U PETAK ujutro su po nalogu splitskih gradskih vlasti komunalni redari prebrisali prekrasan mural posvećen Jugoplastici u Dominisovoj ulici, stvoren samo dva tjedna ranije. Taj su potez građani Splita, a posebno legende kluba poput Dina Rađe, mahom osudili. Kako bismo sve podsjetili kojim je povodom taj mural uopće napravljen, u suradnji s Yugopapirom donosimo tekst Predraga Miljuša iz časopisa Tempo objavljen u travnju 1989. nakon što je Jugoplastika u Münchenu osvojila prvi od svoja tri naslova europskog prvaka u nizu.
JOŠ NA minhenskom aerodromu, na skromnom i toplom dočeku koji je organizirao Klub Jugoslavena, košarkaši Jugoplastike su pokazali da su netipični predstavnici naše zemlje. Na pitanja radoznalih zemljaka, sretnih što se mogu naći pri ruci jugoslavenskim šampionima, odgovarali su neprecizno, ali s jasnom porukom:
"Borit ćemo se!"
I tom prilikom, a i kasnije pri svim susretima s našim ljudima na privremenom radu u inozemstvu, prevladavala je čežnja i nada da Jugoplastika postane i europski prvak, tu u središtu Starog kontinenta. Objašnjavali su novinarima koliko bi trijumfom porastao njihov ugled u očima kolega s posla i bez obzira na to što Nijemci previše ne mare za košarku, mogli bi im samo pozavidjeti.
Manekeni javnog mnijenja, glasnici iz Juge, u razgovorima sa sunarodnjacima prenosili su atmosferu kojom su Žuti ispraćeni u bavarsku prijestolnicu. Smatralo se da je veliki uspjeh već načinjen samim plasmanom za turnir četvorice europskih velikana, a dva vremenski bliska i uvjerljiva poraza od Partizana u domaćem prvenstvu rodila su i sumnju u stvarnu kvalitetu i domet Jugoplastike.
Kritičari su spočitavali da je "žuta knjiga" pročitana i da ona više ne nosi oznaku hit izdanja. Međutim, nada se ipak održavala devizom "život je malo siv, malo žut". Analogno tome, da smo prošle godine vjerovali da će Partizan osvojiti Europu, ili barem igrati u finalu, a zastao je na trećem mjestu, sada smo uvjeravali sebe u svu varljivost realne prognoze da su Maccabi, pa i Barcelona, ekipe daleko višeg rejtinga.
Potvrdio je to još u Zagrebu u tranzitnoj dvorani Plesa jedino pojačanje Splićana za Kup prvaka, žuti Amerikanac Luka Pavićević:
"Vjerujemo da možemo biti prvaci Europe i to nas neće osobito iznenaditi, mada nam nitko neće zamjeriti ni ako budemo treći, jer to je naš realan domet!"
Jugoplastika svoj dolazak nije udarila na sva zvona. Igrači su smješteni, prema riječima tajnika Bilića, u "potpunu izolaciju skrovitog hotela negdje u Münchenu". Ni oni sami nisu znali gdje će biti. Kasnije smo doznali da je riječ o sasvim skromnom staništu, a "potpuni mir" često su narušavale bušilice ispod prozora?!
Kao i svi, tako su i Plastičari bili zatrpani pozivima naših ugostitelja, koji su se utrkivali tko će ih bogatije ugostiti.
Neformalna atmosfera druženja sa zemljacima nestajala bi ulaskom u Olimpijsku dvoranu. Trener Maljković i kapetan Ivanović, čije su supruge zajednički s tribina pratile finale, a onda se sjurile na teren u zagrljaj muževima, ipak su pogriješili. Nedavno su izjavljivali, i u našem listu:
"Još nismo odigrali svoju najbolju utakmicu."
A u Münchenu su odigrali dvije najbolje utakmice! Način na koji se Jugoplastika popela na europski košarkaški Olimp je zbilja impresivan. Utakmicu protiv Barcelone odlučili su u prvom poluvremenu, a i Maccabi je kraj utakmice, posljednje tri minute, dočekao na koljenima. Prije oba susreta lica Plastičara bila su ozbiljna i zabrinuta kao kod vrijednih studenata koji za naučeno gradivo žele dobiti i najvišu ocjenu, nasuprot rutinerima, skupim plaćenicima Maccabija, pred kojima je bila još jedna finalna utakmica, kakve su do sada puno puta igrali.
Stručna analiza "minhenskog remek-djela" po Maljkoviću glasi:
"Pobijedio je model igre postavljen prije tri godine mojim dolaskom u Split. On se temelji na snažnoj i čvrstoj obrani (najbolji smo defenzivni tim Jugoslavije), iz koje se prelazi u discipliniran, taktički uvježban napad."
Čovjek kojem njegov učitelj Žeravica iz Španjolske poručuje da se uvrstio u red trenerskih velikana, u trenutku slavlja ne zaboravlja one koji su mu najviše pomogli, pa uspjeh džentlmenski želi podijeliti:
"U formiranju pobjedničkog modela, kao i mog trenerskog identiteta, nezaobilazan je udio profesora Aleksandra Nikolića..."
A on, svjetski košarkaški autoritet, Aleksandar Nikolić stoji sa strane s neizbježnom cigaretom, prima čestitke navijača i ljubazno svima odgovara.
Odakle razlike između Jugoplastikine europske i jugoslavenske prezentacije?
"Nismo ekipa velikog broja individualaca, već kolektiv kojem treba dosta priprema i uvježbavanja. Pred sezonu smo bili samo pet dana na okupu, a kasnije više nije bilo vremena za sustavan i ozbiljan rad. Naravno, i igrači su odavno sve svoje misli usmjerili na Kup prvaka."
U Jugoplastici se ne spava na lovorikama. Žele obraniti stečeno, titulu prvaka države. Ivanović poručuje:
"Ne postoji kompleks Partizana, uostalom pet puta smo ga pobijedili u prošloj sezoni! Dugo smo igrali izvan dogovorenog sustava, ponekad zato i gubili, ali ako provedemo zacrtani koncept, bit ćemo prvaci, bez obzira na startnu poziciju."
Jedno je sigurno, Jugoplastika je prvak Europe, Splićani dodaju, "i svita", a zaključak i nije naročito originalan: košarkaši su najbolji ambasadori ove zemlje.
Junak
Za robusnog momka iz Kaštela,Gorana Sobina njegov trener Maljković kaže:
"Nema raskošni talent jednog Rađe ili Kukoča, ali je zahvalan klupski igrač koji vrhunski igra velike utakmice."
U finalu je sa, po mnogima najboljim centrom Europe, Mageejem, vodio mnoge bitke s elementima borilačkih vještina i - dobio rat! "Sijevale su iskre", "letjelo je perje", i kao i na fotografiji Sobin je uglavnom dominirao nad crnim kolosom.
Jadranski biseri
Kad su blještavi reflektori u Olimpijskoj dvorani već odavno bili ugašeni, pred ulazom u metro opažamo poznati korak Briana McIntyrea, atašea za medije NBA lige, u specijalnoj misiji u Münchenu. Ozarenog lica, s aktovkom u ruci, lagano ide nogu pred nogu, a kad je spazio reportere Tempa, znance s McDonald'sova turnira u Madridu, obratio im se:
"Sretni ste, zar ne... Rađa i Kukoč ili obrnuto, ne znam ni sam tko je bolji, mada to nije ni važno. Po kvaliteti mogu odmah zaigrati u NBA ligi, a imaju samo po 21 godinu!"
Na konferenciji za medije jedan izraelski kolega upitao je Maljkovića je li Kukoč košarkaš iz druge galaksije. Odgovor je bio odričan, uz napomenu:
"Ima još učiti!"
Nagrade
Financijski saldo Kupa prvaka za Jugoplastiku još nije sveden, ali je sigurno da su Splićani sjajno prošli. Kolike su premije igrači dobili - zanimalo je novinare.
"O tome prije finala nije bilo riječi niti nas je to zanimalo, iako će nas klub sigurno znati nagraditi", odgovorio je Maljković.
Svakom igraču je odmah poslije pobjede uručen po videorekorder, dar našeg čovjeka iz Münchena, a što se tiče keša, neslužbeno se priča da će slavodobitnici između sebe podijeliti svotu u vrijednosti od 50.000 zapadnonjemačkih maraka.
Za predviđene nagrade ostalih sudionika - sitnica, ali košarkaši Jugoplastike ipak su dobro unovčili trijumfalni prolazak Europom. Za cjelokupni pobjednički pohod njihov kućni budžet bit će uvećan za oko 50.000.000. dinara.