ARGENTINAC Luis Ibanez (36) igrao je u zagrebačkom Dinamu od 2008. do 2015. U karijeri je još igrao za Bocu, Racing, Gyor, Crvenu zvezdu, Trabzonspor, Karabükspor, Zrinjski, Grafičar, a od prošlog ljeta je član hrvatskog drugoligaša Jaruna, gdje u smiraj igračke karijere paralelno započinje i onu trenersku.
Hrvatski Argentinac ili argentinski Hrvat, kako hoćete, položio je za B licencu i trenutačno igra za prvu momčad Jaruna i trenira U-17 ekipu tog kluba. Kako nam je rekao, plan mu je odigrati još jednu sezonu, položiti za A licencu i nadati se da će dobiti priliku biti pomoćnik ili prvi trener nekog drugoligaša ili prvoligaša u Hrvatskoj. Tvrdi nam da je spreman.
Kako je Argentina obranila naslov na Copi, nazvali smo Luča da prokomentiramo trijumf njegove prve domovine, ali smo se, naravno, i dotaknuli netom završenog Eura i španjolskog slavlja. Pričali smo o Angelu Di Mariji, koji se od Argentine oprostio na veličanstven način, o tituli Španjolaca, hrvatskom nastupu na Euru, a naravno nismo ni preskočili SuperSport HNL koji počinje za dva tjedna.
Iskreno, samo sam pratio koliko sam mogao jer sam bio u Berlinu na finalu Eura između Španjolske i Engleske. Kasnije smo bili čak i u hotelu na slavlju sa španjolskim igračima. Slavili smo do jutra.
Zvao me Dani Olmo. Sve je on sredio. Bili smo Junior Fernandes, moj sin i ja. Nakon utakmice bili smo čak i na terenu. Mali mi je bio u šoku. Nije mogao vjerovati što se događa. Slikao se sa svima. S Yamalom, Nicom Williamsom, Pedrijem, Rodrijem, Carvajalom, De La Fuenteom, Olmom... I dalje mu nije jasno što se dogodilo. Presretan je.
Ne sjećam se kad je netko posljednji put osvojio neki veliki turnir čišće i uvjerljivije. Već nakon prvog kola i pobjede 3:0 nad Hrvatskom, znao sam da će biti prvaci. Mladi su, željni i gladni pobjeda, svatko zna što mu je raditi na terenu. Bilo je odličnih ekipa na Euru. Francuska, Nizozemska i Engleska su jake i dobre ekipe, ali Španjolska je koplje iznad.
De La Fuente je sve to posložio na fantastičan način. Igrali su kao tim, a nisu se oslanjali na individualnu klasu. Izvan terena se igrači ne moraju družiti, ne moraju biti prijatelji, ali na terenu moraju izgledati kao obitelj. Tako su mi izgledali Španjolci.
Do toga je moralo doći kad tad. Hrvatsku čeka proces kakav je morala proći prije nego li se stvorila generacija koja je gazila sve redom. Ti su momci bili mašine, no ako pogledamo tadašnji sastav i ovaj sad, vidjet ćemo da je ostalo svega nekoliko igrača. Jednostavno, treba početi slagati sustav, raditi s mladima, postepeno ih uvoditi da bi se opet složila onakva ekipa. Za tako nešto treba vremena.
Naravno. Hrvatska stalno izbacuje sjajne mlade igrače. Svjetsko srebro i bronca učinili su da se puno mladih bavi nogometom. Dinamo, Hajduk, Rijeka, Lokomotiva, da ne nabrajam dalje, svake godine izbace nekoliko top talenta i tu vidim veliku prednost Hrvatske.
Donedavno je malo tko mario za Hrvatsku, ove velike ekipe bi smatrale da će Hrvatima zabiti par komada. Danas, vjerujte mi, nema reprezentacije na svijetu kojoj je ugodno kad mora igrati protiv Hrvatske.
Super su ekipa, a napokon imamo i trenera koji je savršen za ovu momčad. Slično kao i Španjolska, igramo kao tim. A kad igraš tako, onda je sve puno lakše. Scaloni je u reprezentaciju donio sve što nam je prije nedostajalo. U redu, nekad nije bilo ni sreće.
Ono finale SP-a 2014. protiv Njemačke, pa pretposljednja Copa s Čileom... Ali, sreću očito treba i zaslužiti. Na posljednja četiri natjecanja Scaloni je osvojio sva četiri zlata s Argentinom: SP u Kataru, dvije Cope zaredom i Finalissima s Italijom.
Njegova uloga je bila neprocjenjiva. Di Maria je od dolaska u Europu, kad je 2007. stigao u Benficu, igrao samo u elitnim klubovima. Benfica, pa Real, Manchester United, PSG, Juventus i opet Benfica. Znam da su ga suigrači i Scaloni molili da ostane još u reprezentaciji, no odlučio je otići u najboljem mogućem trenutku. Kao pobjednik je ušao u argentinsku legendu.
E, to je malo drugačija stvar. Luka Modrić je za Hrvatsku ono što je Leo Messi za Argentinu. Vođa, lider i mozak ekipe. Svaka reprezentacija kad igra protiv Hrvatske, a zna da nema Modrića, bude mirnija i rasterećenija. Svi znamo što je i tko je Luka Modrić.
Zato, baš kao i Messi, Modrić ima pravo igrati za Hrvatsku koliko želi i dokad želi. Scaloni je rekao da ako Messi odluči igrati do 50. godine, on na to ima pravo. Može pomoći na bilo koji način. Isto tako i Luka.
To bi bila fantastična stvar i za Hajduk, ali i za hrvatski nogomet. Zamislite da takve legende dođu. Premda sam dinamovac, jako bih volio da se to dogodi i da Hajduk bude konkurentan Dinamu. Mislim da bi povratak Hajduka u vrh bila sjajna stvar za SHNL jer, kako vidim, posljednjih godina je Dinamu puno veći rival Rijeka nego Splićani.
Ipak, vjerujem da će Dinamo opet biti prvak. Jednostavno, ima top igrače. Pogledajte samo ove mlade, Baturina, Kačavenda, Stojković, mali Jakirović... To nema nitko.