U OVOM kaosu oko Eura, ispadanja Hrvatske, dramatičnih presica Zlatka Dalića, nacionalne histerije oko odlaska Luke Modrića u reprezentativnu mirovinu ili ostanka, ispod radara je prošla vijest da se u La Ligu ekspresno vratio Espanyol. Katalonski klub je u Segundi proveo samo jednu sezonu, a u ključnom dvomeču doigravanja za popunu Primere bio je bolji od Ovieda s ukupnih 2:1 nakon 180 minuta nogometa.
S obzirom na to da je cijeli sportski svijet trenutačno maksimalno fokusiran na događaje iz Njemačke, naravno da je posve logično da je malo tko primijetio da nekakvi espanyoli ili oviedi uopće igraju nešto.
Posebice ne u Hrvatskoj u kojoj sumnjamo da postoji armija navijača navedenih klubova. U redu, možda je neki zagriženi fan Roberta Prosinečkog ili Nikole Jerkana bacio oko na Sofu da vidi kako je prošao Oviedo, u kojem je originalni vatreni dvojac proveo dio svoje karijere, ali ako je i bilo takvih, u pitanju je čista anomalija.
Junak najljepše priče u nogometu ove godine jedan je igrač španjolskog drugoligaša
Međutim ovaj tekst nije inspiriran nikakvom anomalijom. Junak naše priče bio je dio ranije opisanog dvomeča, a njegova karijera i posebno njezini završni dani zaslužili su da se čuje za njih. Za Oviedo je protiv Espanyola igrao jedan od najboljih veznjaka te jedan od najomiljenijih španjolskih, ali i europskih igrača u posljednjih 20 godina.
Njegovo ime je Santi Cazorla i bez ikakve dvojbe za ovog 39-godišnjeg veznjaka možemo reći da je jedan od zadnjih romantika svjetskog nogometa. Majstor koji je na zelene travnjake ispao iz nekog drugog vremena i koji se karakterom i životnom filozofijom nikad nije ni uklapao u trendove modernog nogometa.
Puno vrhunskih sportaša, kad dođe do velikih klubova i bogatih ugovora, teatralno se i patetično rasipa silnim obećanjima da će se kad-tad vratiti doma i da će ondje, gdje su započeli, i završiti karijere.
Jako malo ih je to obećanje ispunilo. Cazorla je to obećanje dano samom sebi još tamo daleke 2003. ispunio, a način na koji je to napravio jedinstven je u svijetu elitnog nogometa. Vrlo vjerojatno i u svijetu vrhunskog sporta.
"Ne mogu ga dovesti zbog njegovih godina. Santi Cazorla je najbolji igrač kojeg sam trenirao. Zaljubio sam se u njegovu igru. Takav talent ne postoji. On je ono što mojoj momčadi nedostaje", rekao je u lipnju prošle godine tadašnji trener Barcelone Xavi u razgovoru za Twitch kanal Jijantes.
Tko zna, da ga je Xavi doveo, možda bi i dalje sjedio na klupi Barce, no realno, legendarni veznjak ne bi imao nikakve šanse. Kakav Xavi, kakva Barca. Cazorla je imao posve drugačije planove.
Oviedo je posljednji put u La Ligi igrao u sezoni 2000./01. Tada je ispao i do danas se nije vratio. U međuvremenu je čak i potonuo u četvrtu ligu, a početkom prošle sezone Santi Cazorla je odlučio doći kući i dati sve ono što je ostalo u njemu da pomogne klubu koji mu je otvorio vrata nogometa da se vrati tamo gdje je zadnji put bio prije 24 godine. I to besplatno.
Gazda Ovieda uvjeravao je Cazorlu da mora uzeti novac. Po zakonu
Prošle godine, negdje u ovo vrijeme, Cazorli je zazvonio telefon. S druge strane bio je predsjednik Ovieda Martín Peláez. Čovjek se malo zbunio, nije znao kako da krene, što da kaže. Imao je dobru volju, naizgled odličan plan i jasan cilj. Nagovoriti Cazorlu da se vrati u Oviedo i pokuša ga vratiti u elitu. Međutim, kad se Santi javio, Peláez se prepao.
Prošlo mu je kroz glavu da je zapravo ideja bedasta. Da će se osramotiti i postati predmet zajebancije u Španjolskoj. Zašto bi netko tko je u karijeri osvojio gotovo sve pristao pod stare dane igrati na drugoligaškim terenima, i to za novac koji je u svijetu vrhunskog nogometa smiješan?
Međutim nije računao da Santi nije baš klasičan primjer obične nogometne zvijezde. Cazorla je istog trenutka pristao, ali je Peláezu dao samo jedan uvjet. Nije želio primati plaću, želio je igrati besplatno. Tu je došlo do malih razmirica između igrača i gazde kluba jer Cazorla nikako nije mogao shvatiti da to ne može biti tako po zakonu.
Da mora, htio ne htio, primati barem minimalac od 91 tisuće po sezoni. Što zna običan nogometaš o zakonima, pa je zbunjeni Peláez morao nazvati svoju pravnu službu da Cazorli objasne kako stvari stoje i da ne može tek tako raditi što ga je volja. Zakon je zakon.
Igrao bih besplatno za Oviedo, ali rekli su mi da ne smijem
Nakon prilično bizarne rasprave u kojoj gazda kluba nagovara igrača da igra za novac, a ovaj to tvrdoglavo odbija, Santi je nevoljko ipak pristao. Peláez je odahnuo, a onda mu je dvostruki prvak Europe dao novi uvjet. Kad već onaj prvi nije prošao.
''Igrao bih besplatno za Oviedo, ali rekli su mi da ne smijem. Ponuda je bila jako dobra, ali me ni najmanje nije zanimala. Kad sam rekao supruzi što planiram, odmah mi je dala podršku. Štoviše, zapela je još i više od mene. 'Ne, nećeš ići u Oviedo zaraditi novac. Ići ćeš kući uživati, pomagati i davati.' Odmah sam nazvao svog agenta i rekao mu da ne želim nikakav novac", ispričao je Cazorla pa je nastavio:
"Nazvao sam predsjednika i rekao mu da pristajem na minimalnu plaću, ali da deset posto od prodaje svih dresova idu na račun klupske akademije. Ugovor smo potpisali iste noći.''
Santi Cazorla je početkom nultih bio na cijeni kao ponajbolji vezni igrač na svijetu. U glavi je imao satelit, a s loptom u nogama mogao je apsolutno sve. Nema pozicije na kojoj nije mogao igrati. Jednako je dobar bio kao polušpica, krilo, središnji veznjak ili klasičan playmaker.
Nogometni jednorog
Imao je nevjerojatnu sposobnost da jednako dobro igra s obje noge, što je bio (i ostao) raritet u svijetu vrhunskog sporta, ne samo nogometa. U doba kad se nogomet maksimalno ubrzao, kad je svaka tisućinka ključna da se donese odluka i odigra pravovremeno dodavanje, Cazorla je bio jednorog koji je imao privilegiju da čuva vrijeme tako što ga nije gubio premještajući loptu s jedne noge na drugu.
"Koristio sam obje noge otkako znam za sebe, otkako sam kao klinac s ocem nabijao loptu. Nikad mi to nije bio problem. Imao sam sreće da sam od malih nogu satima trenirao da mi na kraju to bude rutina. Treneri su poticali tu vještinu, ali sve je bilo na meni. Ja sam bio taj koji je želio naučiti jednako dobro služiti se i desnom i lijevom nogom", pričao je Cazorla.
Santi Cazorla je 1984. rođen u gradiću Llanera u španjolskoj pokrajini Asturiji, a s osam godina je pristupio lokalnom Real Oviedu. Premda sitan, za nekoliko klasa je bio bolji od svih svojih vršnjaka i samo je bilo pitanje trenutka kad će otići u neki ambiciozniji i bogatiji klub. Dječački idol mu je bio danski velikan Michael Laudrup i sanjao je da jednom dosegne njegove visine.
Još nije napunio ni 18 godina kad ga je doveo Villarreal, momčad koja se upravo tih godina gradila za napad na vrh španjolskog i europskog nogometa. Prve tri godine je skupljao iskustvo i učio je od - za njega najboljeg s kojim je ikad dijelio svlačionicu - Juana Romána Riquelmea.
"Igrao sam s vrhunskim igračima u Villarrealu, Arsenalu i reprezentaciji Španjolske, ali za mene je Roman bio najbolji ikad. Drugačiji igrač, koji je sam dobivao utakmice i sretan sam što sam igrao s njim", nedavno je Cazorla rekao za Sky.
Iako nije bio prvi izbor trenera Manuela Pellegrinija, Cazorla je upijao sve što je mogao, ali bio je i vrijedan kotačić Žute podmornice, koju je onaj promašeni penal Riquelmea dijelio od finala Lige prvaka 2006. godine. Iduće sezone iznenađujuće je za 600 tisuća eura prodan u mali Recreativo.
Bio je vođa i najbolji igrač najboljeg Villarreala ikad
Potpisao je na četiri godine, ali uprava Villarreala jako je dobro znala što radi. U ugovor su uglavili klauzulu da ga mogu otkupiti već iduće sezone za 1.2 milijuna eura. Upravo se to i dogodilo. Recreativo je odigrao senzacionalno dobru sezonu, završio je osmi, a Cazorla je izabran za najboljeg igrača Španjolske. Bio je to dovoljno jak razlog da se vrati u Villarreal.
Njegov drugi boravak u Villarrealu bio je spektakularan, klub je u La Ligi završio drugi iza prvaka Reala, koji ga je to ljeto pokušao kupiti. Navodno, barem tako kažu Španjolci, u Madridu su već pripremili dres sa Santijevim imenom, ali nisu računali da postoji igrač koji bi mogao napraviti nešto nezamislivo - odbiti najveći klub na svijetu. Santi Cazorla je upravo to učinio.
''Postoje mnoge druge stvari u nogometu osim Real Madrida. Naravno da im se može reći 'ne'. Nema sumnje da su fantastična momčad, ali ja se osjećam zadovoljan i cijenjen u svojem klubu. Nadam se da samo mogu još više rasti u Villarrealu", izjavio je Cazorla, koji je u trenutku, zbog drugačijeg poimanja nogometnih vrijednosti, dobio status ikone i miljenika španjolskih navijača. Čak i onih koji navijaju za Real.
Tih dana Cazorla je proživljavao najljepše trenutke svoje karijere. Villarreal je odveo do najboljeg plasmana u klupskoj povijesti, a u svibnju iste godine izbornik Furije Luis Aragones pozvao ga je pod zastavu Španjolske, koja se pripremala za Euro u Austriji i Švicarskoj. Bez obzira na sjajnu sezonu, španjolska javnost bila je iznenađena što su u sastav upali Cazorla i Sergio Garcia iz Zaragoze umjesto etabliranijih Joaquína i Alberta Riere.
''Cazorla i Garcia su odigrali fantastičnu sezonu i logično je da sam ih pozvao. Bila je dvojba između Cazorle i Riere, ali Santi mi fenomenalnom formom nije dao izbora. Morao sam ga zvati", objasnio je Aragones svoju odluku. U strašnoj konkurenciji Marcosa Senne, Xavija, Andresa Inieste, Davida Silve i Cesca Fabregasa, Cazorla nije bio starter, ali je u svakoj utakmici na Euru ulazio s klupe.
S reprezentacijom je uzeo dva naslova prvaka Europe. SP nije zbog ozljede
Protiv Italije u četvrtfinalu je zabio gol u raspucavanju, a u finalu protiv Njemačke je odigrao posljednjih 25 minuta, ušavši u igru umjesto Silve. Španjolska je slavila 1:0 započevši niz koji nitko nikad nije ostvario. Furija je spojila dva Eura zaredom, a između toga je osvojila i SP u Južnoafričkoj Republici. Cazorla je osvojio oba Eura, naravno da bi bio dio ekipe koja je uzela i svjetsko zlato, ali je Mundijal morao propustiti zbog teške ozljede trbušnog zida.
U reprezentaciji je proveo 11 godina i odigrao je 81 utakmicu (15 golova), a zadnji nastup je imao u kvalifikacijama za Euro 2020. Protiv Farskih Otoka u pobjedi 4:1 dobio je čast biti kapetan prvi put u karijeri.
U ljeto 2011. Cazorla je drugi put otišao iz Villarreala. U Malagu se slio ogroman novac i klub nije štedio da složi moćnu momčad. Na vratima su bili Argentinac Willy Caballero i slavni Kamerunac Carlos Kameni, u obrani su igrali Martín Demichelis, Joris Mathijsen i Nacho Monreal, vezni red su držali Jérémy Toulalan, Enzo Maresca i Cazorla, a za golove su bili zaduženi mlađahni Isco, Joaquín, Julio Baptista i veliki Ruud van Nistelrooy. Fenomenalna ekipa koja je te sezone osvojila četvrto mjesto i kvalificirala se za Ligu prvaka. Naravno, vođa i lider ekipe bio je naš junak.
''Santi je igrač koji igra i tjera druge da igraju. Vrhunski je nadaren. Umjetnik", rekao je bivši sportski direktor Malage Antonio Fernández.
Iz Malage u Arsenal, gdje je postao idol navijača i miljenik Wengera
No, kako to često biva, mali klub poput Malage nije mogao podnijeti tolike izdatke za basnoslovne ugovore igrača, precijenili su svoje mogućnosti i klub je, da bi uopće opstao, pod hitno morao prodati neke od najvrjednijih eksponata. U kolovozu 2012. Arsen Wenger službeno je predstavio tri velika ljetna pojačanja - Oliviera Girouda, Lukasa Podolskog i Santija Cazorlu.
Španjolac je u debiju za Topnike odmah proglašen igračem utakmice, a u svibnju 2013. asistirao je za sva četiri gola u ključnoj 4:1 pobjedi nad Wiganom, koja je Topnicima osigurala plasman u Ligu prvaka. Cazorla je sezonu završio kao jedini igrač Arsenala sa svih 38 utakmica, a te je sezone u svim natjecanjima postigao 12 golova i upisao 14 asistencija. Navijači Arsenala izabrali su ga za najboljeg igrača kluba, a Wenger je bio bijesan što mu miljenik ipak nije upao u najboljih 11 Premier lige te sezone.
''Mislim da je Cazorla podcijenjen igrač u Premier ligi. Ne mogu vjerovati da nije u idealnom sastavu sezone", ljutit je bio Francuz. Za razliku od Španjolca, kojeg takve titule i nagrade nisu pretjerano zanimale. Želio je osvajati titule s Arsenalom, koji, zvuči nevjerojatno, od 2005. nije osvojio baš ništa. Devet godina su navijači strpljivo čekali na bilo kakav trofej, a onda je došao Santi Cazorla i odveo ih je 2014. do naslova u FA kupu, koji su obranili i iduće godine.
''Njegova tehnička kvaliteta i inteligencija Santija čine tako posebnim. Savršen je igrač za gledati ga i učiti. Fantastičan je primjer kako odgajati mlade igrače u veznom redu. Vrlo je pametan igrač, a činjenica da jednako dobro igra i lijevom i desnom nogom čini ga dragocjenim za našu momčad", o Santiju je pričao Wenger.
Skoro je ostao bez noge, a liječnici su mu govorili da zaboravi na nogomet
Cazorla je u Londonu igrao čudesno, no ozljede su ga malo-pomalo nagrizale. Najprije je imao velikih problema s trbušnim zidom, zbog kojeg je propustio SP 2010., a onda je tri godine kasnije u jednoj reprezentativnoj utakmici teško ozlijedio gležanj. Tu ozljedu nikad nije uspio sanirati, a nakon utakmice Lige prvaka protiv Ludogoreca u listopadu 2016., obnovio je istu ozljedu.
Standardna rehabilitacija nije pokazala nikakav napredak i Santi je morao pod nož. Na kraju je izdržao čak osam operacija, a zbog infekcije koja mu je pojela osam centimetara tetive, dobio je gangrenu. U tom trenutku nije bio upitan samo nastavak karijere, mnogi su se plašili hoće li Santi uopće moći više hodati, a postojala i ozbiljna opasnost od amputacije noge.
''Kirurg Michael Sanchez stavio me je u svoje knjige, svoje studije. On i njegovi liječnici su rekli da nikad nisu vidjeli tako ekstreman slučaj", pričao je Cazorla nakon pakla kroz koji je prošao. Koljeno, stopalo, zglobovi, koža, sve je stradalo.
''Umorio sam se, operirali su me tri mjeseca. Otišao sam u Vitoriju i, kada su pronašli bakteriju, ona je zahvatila tetivu i kost. Nisu znali koliko je tetive pojela. Michael mi je rekao: 'Morat ću te otvoriti da ti vidim tetivu'. Vidjeli su da mi nedostaje osam centimetara tetive. Tek tada su vidjeli u kakvom je stanju kost'', otkrio je.
Situacija je zahtijevala liječenje antibioticima, a liječnici su sa Santijeve lijeve podlaktice morali uzeti dio kože (skinuli su dio gdje je imao tetovažu s imenom kćerke Indije) kako bi mu je presadili na nogu. Oporavak je bio težak, Santi je patio, mučio se i pokušavao se vratiti nogometu. I uspio je.
U lipnju 2018. istekao mu je ugovor s Arsenalom, a kako nije bilo sigurno hoće li Cazorla više moći igrati ozbiljan nogomet, Topnici nisu željeli obnoviti mu ugovor. Iste je godine nakon 22 godine Arsenal napustio i Arsene Wenger.
"Santi Cazorla. On je vjerojatno najbolji igrač kojeg sam vidio u Arsenalu", na pitanje tko je najbolji nogometaš s kojim je igrao u karijeri je rekao Jack Wilshere, a Per Mertesacker je Španjolca opisao kao ''savršenog nogometaša''.
Vratio se na El Madrigal i srušio je rekord svojeg idola
Nakon što je napustio London, Santi se oporavljao i povratak u formu je tražio trenirajući s juniorima Alavesa. A onda je stigao poziv njegovog Villarreala. U pripremnoj utakmici protiv Herculesa je zaigrao nakon 636 dana, a njegov ulazak u igru dočekan je ovacijama Madrigala. S voljenim klubom je potpisao ugovor na dvije godine, a u rujnu 2019. zabio je Betisu. Bio mu je to 46. gol i tako je postao najbolji strijelac među veznjacima u povijesti kluba.
Srušio je rekord svojeg uzora Juana Romána Riquelmea. Sezonu je završio s 10 asistencija, kao treći u ligi. Tada je imao 35 godina i tek se oporavio od ozljede zbog koje je vrlo lako mogao ostati invalid. U srpnju 2020. Cazorla je protiv Eibara odigrao svoju zadnju utakmicu za Žutu podmornicu. Zamijenjen je u 82. minuti, a dok je izlazio iz igre, tribine su ustale na noge i skandirale njegovo ime, a igrači Villarreala i Eibara napravili su mu počasnu stražu, a onda je završio na rukama suigrača.
Morao je vratiti dug djetinjstvu
Tri je godine proveo u Al Saddu, gdje je osvojio sve što je mogao i, naravno, bio najbolji igrač lige. A onda je odlučio da je vrijeme da vrati dug svojem djetinjstvu. Nedugo prije početka Eura, kad se Cazorla spremao za dvomeč s Espanyolom, novinari engleskog Sky Sporta razgovarali su s njim i pitali su ga što kaže na ponudu bivšeg suigrača iz Arsenala Mikela Artete da mu u Londonu bude pomoćnik.
''Svi znaju koliko obožavam Arsenal. Ondje sam proveo šest divnih godina i znam koliko me ljudi ondje vole. Razgovarao sam s Mikelom o tome, ali u ovom trenutku fokusiran sam samo da s Oviedom izborim prvu ligu. Nakon toga, vidjet ćemo što budućnost nosi.
Znam da mi je Arsenal uvijek ostavljao otvorena vrata za povratak, ali sad sam mislima samo u play-offu. Samo me zanima Oviedo i da uživam u zadnjim danima karijere", rekao je.
Cazorla ipak nije uspio, Oviedo se ipak nije vratio u La Ligu nakon više od dva desetljeća, ali za ovu priču to je najmanje važno. Jedino je bitno ono što je veliki Santi napravio. Za svoj klub i navijače. Zato i je jedan od zadnjih romantika nogometne igre. Zapravo, ne, Santi Cazorla je zadnji romantik nogometa.