daje dodatnu dimenziju Engleskoj.
Dok Harry Winks, koji je sjajan dodavač, može poslužiti kao sjajna opcija u veznom redu ako se Engleska bude morala braniti i kontrolirati igru kroz posjed lopte. Navedeni su samo dio Southgateova moćnog arsenala koji ima na raspolaganju, pa stoga za budućnost engleskog reprezentativnog nogometa ne treba brinuti.
Hoće li tako izgledati i nakon nedjeljne utakmice protiv Hrvatske, ovisi samo o mladoj momčadi koju je Southgate okupio.