BAYER LEVERKUSEN ostvario je najznačajniju pobjedu sezone kada je u 21. kolu kod kuće nadmoćno i uvjerljivo pobijedio Bayern 3:0. Ta pobjeda ne znači samo da sada na vrhu prvenstvene ljestvice bježi Bavarcima pet bodova nego i da je nastavio jednu doista nevjerojatnu bundesligašku priču.
Klub s pet puta manjim proračunom od Bayerna, ali i značajno manjim od, primjerice, Borussije, odigrao je ove sezone 31 utakmicu u svim natjecanjima te upisao 27 pobjeda, a pritom nema niti jedan poraz. Smiješi im se ponovo scenarij iz 2002. godine, kada su mogli osvojiti trostruku krunu. Tada su u svakom od tri natjecanja posrnuli pred samim ciljem te si priskrbili pogrdni nadimak Neverkusen. Ovoga puta priča bi mogla imati sretan završetak.
Baš je zato toliko važna pobjeda protiv Bayerna, jer, osim bodovne, daje i ogromnu psihološku prednost te povjerenje da će se skinuti stigma kluba koji posrće kad je bitno. Vjerojatno više nema igrača u svlačionici koji sumnja kako su sposobni ove sezone napraviti sve pod vodstvom Xabi Alonsa, a tako i djeluju na terenu.
Kako nogomet često piše čudnovate priče, tako se dogodilo i ovaj put. Njihov junak protiv Bayerna bio je potpuno neočekivan - igrač koji je zapravo i dalje pod ugovorom baš s aktualnim njemačkim prvakom.
To je, dakako, hrvatski reprezentativac Josip Stanišić, strijelac prvog pogotka u 18. minuti te na kraju i igrač utakmice. Njegova priča u Leverkusenu počela je na doista čudan način...
Čudna posudba
Prošloga proljeća Bayern je imao doista nerealno jaku konkurenciju na mjesto desnog obrambenog bočnog, na poziciji koju primarno igra hrvatski reprezentativac. Osim godinama standardnog Benjamina Pavarda, u klub je na ljeto iz Ajaxa došao Mazraoui, a na zimu na posudbu iz Cityja polivalentni Joao Cancelo. Tada je Stanišić sakupljao minute na kapaljku te se nije mogla vidjeti neka velika perspektiva.
Stvari su se u međuvremenu promijenile. Ekipu je preuzeo Thomas Tuchel, a brzo je postalo jasno da Bavarci neće platiti vrtoglavih 70 milijuna eura koliko je City tražio za Portugalčev otkup ugovora. Osim toga, došlo je do komunikacijskih problema s Pavardom, koji je odbio potpisati novi ugovor pa je i on otišao iz kluba put milanskog Intera.
U takvoj situaciji Bayern je povukao potpuno neočekivan potez - Stanišića je poslao na posudbu u Leverkusen. I sam se igrač čudio toj odluci pa je izjavio kako je "bio malo iznenađen".
Na kraju, od pozicije s nevjerojatno jakom konkurencijom, Bayern je spao samo na Mazraouija i Konrada Laimera, koji primarno niti nije desni bek. Uz to, kao da nisu znali da će Mazraoui igrati na Afričkom kupu nacija, pa su morali povući vatrogasno rješenje i za 30 milijuna eura iz Galatasaraya, u netom završenom zimskom prijelaznom roku, dovesti Sachu Boeyja.
Cijeli proces i način postupanja s Josipom Stanišićem jasni su pokazatelji manjka prave sportske politike, pošto su kasnije višestruko slali upite Leverkusenu tražeći raniji Stanišićev povratak. Bayer na to, dakako, nije pristao, a Stanišić je Bayernu zapaprio na najvećoj pozornici.
Leverkusen je imao plan
Za razliku od Bayerna, koji se krajem prošle sezone zahvalio na uslugama Braci Salihamidžiću i Oliveru Kahnu, svom tandemu operativaca sportske politike, Bayer je imao stvari posložene. Na čelu dovođenja i procjene igrača bila su dvojica bivših prvotimaca - Stefan Kiessling i Simon Rolfes - a sve se događalo pod budnim okom Rudija Vollera, bivšeg njemačkog izbornika, a sada klupskog direktora.
Upravo je taj trojac, zajedno s mladim i očito sjajnim trenerom Xabijem Alonsom, vrlo dobro znao što im se sprema ove sezone. Osim bitke na tri fronte, koja već sama po sebi zahtijeva impresivnu dubinu kadra, znali su da će u ovom dijelu sezone ostati bez dva obrambena prvotimca - Odilona Koussounua i Edmonda Tapsobe - koji su otišli igrati za Obalu Bjelokosti i Burkinu Faso na AFCON-u.
Ne samo zbog toga nego i zbog svoje taktičke prilagodljivosti te tehničkih znanja, Josip Stanišić bio je savršen izbor za ovu ekipu. U jesenskom dijelu sezone uglavnom je igrao u kup utakmicama te u Europskoj ligi, s obzirom na to da je Koussounu bio prvi izbor na mjestu desnog stopera, a Frimpong na mjestu desnog bočnog, koji je u Leverkusenovom sistemu više krilni igrač.
U posljednjih mjesec dana, otkad je krenuo Afrički kup nacija, uzde obrane morali su preuzeti Josip Stanišić i Piero Hincapije. Odradili su ne samo dobar već sjajan posao. U tom periodu momčad je odigrala pet prvenstvenih utakmica, a čak su u četiri navrata ostali čiste mreže. Pritom su ostvarili i važne pobjede protiv Leipziga i Bayerna. Izostanak nominalno prvotimaca nije se uopće osjetio, pa će Xabi Alonso sada imati baš slatke brige jednom kada bude imao puni roster na raspolaganju.
Stanišić se uklopio savršeno
Leverkusenov taktički plan doista je slojevit. Xabi Alonso uspio je na ekstremno uspješan način spojiti kontrolu tempa i posjeda s razrađenom tranzicijskom igrom te visokim pritiskom, koji kreće od protivničkog vratara. Usklađenost između igrača i linija doista je na najvišoj razini te momčad funkcionira kao savršen kolektiv.
U takvom sustavu igrač Stanišićeve kvalitete dođe kao naručen. Iako nije posebno brz ili jak, Josip Stanišić nevjerojatno je staložen, tehnički dotjeran, a taktički gotovo pa besprijekoran. S obzirom na to da dobar dio vremena mora provoditi u kombinatorici blizu protivničkog 16-erca, klasična stoperska uloga u njegovom je slučaju gotovo pa potpuno nebitna.
Ali da bi plan igre bio uspješan, takav stoper mora biti potpuno koordiniran s ostatkom ekipe, uz ekstremno dobru anticipaciju i osjećaj za igru. Upravo su to najveće kvalitete Josipa Stanišića, zbog kojih njegov španjolski trener vjerojatno više nije toliko siguran da prvi braniči trebaju biti Tapsoba i Koussounu. No, utakmica je do kraja puno, a bit će i umora i ozljeda, pa se takvi problemi možda i riješe sami od sebe.
Savršenstvo protiv Bayerna
Kada je u 18. minuti obrana Bayerna zaspala, a Robert Andrich se sjurio po lijevoj strani, Stanišić je znao što se sprema: jaka, oštra lopta koja prolazi paralelno s linijom pet metara i odsjeda na drugoj strani. Savršena situacija za bočno utrčavanje i laganu realizaciju, baš pored Sache Boeyja, igrača kojeg je Bayern morao skupo platiti upravo zato što je na posudbu poslao Stanišića.
Cijela situacija odisala je dojmom poetske pravde koju je Stanišić naplatio prvim pogotkom, ali i kasnijim gospodskim ponašanjem prilikom manjka slavlja nakon što je postigao isti. Zadovoljština je sasvim sigurno bila ogromna. Na kraju je Bayer potpuno izdominirao u susretu, a njihovi protivnici nisu imali ni pravu priliku za pogodak. Sam Stanišić opisao je njihovo gotovo taktičko savršenstvo.
"Dozvolili smo im jako malo toga. Ne sjećam se situacije u kojoj smo baš bili pod pritiskom. Nismo bez veze trčali, ali smo pritiskali. Znali smo Bayernovu snagu i kako mogu igrati. Igrali smo brzo i pokušavali iskoristiti otvorene prostore."
Stanišić je igrao na Frimpongovu mjestu desnog bočnog, gdje je znao da će on i Tapsoba morati zaustaviti Musialu i Boeyja. Obrambeno su posao odradili savršeno, a Stanišić je pritom napadački bio presudan. Baš zbog svog sjajnog osjećaja za igru i poziciju, svaki dvoboj s Boeyjem završio je uspješno.
Još jednom, Stanišić je pokazao sve one kvalitete koje ga čine savršenim igračem za Alonsov sustav: od sjajnog osjećaja za igru, preko taktičke discipline, do smirenosti kod dodavanja pod pritiskom na protivničkoj polovici. Sve je redom bilo od velike koristi za Leverkusen.
Bayern je vlastitom nepromišljenom sportskom i kadrovskom politikom direktnom konkurentu gurnuo igrača koji bi mogao biti ključ Leverkusenovog osvajanja prvenstva te igrača utakmice u njihovom direktnom dvoboju. Ali zato baš, cijeli slučaj ima okus one najzačinjenije, baš poetske pravde, a upravo takve često budu najbolje nogometne priče.