DINAMO večeras u 21 sat na Ramon Sanchez Pizjuanu igra prvu utakmicu šesnaestine finala Europa lige protiv Seville. Sevilla na papiru nije bila najzvučniji suparnik na kojeg je Dinamo mogao naletjeti u ovoj fazi natjecanja, ali je vjerojatno najteži jer se u ovome natjecanju osjeća kao kod kuće.
Sevilla je najtrofejniji klub od začetka ovoga natjecanja. Nitko osim Seville ga nije osvojio tri puta, dok ga je ona osvojila čak šest. Svih šest titula došlo je u proteklih 15 godina, a posljednja 2020. godine. Europa liga joj odlično odgovara jer je Sevilla uvijek imala dobro pripremljena ekipu za kup-natjecanja, ali istovremeno nije nikada imala individualnu kvalitetu za ugroziti elitu u Ligi prvaka.
Slično je proteklih godina bilo i u La Ligi. Sevilla je dvije sezone zaredom završila s prilično visokim brojem bodova (70 i 77), ali joj je uvijek nedostajao jedan korak, pobjeda ili dvije više kako bi se do samoga kraja zadržala u borbi za titulu prvaka La Lige. Ove sezone će možda imati najbolju priliku za to.
Osim što je španjolska velika trojka najslabija godinama unazad, Sevilla prošlog ljeta za razliku od svih prethodnih sezona nije prodala nijednog od bitnih igrača, a sada se na zimu ozbiljno pojačala na pozicijama koje su joj oduvijek bile tanke. Dovela je dva krilna napadača - Anthonyja Martiala i Jesusa Coronu. Sada Sevillin kadar ipak ulijeva povjerenje da bi se mogao boriti na dva fronta.
Glavna snaga
Sevillina najveća kvaliteta ove sezone bez ikakve dileme je obrambena faza igre. Momčad Julena Lopeteguija trenutno je uvjerljivo najbolja obrana La Lige - primila je samo 16 golova u 24 odigrane utakmice, četiri manje nego druga najbolja obrana lige. Gledajući top pet najjačih europskih liga, samo je Manchester City primio manje (14).
Sevilla takve brojke postiže braneći se slično kao Simeoneov Atletico Madrid prethodnih sezona. Obično se brane u 4-1-4-1 formaciji, a u obrani sudjeluje cijela ekipa uključujući napadače. Najvažnija karika je zadnji vezni Fernando. On je zadužen za čuvanje prostora između obrambene i vezne linije.
Na Cholov Atletico podsjećaju prije svega zato što se vole braniti prilično pasivno. Od ekipe koja ima šanse osvojiti jednu od pet najvećih liga očekivao bi se nešto moderniji nogomet, no Sevilla je među najslabijim ekipama prema broju ukupnih pritisaka na igrača s loptom u nogama.
Zbog visokog posjeda lopte blizu tih brojeva su i neke elitne ekipe poput Cityja ili Liverpoola, no jasno je vidljivo da te ekipe imaju puno veći udio presinga blizu protivničkog gola, dok Sevilla uglavnom protivničkoj posljednjoj liniji daje vremena za organizaciju napada i počinje pritiskati tek oko centra igrališta.
Osim Fernanda, za ovako čvrstu obranu velike zasluge idu stoperskom paru Diegu Carlosu i Julesu Koundeu. Carlos je agresivan, visok i atletični stoper iznimno snažan u duelu, dok je Kounde nešto niži i slabiji fizički, ali zato iznimno dobro čita igru, pokriva Carlosu leđa te je vrlo bitan u napadačkoj fazi igre.
Zbog svoje kvalitete, ali i samo 23 godine, Kounde je daleko najvrjedniji Sevillin igrač koji je na ljeto bio vrlo blizu prelaska u Chelsea za 70-ak milijuna eura. Također treba istaknuti vratara Bonoua koji trenutno ima najbolji postotak obranjenih udaraca u La Ligi.
Napad ne briljira, ali došla su pojačanja
Sevilla je trenutno druga ekipa La Lige po posjedu lopte u svojim nogama s čak 61% po utakmici, a ispred nje je samo Barcelona. No taj broj na prvu može prevariti. Sevilla nije ekipa koja teži visokom posjedu lopte, taj broj je više posljedica trenutnog stila igre slabijih ekipa španjolskog nogometa - većina takvih ekipa jednostavno ne želi loptu u svojim nogama.
Sevilla zapravo ima prilično jednostavne mehanizme u posjedu. Lopetegui se najčešće odlučuje za 4-3-3 formaciju koja se zbog ozljeda na bekovskim pozicijama u posljednje vrijeme ponekad mijenjala u varijaciju 3-4-3 formacije.
Pri iznošenju lopte sa svoje polovice Sevillini bekovi su uvijek prilično ofenzivni i stoje visoko uz aut-liniju. Kako bi njima sačuvali leđa po izgubljenoj lopti te pomogli stoperima u izgradnji napada, nisko se znaju spuštati sva trojica veznjaka i time čine 2-3-5 ili 3-2-5 sustav.
U posljednjoj trećini terena glavna ideja je navući protivnika na branjenje jednog krila, a zatim preko centralnih veznjaka i elitnih dodavača Rakitića ili Jordana dijagonalom brzo okrenuti stranu i dovesti drugo krilo ili beka u priliku za dribling ili centaršut. Takva ideja dovodi do toga da Rakitić ili Jordan znaju imati po 15 ili 20 ispaljenih dijagonala, odnosno dugih lopti po utakmici.
Posebno je to izraženo kada na desnome beku igra Jesus Navas. Tada Sevilla često napada preko lijeve strane u nadi kako će protivnik ostaviti prostora na desnoj strani Navasu koji i dalje ima jedan od najboljih ubačaja na svijetu. Krajnji produkt, odnosno efikasnost takvog napada često počiva na leđima centralnog napadača, a ove sezone to je najčešće Rafa Mir.
Kada je se pritisne kvalitetnim visokim presingom, Sevilla zna imati problema s iznošenjem lopte pa tada pribjegava ispucavanju dugih lopti na centralnog napadača. U takvoj situaciji Mir postaje jedini most do protivničkog gola. To se itekako zna obiti o glavu pa se može dogoditi da ako protivnik osvoji nekoliko zračnih duela zaredom potpuno odsiječe Sevillin napad.
Da Sevillin napad zna biti sterilan potvrđuju i brojevi. Sevilla je tek osmi napad La Lige prema broju upućenih udaraca (12) te šesti prema broju golova po utakmici (1.42), a prema naprednoj statistici zabili su čak šest golova više nego što su trebali. Stoga pojačanja u obliku Martiala i Corone itekako imaju smisla te bi oni trebali poboljšati poprilično rudimentaran napadački sustav koji je nerijetko izvlačila obrana.
Kako će igrati protiv Dinama?
Zbog velikog broja slučajeva koronavirusa te nekoliko ozljeda, Lopetegui je bio primoran puno rotirati u posljednjih mjesec dana, no prema posljednjim novostima iz Španjolske, mogao bi imati cijeli kadar na raspolaganju uključujući i Jesusa Navasa, kapetana i vrlo bitnog igrača koji se vraća nakon nešto dugotrajnije ozljede. U najboljem sastavu Sevilla izgleda jako dobro.
S obzirom na okolnosti, ipak treba očekivati neke promjene u odnosu na idealnih prvih 11. Pri tome je najvažnije obratiti pažnju na to hoće li se već za prvi susret u sastav na poziciju desnog (krilnog) beka vratiti Navas te hoće li igrati Fernando. Oni su lideri ekipe te igrači za čije uloge Lopetegui nema konkretne zamjene.
Bruno Petković mora igrati
Odluka Željka Kopića da se početkom proljetnog dijela sezone prijeđe na formaciju s tri stopera za ovaj dvomeč sa Sevillom mogla bi dobro poslužiti. Kako je ranije objašnjeno, Sevilla dosta ovisi o učinku igrača na stranama pa će Bočkaju i Ristovskom dobro doći činjenica da iza sebe imaju jednog dodatnog igrača. Njihova uspješnost u defenzivi odlučivat će koliko često Sevilla stvara šanse.
Vrlo bitna odluka će biti tko će čuvati centralnog napadača. Josip Šutalo i Bartol Franjić nisu elitni skakači, a Theophile u posljednje vrijeme ima dosta kikseva kada mora čuvati referentnu točku protivničke ekipe. U ovome slučaju možda ne bi bilo loše imati zračni duel ozlijeđenog Dine Perića jer se nijedan od dostupne trojice ne čini kao idealan kandidat za borbu s Rafom Mirom.
Ipak, najveće pitanje ovoga dvomeča bit će može li Dinamo ugroziti drugu najbolju obranu Europe. A kada se postavlja takvo pitanje, jasno je da se radi o kontekstu u kojem Bruno Petković mora imati nekakvu ulogu. Stvar je vrlo jednostavna. On može ponuditi nešto što niti najbolje verzije ostalih napadača u Kopićevom kadru ne mogu.
Sposobnost kakvu ima Petković da s vrhunskim stoperima na leđima zadrži loptu i kroz dupli pas odloži je Oršiću ili Ivanušecu nemaju niti Andrić, ni Jurić ili Tolić. U ovakvome dvomeču u kojem će Dinamo biti limitiran na mali posjed lopte te svega nekoliko prilika, Petkovićeva kvaliteta mogla bi biti ključna. Zbog toga je i Petković koji je izvan forme “bolja oklada” nego bilo koji drugi napadač u kadru.