MALO je zadovoljstava u nogometu koja ljudima izmame osmijeh na lice samo zbog toga što se tako rijetko događaju. Kad čujete ushit zbog toga što je lopta udarila zastavicu u korneru, to je zbog toga što se radi o nečemu neuobičajenom, a ne zbog toga što ima neko smisleno značenje za samu igru. Ista logika objašnjava zašto navijači toliko žele snimiti stadionski sat koji pokazuje troznamenkastu vrijednost u 90-minutnoj utakmici. Prizor golmana koji trči na izvođenje kornera razlog je za uzbuđenje više iz nade nego iz očekivanja, što god Alberto Brignoli iz Beneventa tvrdio, ali kad to završi pogotkom, uzbuđenje je još veće, piše Planet Football.
Isto tako, kad se smjestite za gledanje neke velike europske utakmice u nokaut-fazi natjecanja, postoji nepisano pravilo da se riješite uvodnih formalnosti prije nego što počne pravo uzbuđenje. Ideja da će se dogoditi šansa, a kamoli pasti gol, dok su na ekranu još imena komentatora, prilično je bezobrazna. Kad je Dejan Stanković izašao na teren San Sira 5. travnja 2011. godine, vjerojatno to nije znao. Ali je zaključio da mora biti odlučan i odvažan da bi svima stavio do znanja što misli. I zato je učinio ovo.
Prošlo je samo 25 sekundi kad je lopta ušla u mrežu, a imena televizijskih komentatora Martina Tylera i Tonyja Galea još su bila na ekranu. Ako poslušate Tylera (Gale nije ni stigao otvoriti usta), shvatit ćete da još govori o boji dresova i pozdravlja gledatelje dok Neuer istrčava kako bi presjekao loptu prije nego što dođe do Diega Milita. Zapravo se taj pogodak vjerojatno ne bi dogodio ni protiv jednog od ostalih šest četvrtfinalista te sezone.
Heurelho Gomes iz Tottenhama jedini je od ostalih šest vratara koji bi možda pokušao presresti loptu. U svim ostalim slučajevima vidjeli bismo Milita kako ide prema golu, a Stanković bi sa sigurne razdaljine promatrao kako Milito završava akciju trojice Argentinaca, u kojoj su sudjelovali Javier Zanetti i Esteban Cambiasso, ili kako ne uspijeva svladati Neuera. S obzirom na njegovu formu u to vrijeme, jer gol koji je zabio u nastavku te utakmice protiv Schalkea bio mu je posljednji te sezone, ovo drugo se čini vjerojatnijim.
Biti spreman na ovo je kao biti spreman da vas na razgovoru za posao šef gađa izmetom
Kad govorimo o načinima na koje je Neuer reformirao vratarski zanat, obično se bavimo samo pozitivnim aspektima, ukazujući kako je olakšao posao svojim obrambenim suigračima. No ono čemu rijetko pridajemo važnost je kako je zabavno kad stvari za njega krenu po zlu. Unatoč mogućnosti Neuerove pogreške udarac Stankovića nije bio samo bezobrazan već i glup.
U pravilu se teško adekvatno postaviti za situaciju kad suparnički vratar istrčava iz svog kaznenog prostora i izbija loptu glavom 30 metara zato što se takve stvari uglavnom ne događaju. Vježbati takve situacije ne samo da bi bilo nepotrebno nego bi bilo i gubitak vremena koje se može iskoristiti za nešto praktično i produktivno. To je poput odlaska na razgovor za posao i smišljanja strategije što ćete napraviti ako vaš potencijalni šef prekine razgovor i počne bacati svoj izmet po zidovima. Naravno, to nije nemoguće, ali nitko vam neće zamjeriti ako na to niste spremni. Puno je veći problem ako pogrešno izgovorite ime kompanije u kojoj tražite posao.
Dakle, u ovom kontekstu potpuno je razumljiv onaj Stankovićev trzaj odmah nakon udaranja lopte. To je bio način na koji njegovo tijelo govori "nisam baš bio spreman za ovo". To je više shvatljivo nego posegnuti za volejom iz prvog dodira u središnjem krugu, posebice kad to zahtijeva otvaranje tijela i iskazivanje nevjerojatne tehnike bez ikakve pripreme ili prethodnog dodira lopte. Da je to učinio, imena Tylera i Galea bi nestala s ekrana i vrata možda više ne bi bila nebranjena.
Schalkeova kazna bila je strašna
Čini se gotovo prikladnim da Stankovićeva nagrada za nečuveni pogodak nije bila pohvala, već reakcija Schalkeovih igrača koja kao da je govorila da nikad više ne pokušava tako nešto. Schalke je u toj utakmici postigao pet golova (proći će šest godina prije nego što jedna gostujuća momčad to ponovi u nokaut-fazi Lige prvaka) i doima se kao da je time želio poništiti taj jedan Stankovićev.
Gledajući vrhunske nogometaše, uvijek ćete biti svjedoci trenutaka koji podsjećaju na to kako su njihove vještine nešto što većina ljudi nikad ne bi mogla oponašati. Može to biti solo prodor kroz nekoliko suparničkih igrača ili sposobnost pronalaženja prostora za udarac koji nitko nije očekivao, ali sve je to u okvirima mogućeg. Stankovićev gol je razina iznad toga, od njegova završetka pa unatrag do Neuerova udarca glavom ili čak do Cambiassova dodavanja koje je cijelu stvar pokrenulo. Nije to bio samo dokaz da nogometaši u Ligi prvaka imaju veću tehniku od običnih ljudi već i dokaz da imaju bolju tehniku i bolje reakcije od ostalih svojih kolega.
Svaka je komponenta bila instinktivna, ali radilo se o vrsti instinkta koja se razvija tek nakon što se godinama odlučujete za najtežu opciju, čisto da poboljšate sami sebe. To bi vas moglo dovesti u iskušenje da pridate više zasluga finišu, ali nemojte se zavaravati, to je i dalje glupo, no upravo to ga čini tako sjajnim. Za svako precizno dodavanje ili rutinu s treninga koja omogućuje da cijenite naporan rad kroz koji nastaju najveći nogometni trenuci postoji još jedan potez zbog kojeg shvatite da se ponekad može improvizirati.