KULTNI časopis FourFourTwo donosi veliki članak o novom Juventusovom treneru Andrei Pirlu. U njemu iznosi neke manje poznate detalje iz Pirlovog života, ali i objašnjava na koji način je Pirlo svojom karizmom promijenio shvaćanje nogometa u Italiji te kako se to uklapa u moderne društvene probleme.
Pirlo: Majka je urlala na mene jer me morala čekati satima
Pirlo je godinama bio jedna od najvećih modnih ikona među nogometašima, a otkrio je kako je takve afinitete pokazivao još u ranom djetinjstvu: "Satima sam stajao ispred ogledala kako bih popravio kragnu ili neku izbočinu na majici. Nekad bi hlače namještao pola sata. Majka je urlala na mene da se maknem od ogledala i prestanem se gledati. Morala me uvijek čekati jako dugo."
FourFourTwo objašnjava kako je takva vježba omogućila Pirlu da bude savršen u svojoj nesavršenosti: "Za razliku od Zanettija koji je svaku vlas kose uvijek držao na istom mjestu, Pirlo je izgledao nemarno. Sve je radio polagano, kao da ga nije briga i nešto je u tome bilo jako privlačno."
Posebno se ističe pojam "sprezzatura" koji označava obavljanje uglavnom teških i složenih poslova s takvom dozom elegancije da se čini kao da nije uloženo niti malo truda. A Pirlo je u tome bio majstor i na terenu i izvan njega.
Postao je modna ikona tako što je bio sušta suprotnost Davidu Beckhamu
"Pirlo nikad nije bio glavna tema modnih naslovnica. Za razliku od drugih igrača poput Beckhama koji su iz tjedna u tjedan naglo mijenjali frizure i pokretali trendove, Pirlo je sve radio postepeno, kao da improvizira, bez želje da se mijenja", navodi FourFourTwo pa nastavlja: "Drugi su bili modne ikone u najnovijim majicama i cipelama koje su tek došle s modne piste. On je postao cool iako je nosio prevelike majice i majice s kapuljačom."
Armani je rekao kako se elegancija ne ističe, ali je bezvremenska. I ni za koga to nije vrijedilo kao za Pirla.
Filozofiju koja je promijenila talijansko društvo savršeno je prenio na nogometni teren
Ako "sprezzatura" savršeno opisuje ono kako smo svi gledali u Pirla - kao nonšalantnog tipa koji sve obavlja s lakoćom, onda je takozvani "spori pokret" bio način na koji je on shvaćao život i nogomet.
"Spori pokret" javio se kao svojevrsna kontrakultura, kritika i reakcija na moderno društvo u kojem je život ubrzan, ljudi površni, a emocija i uživanje sekundarni. Spori pokret stavlja naglasak na kvalitetu i proces, a ne samo na konačni ishod.
Njegova najpoznatija primjena bila je u kulinarstvu, kada se Italija povratkom na "bakine recepte" i stare metode nastojala othrvati modernim brzim lancima prehrane. Skinuti papučicu s gasa i uživati u sadašnjem trenutku je poanta. Uskoro se to prenijelo i na druge sfere života poput glazbe i filma, a Pirlu je pošlo za rukom promijeniti i nogomet u istom smjeru.
Regista je postao Arhitekt i Genij
Kao što su se u kulinarstvu neke metode i recepti smatrali toliko zastarjelima da nemaju više nikakvu vrijednost, tako se uloga registe u nogometu smatrala ostavštinom koja se nikad neće vratiti. Regista označava ulogu playmakera iz dubine terena, ispred obrane. Registina uloga bila je nekad davno preuzeti loptu od stopera i onda dugim pasom uključiti svoju ofenzivnu liniju u igru. Regista je nešto najbliže što je nogomet ikad imao ulozi quarterbacka u američkom nogometu. Smatralo se da je nogomet postao preintenzivna i prebrza igra za takvu ulogu.
Pirlo je dokazao da su stari recepti nekad bolji. Umjesto pozicije desetke, iza napadača, na kojoj se nije snalazio na početku karijere, povučen je dublje u teren odakle je svojim fantastičnim proigravanjima očarao svijet i milijune zaljubio u svoju igru. Talijanski nogomet koji se smatrao dekadentnim i nazadnim udahnuo je šarm i dušu zbog kojih su ga neutralci počeli favorizirati.
Teško je reći kakav će trener biti Andrea Pirlo, ali bez obzira na ishod nove karijere, ostat će jedan od najcool nogometaša svih vremena.