NIJEMCI su uvijek Nijemci pa makar im golove zabijali Portugalac i Danac, a glavni kreator im bio Brazilac, ali i momčadi s ovih prostora boluju od balkanskog sindroma iako im dres nose igrači s tri kontinenta.
Ili kako bi to svojim japanskim igračima rekao trener indikativnog nadimka Švabo: "Vaša igra me podsjećala na kravu koja da 100 litara mlijeka, a onda se ritne nogom i sve prolije", jer sve ono što su dobro napravili Mandžukić, Koch i Sammir prosuli su Balaban, obrana i uvjerenje kako se utakmica igra do 75. minute.
Schaaf čak je bio prisiljen na osjetljivo mjesto korektora veznog reda postaviti potpuno neoporavljeng Baumanna i promijeniti godinama uigravanu taktiku srca momčadi: veznog reda. Momčad napučena nezaliječenim veznjacima (i Carlos Alberto je tek počeo trčkarati) i preofanzivno orijentiranim bokovima, je doista nakon prvih 45 minuta izgledala sigurnija karta za Ligu prvaka od prije ždrijeba željenih Steaue ili Rosenborga.
Ivanković je mogao biti sretan što je njegov kolega morao u špicu gurnuti potpuno izgubljenog Schindlera, 19-godišnjaka sputanog značajem utakmice koji se istakao paničnim gađanjem u reklamne panoe i ljude na tribinama.
Činjenica je kako je trenutna Werderova momčad, desetkovana ozljedama i bez do jučer zaštitnog znaka, napadačkog dvojca "Klosnić", miljama daleko od Werdera kojeg smo gledali i kojem smo se divili posljednje tri sezone. Sa juniorima u momčadi i na klupi Schaaf nije mogao nametnuti Werderovu napadačku igru a još manje krenuti na zabijanje gola "u prvih 15 minuta".
Prvih 45 minuta Dinamo na razini Lige prvaka
Svakako komplimenti idu Ivankoviću, od Sammira je istesao igrača koji slijepo slijedi pravila obavezne, dvosmjerne igre jer Schulz je s njim u napadu imao ogromnih problema, a u obrani je ovaj do jučer zaigrani Brazilac, bio učinkovitiji od zemljaka mu Nalda.
Odličan je bio i prisilno uvedeni Mario Mandžukić, a mirne duše možemo reći da je izlaskom usamljenog Tome Šokote i ulaskom razigranog Mandžukića, Dinamo dobio igrača više. Mladi napadač je sjajno odigrao na poziciji za koju je sam rekao da mu nikako ne odgovara: povučenog napadača koji se vraća do centra, a posebno je imponirala njegova igra uz lijevu out liniju iako je dešnjak i desnicom je namjestio zgoditak.
Začepljena je bila i rupa na desnoj strani obrane: Etto nije ništa lošiji igrač nego prije tjedan dana ali Werder nije Domžale pa ni njegov prilično rezerviraniji nastup nije za osudu, jer žrtvovan je za momčad. Tu žrtvu pak nisu bili spremni podnijeti Modrić u 35-toj i Čale u 10-toj minuti nastavka kada su nepromišljeno i neprecizno pokušali riješiti situacije udarcima na gol iako su imali puno bolje postavljene suigrače. A možda je i bolje da barem večeras jedna od tih lopti nije došla Bošku Balabanu. Dinamovoj "devetki" bez obzira na lijepo poentiranje za vodstvo svakako idu brojne kritike jer promašio je tri čista zicera. Balaban je uz bogovsku apanažu doveden upravo da zabije u velikim utakmicama, a večeras je ostao veliki dužnik.
Kada će Dinamovi igrači početi blokirati udarce sa 20-ak metara?
Nažalost, u drugom dijelu Dinamo je Werderu darovao "povratnu kartu" u utakmicu, a pogriješio je onaj koje je do tad bio najbolji, Mario Mandžukić. Vukojevićev "zarobljenik" Diego je pokazao znatno manje od parnjaka Modrića ali vrijedi istaknuti da su na patuljastom Brazilcu čak tri Dinamova igrača dobila žute kartone. 15 minuta prije kraja bilo je izvjesno da će se dogoditi ista stvar kao i u obje utakmice protiv Domžala, samo sada potencijalno puno opasnije po Dinamo. Modri su potpuno izgubili konce igre i počeli propuštati Werderove igrače u zonu šuta: Schulz je ostao sam samcat ali je srećom opalio daleko od gola.
Njegovu grešku nije ponovio Jensen kada je postigao, istina prekrasan pogodak, ali je također činjenica da je imao nekoliko sekundi potpuno se neometano namjestiti, napraviti nekoliko koraka i raspaliti loptu. Tako se dogodilo da je Dinamo strahovao od Werderove pas igre, a izgubio je nakon vlastite poklon lopte i dodavanja nakon kornera.
Neugodan podsjetnik na Svrake
Po identičnom rezultatu nakon prve utakmice, ovaj susret podsjeća na onaj od prije deset godina sa Saint James´s Parka, također u trećem pretkolu Lige prvaka kada se Mariću, Cvitanoviću i društvu protiv Newcastlea (također oslabljenog neigranjem glavnih igrača) u gostima na putu do velikog rezultata pred uzvrat u Maksimiru ispriječio Faustino Asprilia u prvoj utakmici, dok je potom za plasman Modrih u Ligu prvaka koban bio "švicarski zločinac" Urs Meier. Kad smo već kod sudaca Dinamo može biti presretan večerašnjim Mallencovim dijeljenjem pravde jer nije bilo ni traga tzv. domaćinskom suđenju.
Schaaf je preiskusan trener da ne bi izvukao pouku iz ove utakmice, uostalom i sa "drugom" momčadi je pobijedio nimalo bezazlenu ekipu u punoj natjecateljskoj formi, pa je za očekivati da u Zagrebu od početka igraju igrači koji su ušli u 46. minuti, a Dinamovcima ostaje žal i varljiva nada kako Hugo Almeida neće biti "Temuri Ketsbaia deset godina poslije".
Zvonko Alač
Foto: AFP