Smeće od nogometa u organizacijskom kaosu uz soundtrack zavijanja krda ranjenih slonova

PRVO poluvrijeme utakmice Španjolske i Švicarske bilo je nevjerojatno deveto bez golova (!) od 16 utakmica u prvom kolu.

Tu ne prestaju porazne brojke koje vam još užasnije djeluju kada nakon tolikog odbrojavanja konačno dočekate SP da biste gledali negledljivo slušajući zvuk onog što više ne želimo ni spomenuti. Izvještaji svih novinara s terena govore (još više oni off the record) kako se prvenstvo igra u okružju koje baš nikako ne bi smjelo ugostiti ni priredbu mnogo manjeg rizika i značaja, ali sve za lovu i lažnu Fifinu politiku jednakih mogućnosti,

Igralo se, dakle, 16 utakmica, a u njima smo vidjeli bijednih 25 golova, što u prosjeku znači 1,56 po utakmici. I tu dolazimo do one Twainove o "lažima, prokletim lažima i statistici" jer koliko god to bilo malo, i dalje je varljivo jer ni približno ne otkriva kako je to mizerno u stvarnom životu nogometnog gledatelja, koji "ne zna gdje će od sreće" i kad konačno dočeka slovački gol iz ofsajda, argentinski poslije očitog faula u napadu ili Korenova i Dempseyeva kilava kotrljanja koja prije 30 godina "ne bi priznali" zbog ružnoće.

Tek su Brazil i Sjeverna Koreja (!?) te Španjolska (najbolji poraženi i moralni pobjednik 1. kruga) protiv Švicarske ponudili akciju, dok je previše slaviti Njemačku nakon razbijanja Australije koja nije Hiddinkova, a i sudac ih je unakazio Cahillovim isključenjem.

Nizozemska je ponudila neko novo lice (igra loše, a pobjeđuje), dok je Italija potvrdila da će se opet nekako skrumpirati. Na utakmici Portugala i Obale Bjelokosti se slavi jedna stativa, a zaboravlja da nije bilo 25 minuta čiste igre.

Krivac se rodio puno prije Mourinha

Teško je prihvatiti teze o "zagrijavanju" i "početnom oprezu" jer naravno da nije lijepo startati porazom na SP-u, ali ako se ovako kilavo, usporeno, preoprezno i bez imalo duha igra kada svaka reprezentacija ima dvije prilike za popravak, što će tek biti kada dođe nokaut faza?

Zbog negativne taktike skidaju se sveci Mourinhu, kao da su bunker i "katanac" izmišljeni Joseovim, a ne 40 godina ranije, Herrerinim dolaskom u Inter. U modi nije Rijkaardov ili Guardiolin 4-1-2-2-1 nego "dobri, stari" 4-5-1, kojem se tepa kako je 4-2-3-1.

Čega sve nema na ovom SP-u

Nema "pravih" golova iz daljine, nema ni gola iz slobodnjaka, a nije da suci nisu (Brazilu i Španjolskoj prije svih) poklanjali prilike na udaljenosti s koje bi Sorensen Zajecu '82. sudio penal.

Nema sjajnih novih igrača koji sve zabljesnu premijernim nastupima (a možda je tako i bolje jer bi se našao još neki Liverpool koji bi kupio ovodobne Dioufa i Diaoa), a i od Maradone smo očekivali mnogo veći cirkus pored aut-linije.

Sve do predzadnjeg dana 1. kola nismo ni imali autsajdersko iznenađenje za koje svi neutralci (nazovimo stvari pravim imenom - oni čije se reprezentacije ne plasiraju na SP) počnu navijati, ali Sjeverna Koreja osvojila je srca i nekih od najvećih klero-desničara među hrvatskim navijačima.

Kada je već sve tako negativno, u negativističkom raspoloženju donosimo par jednako takvih prognoza za ovaj SP na osnovi lošeg iskustva 1. kola:

Reprezentacija koja će se raspasti iznutra, ne nužno zbog neuspjeha na terenu (Nizozemska '74., '90., '94., '98.)

Francuska

Reprezentacija koja kao da je zalutala na SP i koja će doživjeti nekoliko "trpanja" (Zair '74., Grčka '98., Srbija i Crna Gora '06.)

Grčka

Reprezentacija koja dođe kao "dark horse", oko koje se stvori hype i nada, a koja ispadne nakon prve faze (Škotska '78., Kolumbija '94., Francuska '02.)

Srbija