"BOŽE hvala ti, ostavit ću nešto svojim sinovima", izrazio je Milan Jovanović oduševljenje činjenicom da će u analima ostati zapisano kako je upravo on zabio gol kojim je Srbija nakon 37 godina pobijedila Nijemce.
Jovanovićevoj euforiji nije bilo kraja. Najprije je nakon zadnjeg sučevog zvižduka podigao Radomira Antića koji ga je poljubio u čelo, a po izlasku iz svlačionice izgrlio je i novinare. Emotivna je bila i proslava gola, kojeg je Jovanović želio podijeliti s navijačima. Moglo ga je to skupo koštati...
"Kume, upao sam u kanal, sve me boli..."
"Jesam, propao sam u kanal. Nisam mogao kontrolirati emocije. Ali podigao sam se kao mačka", kaže Jovanović. Drugačiju je anegdotu s novinarima podijelio Miloš Krasić: "Kada smo se vraćali na teren, Lane mi je rekao: 'Kume, upao sam u kanal, sve me boli"...
"Me ne bih ovo mijenjao ni za vreću para, jer to se ne može potrošiti. Sretniji sam sad nego nakon postignutog gola. Izgleda da smo nakon ove utakmice svi postali igrači".
"Da sam pucao iz prve, ne bih zabio"
Jovanović se u razgovoru s kolegama iz srpskog Pressa prisjetio i situacije koja je odlučila utakmicu. "Iskreno da vam kažem, da sam iz prve zahvatio loptu koju mi je Žigić spustio, ne bih postigao gol. Svjesno sam riskirao situaciju da mi Neuer uđe u šut, tako da sam je primio dijelom tijela koji se nalazi ispod stomaka", rekao je Jovanović.
"Večer prije utakmice nitko od nas nije zaspao prije dva ili tri sata. Analizirali smo svaki detalj, razmišljali kako možemo nauditi Nijemcima. Znao sam da možemo zabiti preko krila. Odigrali smo sjajnu utakmicu, napravili veliku stvar, ali sad ne smijemo letjeti. Znate da sam ja uvijek objektivan, zato moram i reći da smo se ponekad bojali imati loptu u posjedu. Imali smo sreće, ali i promašili smo par izglednih šansi. Pa ja sam kod one stative već vidio loptu u golu i počeo sam trčati prema Antiću", završio je Jovanović s iznošenjem dojmova.