U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Ovaj boksač nikada nije bio svjetski prvak niti se radilo o potraćenom talentu. Chuck Wepner bio je frajer koji je znao primati udarce kao nitko drugi, a zahvaljujući spektakularnoj borbi protiv Muhammada Alija postao je inspiracija za filmski serijal o Rockyju.
"TKO SI ti", pitao ga je zatvorski čuvar na ulazu. "Ja sam Rocky i borio sam se s Muhammadom Alijem", odgovorio je. Došao je izdržati deset godina dugu kaznu, a bio je zvijezda. "Na dan kad su me doveli u zatvor, ljudi su stajali na ogradi i vikali: 'Chuck, Chuck, Chuck.' Navijali su za mene", prepričao je Chuck Wepner.
Navijali su za autsajdera, onoga koji odrastao na ulicama Bayonnea, grada u New Jerseyju poznatom po grubim lučkim radnicima i mornarici, tvrdom mjestu u kojem treba stisnuti zube kako bi preživio. Bio je autsajder i u borbama s Georgeom Foremanom, Sonnyjem Listonom, Muhammadom Alijem, 2.24 metara visokim Andreom the Giantom, a dvaput čak i s medvjedom zvanim Victor.
Wepner je profesionalnu boksačku karijeru zaključio s 36 pobjeda, 14 poraza i dva neriješena ishoda. Nadimak The Bayonne Bleeder zaslužio je zahvaljujući nevjerojatnoj otpornosti na nebrojene direkte, krošee i aperkate zbog kojih je redovito dvorane napuštao krvavog lica. "Ukupno sam imao 328 šavova, što bi značilo da sam dosta krvario", reći će Wepner.
Rocky je zapravo Wepner
Muhammad Ali je uz 56 pobjeda u karijeri doživio pet poraza. Padao je svega četiri puta, i to udarcima Sonnyja Banksa, Henryja Coopera, Joea Fraziera i - Wepnera. Premda je posljednji put na podu završio prvenstveno zbog Wepnerova gaženja kojim je izgubio ravnotežu, povijest boksa zabilježila je kako je The Greatest 1975. godine morao ustati.
Bio je nezaustavljiv kada je stao na noge. Wepner je do kraja meča osjetio tko je i što je Ali. Iz runde u rundu trpio je kombinacije udaraca slavnog boksača. Izdržao je sve do 19 sekundi prije kraja posljednje, 15. runde meča i tako zaslužio Alijev, ali i respekt tada slabo poznatog Sylvestera Stallonea.
Par dana bilo je potrebno kako bi Stallone napisao scenarij za prvi dio Rockyja, slavnu sportsku dramu koja je rezultirala serijalom u kojem je igrao glavnu ulogu. Iako je negirao da je inspiraciju crpio iz meča Alija i Wepnera, Stallone je početkom 2000-ih završio na sudu s Wepnerom te mu isplatio nepoznatu odštetu, indirektno priznavši porijeklo ideje. Wepnerov život postao je Rockyjev.
"Tukao sam ga kad smo bili djeca"
Stvarni život Chucka Wepnera počeo je 1939. godine u New Yorku. Dijete rastavljenih roditelja odraslo je u Bayonneu, gradu savezne države New Jersey. Na skromne životne uvjete naviknuo se odmalena, do 13. godine spavajući u adaptiranoj prostoriji koja je služila skladištenju ugljena.
"Tukao sam ga kad smo bili djeca, čak sam ga bacio s krova", prisjetio se Wepnerov sugrađanin Pat Lavelle u razgovoru pred borbu s Alijem. "Bio sam mršavo dijete, zadirkivali su me dok nisam narastao i uhvatio ih za vrat", tvrdio je Wepner, koji je u tinejdžerskim danima naglo izrastao pa tijekom srednje škole igrao košarku.
Boksao je nakratko kao devetogodišnjak, a ozbiljnije je tu borilačku vještinu upoznao u mornarici, kada je zbog pripadanja boksačkoj skupini imao slobodne vikende. Tri godine provedene u vojsci i tko zna koliko amaterskih mečeva kasnije, svi su upoznali Wepnerovu tvrdu bradu.
Neslužbeni amaterski omjer - 81:0
"Bio sam prvak u vojnoj bazi. Nagovorili su me da se po izlasku prijavim na turnir Golden Gloves u Bayonneu. Otišao sam, osvojio prvenstvo teške kategorije i postao profesionalac", ispričao je Wepner, hvaljen zbog neslužbenog 81:0 amaterskog omjera. U šali će priznati kako taj broj uključuje barske tučnjave, a vjerojatno i one u kojima je sudjelovao kao zaposleni izbacivač.
Wepnerov premijerni protivnik profesionalne karijere zvao se George Cooper. Nokautirao ga je početkom kolovoza 1964., devet dana kasnije na bodove je dobio Rudy Pavesija, u listopadu izvukao neriješeno s Everettom Copelandom pa do ožujka iduće godine pobijedio Jerryja Tomasettija i Raya Pattersona te drugi put s Copelandom zaključio meč bez pobjednika.
Prvi ga je porazio Bob Stallings godinu dana nakon što je zakoračio među profesionalce, da bi nedugo zatim Wepnerom u Madison Square Gardenu pod obrisao Buster Mathis, čije je boksačko umijeće ranije savladalo nadolazećeg Joea Fraziera.
Foreman ga je raskrvario
Prvi veliki meč Wepner je dočekao u kolovozu 1969. kada mu je protivnik bio mladi George Foreman. Wepner je protiv aktualnog olimpijskog teškaškog prvaka nastupio s 19 pobjeda i četiri poraza iza sebe.
"George je nokautirao sve protivnike", s poštovanjem je govorio. "Borbu smo prihvatili zbog novca. Iznenadio me, nisam mislio da će biti tako dobar. Raskrvario me u trećoj rundi, nije me nokautirao, prekinuli su meč zbog posjeklina koje sam imao", naglasio je Wepner.
"Trebale su mi dvije-tri runde kako bih se zagrijao, tako da nisam imao ni priliku ući u meč. Ponekad te zateknu hladnog, osobito borci poput Georgea", objasnio je. Uslijedit će Wepnerove pobjede nad Pedrom Agostom i Manuelom Ramosom, a zatim - Sonny Liston.
72 šava nakon borbe s Listonom
Wepner je zbog ishoda borbe održane u lipnju 1970. u Jersey Cityju ozbiljno razmišljao o umirovljenju. "Barney Felix, sudac te večeri, došao je u moj kut pitati me koliko prstiju vidim. Odgovorio sam: 'Koliko pokušaja imam?'
Rekao sam mu da sam u redu, tražio dopuštenje za još jednu rundu. No vidio sam samo sjene, ne i Listona. U idućoj sam rundi zamahnuo prema sucu i prekinuli su borbu", prepričao je Wepner maglovita sjećanja. Nekadašnji prvak teške kategorije ga je unakazio.
Boksački kroničari tu borbu smatraju jednom od najkrvavijih u povijesti. Ako se ikada pitao što donosi deset rundi u ringu s Listonom, koliko je izdržao, Wepner je tada saznao. Završio je sa 72 šava na licu, slomljenim nosom, od krvavih oteklina zatvorenim očima i napuknutom jagodičnom kosti. Ne čudi, stoga, što je Listona označio kao najboljeg udarača s kojim se borio.
"Bio sam ozbiljno sjeban, razmišljao sam o prestanku prije no što zadobijem trajnu ozljedu koja bi me onesposobila u vođenju života. Razgovarao sam s menadžerom, razmislili smo i odlučili još jednom probati. Stvari su se okrenule. Naučio sam se bolje braniti i davati udarce te sam se par godina kasnije borio za titulu", izjavio je Wepner.
Najbolji niz u karijeri
Na Listonovo rasturanje nadovezali su se porazi od Joea Bugnera i Jerryja Judgea. Wepner je ušao u tridesete i javnost je sa sigurnošću tvrdila kako je odradio svoje. On nije tako mislio.
Nada u oživljavanje karijere pojavila se dvama nokautima protiv Jesseja Crowna i Mikea Boswella krajem 1971. Godinu je zaključio izgubivši na bodove od Randyja Neumanna, ali mu je već u travnju iduće uzvratio na identičan način. I onda je ušao u zonu, u najbolji period karijere.
Suci su pet puta zaredom više bodova dodijelili Wepneru kada je nadboksao Neumanna, Johna Clohessyja, Billyja Marquarta, Ernieja Terrella i Billyja Williamsa. U trećoj, zadnjoj međusobnoj borbi tehničkim nokautom pao je Neumann, a potom i Charley Polite te Terry Hinke.
"Vjerovali ili ne, naučio sam se saginjati", otkrio je Wepner tajnu osam pobjeda dugog niza, ujedno potvrdivši kako je dotad boksao kontra ustaljenom boksačkom pravilu - obrana je na prvom mjestu.
Žrtveno janje
Slavni boksački promotor Don King obećao mu je borbu za naslov i Wepner je u glavi imao samo jednog protivnika - Foremana. Šest godina nakon prvog meča želio je uzvratiti sada etabliranom borcu. Međutim, kako je Foreman izgubio od Alija u jednom od najvećih mečeva poznatom kao Rumble in the Jungle, dobio je Alija.
Wepnera nije trebalo nagovarati, imao je životnu priliku. Pred Alijem je pak bio sporadičan, zapravo nevažan meč koji je lakoćom trebao dobiti i tako ostati u ritmu za prave borce. Naravno, nije mu smetalo ni 1.5 milijuna dolara nagradnog novca. Wepneru je osigurano 100 tisuća, a i to je bilo najviše u karijeri što je primio za jednu borbu.
Gotovo je bio žrtveno janje, što se ogledalo i u kladionicama koje su Alija postavile kao značajnog favorita s omjerom 40 naprema 1. "Možete o Kingu reći što hoćete, no dobro se brinuo o meni", mislio je Wepner.
Je li poput Rockyja trenirao u mesnici?
Borbu Alija i Wepnera s 1.3 milijuna dolara financirao je Carl Lombardo, bogati poduzetnik za nekretnine iz Clevelanda. Volio je boks, a jedan od životnih ciljeva bio mu je organizirati boksački meč. Pregovarao je s Kingom te dogovorio termin i mjesto - 24. ožujka 1975. u Richfield Coliseumu u Ohiju.
Dva su borca bila iz različitih svjetova. Možda jesu bili profesionalci, ali dok je Ali imao najbolje uvjete za pripreme, medije i drugu mašineriju uza se, Wepner je trenirao noću, a danju prodavao alkoholna pića i od toga živio. Pred sučeljavanje s Alijem prvi put u životu prošao je prave pripreme.
Sedam tjedana proveo je u planinama Catskill, trenirajući sa sparing-partnerima, trenerom Alom Bravermanom i menadžerom Billom Prezantom. Nije, ipak, poput Rockyja sate i sate provodio u mesnici niti je energiju tražio hraneći se sirovim jajima. "Udarao sam boksačke vreće u teretani i ljude u barovima", znao je izjaviti Wepner, koji je proteine unosio mesom.
Međutim, trening je zaista zaključio trčeći stepenicama, samo ne po one 72 ispred muzeja u Philadelphiji. Wepner se uspinjao stepenicama u parku u Bayonneu, kojih je bilo 46. "Volio sam to jer sam znao da sam ja pravi Rocky."
"Preživio sam mornaricu, mogu i Alija"
"Napisao sam Aliju par pjesama. Jedna se zvala Zbogom Ali, bok Chuck", poručio je Wepner tradicionalno provocirajući protivnika. Teško je reći koliko je bio ozbiljan misleći da može pobijediti Alija. Bilo kako bilo, Prezant je vjerovao u veliko iznenađenje.
Nadao se i Wepner. Supruzi Phyllis, drugoj nakon što se rastao od Lorme, kupio je zavodljivu spavaćicu i poručio neka ga dočeka odjevena u nju kada se u hotelsku sobu vrati kao svjetski prvak.
Phyllis je također bila optimistična rekavši kako bi je usrećio novi Mercedes ako njen suprug osvoji pojas. "Ako sam preživio mornaricu, mogu preživjeti i borbu s Alijem", odgovorio je Wepner novinaru ususret borbi. Skoro je bio u pravu.
Nije mogao probiti Alijev blok
Meč je počeo ispitivanjem snaga i Alijevim kretanjem uz rub ringa. Wepner nije mogao probiti blok pa je dio udaraca završio na Alijevom potiljku, što je krajnje nezadovoljan signalizirao sucu Tonyju Perezu, ubrzo pet-šest puta uzvrativši Wepneru istom mjerom.
Komentatori nisu honorirali pokoji kvalitetan Wepnerov udarac u tijelo velikana, već su od runde do runde isticali koliko je Ali bolji, eventualno smatrajući da su u jednom periodu bili izjednačeni. Pritom su isticali Alijev direkt kojim je pogađao Wepnera, no dojam je da ga nije osobito uzdrmao.
U sedmoj rundi, do koje se vjerovalo da neće ni doći jer je Ali već trebao završiti posao, Wepneru se otvorila prva rana iz koje je potekla krv, stvarajući mu probleme s vidom. Sanirali su posjeklinu i autsajder je nastavio borbu. Dvije runde kasnije jedan trenutak ući će u povijest boksa.
Povijesna deveta runda
"Hajde, dovrši to", grmjelo je iz Alijevog kuta ususret devetoj rundi. Dogodilo se upravo suprotno - prvak je službeno srušen četvrti put u karijeri. Wepner ga je pogodio u tijelo i uz očito gaženje po nogama srušio na tlo. Sudac je počeo odbrojavanje dok je Alijev zbunjeni pogled padao na Wepnera.
"Al, pali auto i idemo u banku, postat ćemo milijunaši", ponosan je izjavio Wepner, a trener odgovorio: "Okreni se, Ali ustaje i izgleda ljutito." Počele su kombinacije udaraca koje je Wepner samo čudom trpio. Ali je podigao ritam, prestao se braniti i otvoreno počeo dokazivati status.
"Drew Bundini je urlao na njega: 'Ovaj bijelac te rastura, navali na njega!' Nisam bio dovoljno dobar kako bih ga pobijedio, noge su mi se tresle od umora", priznao je Wepner prisjećajući se meča u kojem mu je Ali u 11. rundi napravio novu ranu, taj put iznad desnog oka.
Nokautiran je 19 sekundi prije kraja meča
"Ne postoji drugo ljudsko biće koje može izdržati takvih 15 rundi", glasila je Alijeva pohvala nakon meča. Na Wepnerovu žalost, ni on nije izdržao. Nokautiran je svega 19 sekundi prije kraja zadnje runde najveće večeri njegova života.
Wepner se mrtav umoran pokušavao izmaknuti udarcima. Ostao je bez tla pod nogama, njihao se prema mreži bježeći od Alijevih napada. Podigao je glavu i dobio desni direkt u lice. Pao je na mrežu, sudac Perez je izbrojio i meč je završio. "Nije dopustio da pretrpim trajne povrede jer sam izgledao iscrpljeno, ali mogao je pustiti još 19 sekundi", prepričao je Wepner, čije je lice kao posljedicu borbe zahtijevalo 23 nova šava.
"Zovu ga The Greatest, bio je najbolji svestrani borac. Teško mu je bilo zadati više od jednog dobrog udarca. Pritiskao sam ga, mislio da će se umoriti. I jest, ali imao je dovoljno snage kako bi me pobijedio, a ja sam bio umoran. Ali nije stajao i dijelio udarce, pomicao se, napadao kombinacijama i nastavljao se kretati. Bio je vrlo, vrlo brz. Također, ljudi nisu svjesni koliko je udaraca mogao podnijeti", svjedočio je Wepner.
Profesionalnu karijeru zaključio 1978.
Umjesto Mercedesom, Wepnerova supruga Phyllis zadovoljila se novim Volvom. Propala je i nezaboravna večer kojoj se Wepner nadao. "Vratio sam se u hotel, a ona je sjedila na rubu kreveta odjevena u novu spavaćicu i pitala: 'Hoću li ići u Alijevu sobu ili će on doći k meni?' Imala je smisao za humor", rekao je Wepner.
Nakon Alija, Wepner je do kraja karijere ostvario četiri pobjede i pet poraza. Posljednji od Scotta Franka 1978. godine označio je kraj profesionalne karijere. "Bilo je vrijeme. Trenirao sam i uživao sve dok nije postalo preteško. Odlučio sam odustati", rekao je.
"Nisam se baš branio, bio sam agresivan borac. Iako su mi govorili da se čuvam i krećem, volio sam grube borbe, zato su sve bile rasprodane", zaključio je Wepner.
"Jesi li se ikad borio s dinosaurom?"
Prije no što je zauvijek skinuo rukavice, Wepner se 1976. sučelio s Andreom the Giantom, 224 centimetra visokim hrvačem. O kakvoj je grdosiji riječ dovoljno govori nadimak koji su mu prišili - Osmo svjetsko čudo. Postavljalo se pitanje je li njihova borba bila stvarna ili režirana, pri čemu činjenica da je Wepner imao rukavice, a Andre nije daje jasan odgovor.
"Vidio sam hrvače veće od dinosaura. Jesi li se ikad borio s dinosaurom, mali? Oni te ozbiljno mogu ozlijediti", rekao je lik trenera Mickeyja Goldmilla u trećem dijelu serijala u kojem se Rocky bori protiv Thunderlipsa kojeg je glumio Hulk Hogan. Taj je meč, špekulira se, napravljen po uzoru na borbu Wepnera i Andrea.
"Zašto ga ljudi nose", pitao se Paulie u filmu dok je Thunderlips prilazio ringu, misleći na njegovu staturu kojom je isplivao par glava iznad gledatelja prosječne visine. I zaista, tako je izgledao stvarni meč Wepnera i Andrea pred 32 tisuće gledatelja u New Yorku. "Prihvatili smo meč radi novca. Jedina osoba koje se Chuck bojao bila je njegova žena", rekao je trener Braverman.
Mit o spektaklu razbio je sam Wepner priznavši kako je posrijedi bio dogovor. "Dogovorili smo se da me baci iz ringa, no zapeo sam za špagu prilikom pada. Njegov menadžer Gorilla Monsoon stavio mi je nogu na prsa kako se ne bih vratio u ring", ispričao je Wepner tijek treće i odlučujuće runde. Dovukao se ipak do ringa, a meč je prekinut ulaskom publike.
Humanitarne borbe sa stotinama kilograma teškom životinjom
Zanimljivo, nije to bila jedina borba u kojoj se Wepner suprotstavio svojevrsnom divu. Doduše, ovaj je bio znatno bliže dinosauru o kojem je Mickey govorio. Tuffy Truesdell bio je vlasnik medvjeda Victora koji je, navodno, imao tisuće pobjeda, jedan neriješeni ishod i nijedan poraz.
Kvragu, tko bi i kako pobijedio medvjeda? Izvori kažu kako je zapravo riječ o četirima medvjedima koje je Truesdell rotirao ovisno o interesu. Borbe sa životinjama, valja naglasiti, u prošlom stoljeću nisu bile rijetkost, pa se tako u dvjema našao i Wepner.
Premda Victor nije imao zube i kandže te je s brnjicom i pod utjecajem kojekakvih sredstava bio limitiran u naumu da raščetvori protivnika, ući s njime u ring činilo se kao potpuna ludost. Wepner je u podcastu 2017. ispričao kako su borbe sa stotinama kilograma teškim Victorom imale humanitaran karakter.
Raspizdio je medvjeda koji ga je bacio iz ringa
Prvi put prikupili su 30, a drugi 25 tisuća dolara. "Udario sam ga u nos, ali nisam znao da ne smijem. Medvjeda to raspizdi. Zgrabio me, bacio i skočio na mene. Trenirali su ga, trebao sam mahnuti rukom kako bi ga zaustavili, ali me je pritisnuo pa nisam mogao. Stao je kada su fućnuli", ispričao je, opisujući kako se Victor hrvao, ne i udarao.
Wepner je u sebi očito imao mazohistički gen s obzirom na to da je pristao na uzvrat s Victorom. "Rekao sam Alu da me se medvjed sjeća. Nije mi vjerovao. Kada je zvono označilo početak, medvjed je ustao i počeo se glasati. Uhvatio me za nogu i povukao, zapetljao sam se za špagu i onda me bacio na stol.
Dvojica prijatelja su me podigla i rekla: 'Imaš ga.' Sudac je početi brojati, a ja sam se brzo nadovezao: '5, 6, 7, 8, 9, 10. Gotovo je, Victore, pobijedio si.' Nisam se ni vratio u ring, borba je trajala manje od minute", dramatično je izgovorio Wepner.
Prosječnu karijeru izdignule su, dakle, borbe s Foremanom, Listonom, Alijem, Andreom the Giantom i medvjedom Victorom. "O, da, medvjeda sam se najviše bojao, bio je jači i od Andrea, s kojim sam se unaprijed dogovorio", priznao je Wepner.
Zabave, alkohol, droga i zatvor
Wepner je imao tri supruge: Lormu, Phyllis i Lindu. Prve dvije svjedočile su njegovu boksačkom odnosno raskalašenom životu nakon karijere. Partijao je, uživao u društvu bezbroj žena, alkoholu i drogi. Godine 1985. priveden je zbog posjedovanja kokaina koji je policija pronašla u tajnoj istrazi.
Osuđen je na deset godina zatvora, od kojih je manje od dvije godine odradio u New Jerseyju. "Odslužio sam svoje. Uveli su program nadzora zatvorenika i pustili me. Na desetogodišnju kaznu trebao sam odslužiti 38 mjeseci, ali izašao sam nakon 22. Vratio sam se poslu prodavača pića. Dobio sam drugu šansu koja je svima potrebna, a mnogi je ne dobiju", smatra Wepner.
"Prestao sam piti i izlaziti, upoznao sam svoju treću suprugu Lindu i s njom se vjenčao. Sjajna je, pravo blago, život je od tada prekrasan. Jedino što sam sve stariji", požalio se Wepner iza kojeg je, malo je reći, turbulentan život.
Stallone u tri dana napisao scenarij
Pamtit će ga kao onog po kojem je nastao Rocky i kojem Sylvester Stallone praktički duguje popularnost i uspjeh. Živeći na rubu opskurnosti, Stallone je gledao Wepnerov i Alijev meč. Priča kaže da je za tri dana sklopio scenarij, pronašao studio i za godinu dana stvorio najpoznatiju sportsku filmsku franšizu.
Tik pred premijeru pročulo se o poveznici Wepnera i Rockyja, zbog čega su u kino dvorani gledatelji glasno skandirali ime stvarnog boksača. Isprva mu nije smetalo što je zapravo iskorišten. Trebao je čak i biti u drugom dijelu, ali ga je zbog problema s drogom Stallone prekrižio.
"Dva dana zaredom bio sam na zabavama. Na snimanje sam došao s prijateljem i nekoliko plesačica. Nisam bio za ulogu, nisam zaslužio biti u filmu", priznao je Wepner, koji će 27 godina kasnije tužiti Stallonea.
Odvjetnik Anthony Mango tužbu je početkom 21. stoljeća temeljio na korištenju Chuckova imena u svrhu promocije. Na setu DVD-ova objavljenih povodom 25. godišnjice izlaska Rockyja spominjalo se Wepnerovo ime. Učinjeno je to bez pristanka, a time i naknade. Wepner je pod stare dane izvukao nepoznatu sumu novca.
"Stallone je ukrao Chuckovu dušu"
U posljednjoj fazi života dobio je i priznanje u vidu dokumentarca. ESPN je 2011. objavio film Pravi Rocky koji predstavlja Wepnerov život. Premijera je bila u Philadelphiji, nedaleko od najpoznatijih stepenica na svijetu na kojima je Rocky trčao, a koje je redatelj Jeff Feuerzeig nazvao mjestom zločina.
Po njemu, Stallone je ukrao Wepnerovu dušu. "Ovaj film je moj pokušaj povratka Chuckove duše. Lokalni heroji New Jerseyja bili su Bruce Springsteen i Chuck Wepner. Obojica su bili autsajderi, simboli da radeći od nule možeš nešto napraviti od svojeg života", rekao je Feuerzeig, koji je radio i na igranom filmu Chuck iz 2016. godine.
U njemu je borca iz Bayonnea utjelovio Liev Schreiber. Priznao je kako nije imao pojma o poveznici Wepnera i Rockyja. "Sram me što nisam znao tko je Chuck. Šokiralo me kada sam saznao."