Srpski mediji stalno ističu kako je ovo "prava" srpska nogometna premijera na velikoj pozornici. Iako su reprezentacije na SP-ima 1998. i 2006., kao i na Euru 2000., imale po nekoliko crnogorskih igrača i svi su ih zvali "Srbija", oni su i u najavi ove utakmice isticali kako će im srce biti na mjestu tek nakon što Srbiju isprate put Afrike uz "Bože, pravde".
Uvertira u meč s Kamerunom bila je show-program; cheerleadersice, konfeti, baloni, igrači su iz tunela izlazili obavijeni dimom, a Radomir Antić je na stadion gdje je kao igrač napravio karijeru, izišao trijumfalno poput Phila Jacksona u Staples Centru.
Poluvrijeme sa šest golova, Kamerunci dva puta ispustili vodstvo
Prvi dio bio je nogomet bez obrana, u kojem su Kamerunci vodili 1:0 i 2:1, ali su na odmor otišli s dva gola minusa (4:2 za Srbiju). Kamerunci su postigli oba gola na isti način: pušten centaršut slijeva, loša rekacija obrane u skoku i gol glavom Pierrea Weba.
Uz individualne kvalitete Krasića i Stankovića koji su golovima Srbiju održali u igri, prevagu je donio Milan Jovanović. Preko novog lijevokrilnog napadača Liverpoola išle su sve opasne akcije - namjestio je dva gola, a na njemu je napravljen prekršaj za kazneni udarac iz kojeg je Srbija prvi put povela.
Izbornici Antić i Le Guen (Kamerun na SP-u igra u skupini s Nizozemskom, Danskom i Japanom) su, naravno, u drugom poluvremenu napravili seriju "hokejaških" izmjena, što je očekivano razvodnilo i ublažilo ubitačno efikasni tempo koji smo gledali u prvom dijelu. Publiku je također počelo zabavljati što nema golova pa su u 70. minuti pljeskom i smijehom dočekali "barem jednu" obranu golmana Stojkovića nakon što je i po treći put svladan glavom.