CIBONA je brod koji tone - iskren je danas bio direktor Andro Knego. Nekadašnjem europskom velikanu voda je već napunila potpalublje, a jedan od kapetana zgrabio je pojas za spašavanje i skočio u more. Kada krene skakanje, kraj je vrlo blizu. To znaju i mala djeca koja gledaju gusarske crtiće.
> Agrokor preuzima Cibonu nakon što se stopi s KK Zagrebom?
Naravno, predsjednik Ivo Jelušić će reći da je današnja ostavka moralni čin nemoći jer se "ne može pomoći onom tko pomoć ne želi". Pritom je optužio čelne ljude kluba za opstrukciju pregovora s Atlantic Grupom zbog čuvanja vlastitih stolica, a bivšem je direktoru Boži Miličeviću pripisao "povlačenje" sedam milijuna kuna.
"Ako sam ja bio smetnja, sada više nisam", samokritično je poentirao Jelušić aludiravši na svoju političku poziciju.
Zar Jelušić zaista nije mogao protiv svih onih koji su mu podmetali brokve ili samo pere ruke za posljednje dvije godine, koliko je kormilario Ciboninim brodom? To znaju samo oni koji su potpuno unutra. No realno, i nije bitno. Krivci se ionako u Hrvatskoj ne kažnjavaju. Zašto bi Cibona bila iznimka? Nije i neće.
Uništena i opljačkana
Oni zaslužni za desetke milijuna kuna duga bit će amnestirani, a nagomilane obveze sanirat će porezni obveznici ili imovina koju su nekoć davno izgradili opet oni. Šteta ipak seže malo dalje od silnih milijuna. Veliki gubitnici su i nogometni giganti poput Reala i Manchester Uniteda, a za njih ipak nema straha...
Nažalost, Cibona nije samo u financijskom krahu. Cibona je već petnaest godina klub bez okusa i mirisa, bez europskih uspjeha koji su ga jednom davno učinili svjetski poznatim brendom. Cibona više nema identitet, Cibona nema navijače, niti omladinski pogon koji proizvodi igrače.
Kad se objektivno pogleda, tko bi normalan uopće želio uložiti u ovakav klub unatoč silnim naslovima hrvatskog prvaka i redovitom igranju Eurolige? Nekadašnji eurovelikan uništen je i opljačkan do temelja. To je surova istina.
Što to znači "povući" sedam milijuna kuna?
Ako Jelušić iskreno želi pomoći klubu kojim je do jučer predsjedao, zašto i na dan kada daje ostavku optužbe umotava u celofan? Što to znači "povući" sedam milijuna kuna? Je li to druga riječ za ukrasti? Tako barem zvuči. A ako je Božo Miličević ukrao sedam milijuna kuna, zašto je Jelušić kao predsjednik kluba o tome šutio do danas, kada već netko drugi sjedi za njegovim stolom? Sporni kredit je davno realiziran, a time i Miličevićevo "povlačenje" milijunske cifre.
Nije se teško prisjetiti 21. listopada 2008. kada je Jelušić uspio uzeti većinu ovlasti do tada apsolutnog vladara Milićevića. Nakon punih dvadeset godina, alfa i omega kluba iz Savske postala je "tek" poslovni direktor s gotovo počasnom funkcijom. Jelušić je tada izjavio da od Miličevića i Upravnog odbora očekuje potpuno financijsko izvješće u kojem bi bilo jasno kolika je točno bilanca Ciboninih dugova. Obećao je na tome inzistirati. Od tada je prošlo godinu i pol dana, a to se izvješće počelo raditi tek kad ga je zatražila Atlantic Grupa i kada je bilo sasvim jasno da manevra za uzmicanje više nema. U međuvremenu je Miličević dao petama vjetra nakon dvadeset godina sustavnog uništavanja kluba.
Da se razumijemo, ovaj tekst nema za svrhu od Jelušića napraviti Pedra i krivca za Cibonin krah. No, upravo su ovakvi potezi, kakav je Jelušić danas napravio, uz univerzalna i već gadljiva objašnjenja i nedefinirane optužbe, i uzrok stanja Cibone i svih ostalih uništenih hrvatskih klubova. Ili ako hoćete hrvatskih poduzeća i firmi koje su kataklizmu, koju danas prolaze (ili će tek proći) sportski klubovi, doživjeli sredinom devedesetih. Jelušić je svojim, neki će reći, kukavičkim potezom samo pobjegao od problema za koje je odlučio da više nisu njegovi.