Stigao je novi Modrić

Foto: EPA

CIJELI je nogometni Pariz nakon duge noći Lige prvaka mogao odahnuti. Utakmica trećeg kola, koja je imala auru gotovo pa eliminacijske, završila je na najbolji mogući način. Prvi put u povijesti PSG-a ekipa je ostvarila pobjedu protiv Milana, a kada je bilo najpotrebnije, zasjala je najveća zvijezda - Kylian Mbappe.

Na račun njegovih trenutaka briljantnosti i individualne klase momčad je stekla prednost 2:0, a do kraja utakmice pobjeda 3:0 samo je rutinski potvrđena. Tako su poništeni slaba igra i još gori 4:1 poraz protiv Newcastlea u drugom kolu, a momčad se ponovo našla na vrhu onoga što se s pravom naziva skupinom smrti u Ligi prvaka. 

Međutim, na velikoj se pozornici, gotovo pa u jednakom sjaju, predstavio tek golobradi i za širu javnost skoro pa anonimni mladić. Njegovo ime je Warren Zaire-Emery, momak koji će punoljetnost steći tek za pet mjeseci.

Pa ipak, s dvije asistencije na kontu te uz čitavo mnoštvo dobrih i lucidnih rješenja, već sada pokazuje da bi mogao za Francuze biti ono što je Hrvatskoj dugo bio Luka Modrić - pravi maestro u srcu vezne linije

Ako se njegov razvoj nastavi ovom putanjom, Francuzi bi mogli dobiti igrača s kojim bi doista mogli postati ono čega se svi pribojavaju - nezaustavljivi…

Zvijezda koju se čeka

Uspon mladog Francuza nije se dogodio jučer. Još dok je bio u Aubervilliersu njegov je talent bio prepoznat te ga je klub iz prijestolnice doveo u svoj omladinski pogon kada je imao 11 godina.

Uz prepoznatu razinu talenta, slično kao i njegov kolega Mbappe, Zaire-Emery igrao je uglavnom protiv dvije do tri godine starijih dječaka, a vrlo je brzo - s tek 15 godina - postao najmlađi igrač pozvan u francusku U-19 selekciju.

S isto ga je toliko godina već prepoznao trener prve momčadi Mauricio Pochettino, a nije se dugo moralo čekati ni na njegov prvi nastup za seniorsku momčad. Dogodio se prije nešto više od godinu dana, u kolovozu 2022., na otvaranju sezone protiv Clermonta.

U svojoj je prvoj sezoni u dresu Parižana skupio čak 26 ligaških nastupa te je osam puta startao. U gotovo se svakom nastupu vidjelo kako mu još dosta toga nedostaje za pravi seniorski nogomet, što nije bilo nimalo začuđujuće

Međutim, to nije zaustavilo njegov razvoj i strelovit put prema gore. Osim što je postao najmlađi igrač PSG-a koji je nastupio u Ligi prvaka, pred kraj sezone postalo je jasno kako bi već nakon ljeta, kada je postao i najmlađi kapetan francuske U-21 reprezentacije, mogao biti prvotimac ekipe u kojoj igraju redom velike internacionalne zvijezde.

Ove jeseni to se i dogodilo. U prvenstvu je odigrao osam utakmica te startao u njih sedam, dok je u tri utakmice Lige prvaka bio na terenu a da nije bio zamijenjen.

Nastavio očevim stopama

Kada se Warrena pita o karijeri, on uvijek na prvo mjesto postavlja obitelj, počevši s bakom koja ga je čuvala kada je na obližnjem igralištu igrao nogomet. Međutim, ključan je utjecaj, potpuno očekivano, imao otac:

"Nogomet je kod nas u kući obiteljska stvar jer je moj otac igrao za Red Star u drugoj ligi. Tamo je sve započelo. Poslije toga bio je trener u Aubervilliersu, gdje sam svo vrijeme provodio upravo s njim, na terenu. Osim što smo se stalno zabavljali, ujedno sam i mnogo naučio."

Klinac s nogometom u genima, osim obitelji, također uvijek ističe i vrijednost zajednice te pomoći drugima, pa je zanimljiv njegov odgovor na pitanje što bi bio da nije nogometaš: "Da mi nije uspjelo s nogometom, moja ideja je bila postati vatrogascem. To je važan dio moga identiteta, pomaganje ljudima. Pokušavam to činiti svaki dan."

Ako je vjerovati njegovim suigračima, bilo u prvoj momčadi PSG-a ili onima u mlađim nacionalnim selekcijama, ti odgovori nisu tek naučene fraze, već dobro opisuju njegove navike i sklonosti. Možda upravo na račun toga, a da još nije postao punoljetan, na terenu može igrati vrlo odgovorno i zrelo, potpuno atipično za svoje godine. 

Kakav je on zapravo igrač?

Nepisano pravilo koje se tiče mladih igrača, pogotovo onih s astronomskim talentom, kaže da ih se mora gurnuti što je više moguće naprijed. Ideja je logična u svakom smislu: ekstra talentirani igrači mogu više štete protivniku napraviti naprijed i mladi su igrači skloni zaigrati se loptom, ponekad odbaciti oprez te ju tako više puta izgubiti od iskusnijih kolega. A potpuno je jasno, loptu je bolje gubiti blizu protivničkog, a ne vlastitog gola.

U tom smislu Zaire-Emery velika je iznimka. Već se sada ponaša kao svojevrsni maestro u veznoj liniji, onaj koji je sposoban preuzeti odgovornost za diktiranje tempa i distribuciju opasnih lopti prema naprijed. 

Njegova statistika potvrđuje kako je riječ o igraču koji na vlastitoj polovici praktički uopće ne gubi lopte, a na protivničkoj je opasan i u nošenju i u proigravanjima. U to se najbolje uvjerila upravo momčad Milana, protiv koje je upisao dvije asistencije, a pritom je bio iznimno otporan na pritisak koji su stvarali prema njemu i kolegama iz vezne linije.

Je li to doista novi Luka Modrić?

Iako je sasvim jasno da je Luka Modrić do te mjere poseban da je vrlo vjerojatno i povijesno unikatan igrač, sličnosti su zapravo velike. Ono što je uvijek primarno krasilo Modrića - a ogleda se prvenstvo u lakoći na lopti te mogućnosti osvajanja velike površine terena gotovo bez truda - vidi se i u igri mladog Francuza. Već su mu sada distribucijske brojke elitne, a uskoro će takve biti i one koje se tiču prodora.

Jedina mu je mana, koja je potpuno razumljiva s obzirom na dob i građu, duel-igra. Tu Emery i dalje ima problem protiv jačih kolega te mora izbjegavati kontakt kako bi bio efikasan igrač. Iako se čini sitan, Modrić je u svom zenitu bio odličan duel-igrač, koji je - uz malo kilograma - bio vrlo žilav i otporan na kontakt. 

Najveća je sličnost dojam iznimne lakoće na terenu, zbog koje se nogomet može gledati kao ono što u srži uvijek i ostaje - igra. Baš kao i Modrić u najboljim danima, Zaire-Emery djeluje kao igrač koji je svakim dodirom s loptom sposoban napraviti razliku u korist svoje momčadi, uz to uživajući u igri.

A tek mu je 17. Zato je usporediv s razinom koju je u toj dobi pokazivao Jude Bellingham, koji je sada prva violina Real Madrida, a tek mu je 20 godina. Čini se kako ovaj mladi Francuz ide upravo u tom smjeru.

Što je Francuska s njim?

Koliko god reprezentacija Francuske bila jaka te popunjena na svim pozicijama, ovaj je mladić moguće i karika koja joj je nedostajala. U sredini vezne linije Francuzi su najtanji, pa bi u slučaju ozljede Rabiota mogli biti u problemima. 

No, čak ni u punom sastavu nemaju igrača koji bi na takvoj razini mogao upravljati veznim redom, tempom igre te probijati protivnika gotovo pa redovito prilikom dolaska u posljednju trećinu terena. Nekoć je to mogao Paul Pogba, ali njega više nema. Sve te vještine već smo vidjeli kod ovog mladića, pa je pitanje vremena kada će se naći na popisu Didiera Deschampsa. 

To bi se lako moglo dogoditi već tijekom sljedećeg ciklusa utakmica, koji se igra u studenom. Ako ne bude bilo ozljeda te se njegov razvoj bude događao kao onaj Judea Bellinghama, Francuzi će u svom kadru imati igrača jedinstvenih kvaliteta, nalik na one kakve je u svom zenitu pokazivao Luka Modrić.

Kao da nisu i sada dovoljno jaki, sa Zaire-Emeryjem bit će još i jači.