TONI KUKOČ i Dino Rađa bili su mlade zvijezde, Duško Ivanović ubojiti strijelac i prekaljeni veteran, ali srce i duša šampionske Jugoplastike bio je Goran Sobin, koji je jutro iznenada preminuo od srčanog udara u 59. godini.
Zapravo, bez te 206 centimetara visoke ljudine Žuti vjerojatno ne bi ni došli u priliku nanizati tri titule europskog košarkaškog prvaka. On je bio ključni igrač u pobjedi protiv Partizana 1988. godine, koja je Splićanima omogućila nastup u Kupu prvaka koji će osvojiti godinu dana kasnije.
Na najveći splitski gradski praznik, dan Sv. Duje 7. svibnja, na Gripama je gostovao favorizirani Partizan, branitelj titule, u majstorici za prvaka Jugoslavije. U fenomenalnoj atmosferi na Gripama Jugoplastika je razbila Partizan 88:67, a Sobin je zabio 28 koševa i limitirao Vladu Divca na samo četiri poena.
Briljirao je u cijeloj finalnoj seriji, imao je i posebne metode pripreme poput meditacije na centru dvorane noć prije te slavne utakmice. Najbolju predstavu karijere Sobin je pružio u pobjedi koja je pokrenula lavinu trofeja, bez koje ne bi bilo ni prilike uzeti prvu europsku titulu u Münchenu protiv Maccabija, ali vrlo je upitno i bi li uopće ta legendarna generacija ostala na okupu.
Kao neizostavni član startne petorke uz Kukoča, Rađu, Ivanovića i Zorana Sretenovića, Sobin je sudjelovao u prva dva europska naslova Jugoplastike, a zatim 1990. otišao u inozemstvo, u grčki Aris. Nakon toga igrao je za Cibonu, Zagreb i Alkar, u kojem je bio plaćen u pršutima, prije nego što je karijeru završio u velikom španjolskom Taugresu.
U posljednjoj utakmici igrao je protiv Barcelone, istog kluba kojeg je pobijedio na europskom oproštaju od Jugoplastike osvajajući drugi europski trofej.
Nakon toga potpuno se maknuo od košarke i godinama se bavio ribarenjem i poljoprivredom u svojim Kaštelima.