Što se događa s Filipom Krovinovićem?

Foto: Omar Arnau/Pixsell

HAJDUK trenutno drži drugo mjesto ljestvice SuperSport HNL-a s pet bodova iza Dinama i utakmicom više. Bijeli su u vrlo dobrom rezultatskom nizu. Nisu doživjeli poraz devet utakmica, još od kraja osmog mjeseca kad ih je Osijek svladao u Gradskom vrtu. Otad su  ostvarili šest pobjeda i tri remija.

Ipak, igra Hajduka nije nimalo uvjerljiva. Valdas Dambrauskas je nakon kiksa u Šibeniku dobio otkaz, a pod novim trenerom Mislavom Karoglanom momčad je iščupala nekoliko pobjeda debelo u sudačkoj nadoknadi i dojam je da se muči puno više nego prošle sezone. Jedan od razloga za to je i činjenica da Filip Krovinović nije na pravoj razini.

Bez konkretnog učinka ove sezone

Krovinović je od dolaska u klub postao najvažniji igrač ekipe uz Marka Livaju. Prošle sezone je briljirao i bio jedan od najboljih veznjaka HNL-a, a njegove partije su bile posebno impresivne s obzirom na to da je u podjeli zadataka dobio ogroman broj defenzivnih i kreatorskih zaduženja.

Ove sezone Hajduk od njega nema konkretan učinak u zadnjoj trećini terena. Kada se u obzir uzmu samo utakmice u HNL-u, Krovinović još uvijek čeka na prvi gol, a upisao je dvije asistencije. Livaji je dodao u drugom kolu protiv Varaždina, a prije par dana je asistirao i Chidozieju Awaziemu protiv Gorice.

Za nekog tko često igra na poziciji desetke i koji se kreće u zonama iz kojih najčešće započinje završna faza napada, to je puno premalo. Za usporedbu, Krovinović je prošle sezone imao pet golova i šest asistencija iako je propustio devet utakmica.

Nema veće razlike u kreatorskim i defenzivnim pokazateljima

Kada se pogledaju ključni statistički pokazatelji njegovih igara, vidi se da nema značajnijeg pada ni u kojoj od kategorija u odnosu na prethodnu sezonu, što priču o njegovom padu čini nešto kompleksnijom.

Krovinović je podjednako uspješan u defenzivnim brojkama i duelima, a čak je i u kreatorskim kategorijama poput kreiranih šansi, ključnih dodavanja i dugih lopti vrlo blizu prošlosezonskim brojkama ili na dobrom putu da ih izjednači ili čak i nadmaši.

Zbog svega ovog je malo manje jasno što je točno uzrok, a što posljedica. Igra li Hajduk slabije jer je Krovinović pao ili se Krovinović uklopio u sivilo ekipe? Kao i kod većine drugih stvari u nogometu, stvar nije isključivo crna ili bijela.

Problem s konfiguracijom momčadi

Ključan problem kod Krovinovića je što ima premali utjecaj na igru, a s obzirom na to da je najkvalitetniji i najkreativniji igrač Bijelih poslije Marka Livaje, to se itekako osjeti u igri cijele momčadi. 

U zadnjoj trećini terena Livaja se često izvlači u zonu u kojoj obično operira desetka pa Krovinović svoje navike u igri treba prilagoditi tome. To je nešto na što se moraju naviknuti svi veznjaci koji na poziciji devetke imaju čovjeka koji voli kreirati, a najbolje je vidljivo kod Dinama s obzirom na Petkovića.

Još veći problem u igri je taj što Hajduk na pozicijama šestice vrlo često igra s veznjacima kojima je najslabija točka organizirano prenošenje lopte iz prve faze napada. Krovinović se zbog toga mora spuštati u liniju ispod i razigravati suigrače zbog čega je udaljen od zone u kojoj bi njegove kvalitete najviše došle do izražaja.

Može se reći kako je Krovinović djelomično žrtva onoga kako je Hajdukova ekipa konfigurirana. On je plutajuća desetka, a ulogu desetke uglavnom preuzima Hajdukova devetka. Istovremeno, ne može ni dobiti loptu ako se ne spusti u zonu gdje igraju osmice i šestice.

Slična stvar je i u fazi obrane. Tamo uglavnom igra uz Livaju koji se odmara bez lopte i Krovinović teško može protiv suparničkih braniča i šestice dati značajniji defenzivni doprinos. Puno više može dati kad se malo povuče, ali onda pati Hajdukov prvi blok i suparnik puno lakše dolazi u prsa njegovoj veznoj liniji.

Danas je igrač na ničijoj zemlji

Krovinović je osjetan dio utakmice "na ničijoj zemlji", između nekoliko uloga, zadaća i pozicija. Dovoljno dobar da svaki zadatak odradi barem solidno, ali nedovoljno dobar za ono što Hajduk treba od njega.

Bez obzira na sve objektivne poteškoće za koje nije kriv, potpuno je van ritma, često brza s progresom napada i gubi lopte, ponekad se nepotrebno uvlači u liniju s drugim veznjacima, stvara gužvu i otežava život i njima i sebi.

Nakon sjajne prošle sezone, Krovinović je djelovao kao tip koji bi se mogao naći i na Dalićevom popisu. On je u ovom trenutku najveći pojedinačni "mrtvi kapital", unutarnja rezerva iz koje Hajduk može najviše izvući i tip od kojeg se s pravom očekuje da rješenjima u posjedu drži ritam napada i povezuje momčad.

Karoglan ga mora dovesti u pravi kontekst, rasteretiti ga prekomjernih dužnosti koje mu bespotrebno oduzimaju snagu i vrijeme i gurnuti ga u ulogu u kojoj može biti vođa momčadi do zadnje trećine terena. Od uspjeha tog projekta u dobroj mjeri ovisit će i Hajdukov rezultat ove sezone.