SA STREPNJOM se čekala reakcija momčadi Hajduka nakon lošeg ulaska u nastavak sezone i gubitka vodećeg mjesta na tablici. Svima je već bila puna kapa sporog i bezidejnog Hajduka koji se oslanja na duge lopte te besmislenog posjeda koji ne donosi ništa osim lažnog osjećaja prividne dominacije. Dobili smo reakciju: Hajduk je napokon odigrao smisleno, agresivno, okomito i hrabro te je momčad za to nagrađena visokom pobjedom od 4:0.
Hajduku se protiv Slavena dogodilo sve pozitivno što se moglo dogoditi, ali ništa manje od toga nije ni zaslužio. Pristup je od prve minute bio na razini, igralo se bez grča i sve skupa rezultiralo je rezultatskim gaženjem momčadi koja je u nastavak sezone ušla s dvije pobjede. Slaven nije ekipa koju treba podcjenjivati, ali im Hajduk nije dozvolio baš ništa do same završnice utakmice, koja je u tom trenutku bila odavno riješena.
Kao što je protiv Rijeke i Osijeka bilo teško istaknuti nekoga tko je ostavio pozitivan dojam, tako je sada teško pronaći nekoga u momčadi Hajduka tko je podbacio. Nikola Kalinić zabio je gol koji je demonstracija klase, Josip Brekalo preuzeo je konce u međuprostoru, Emir Sahiti upisao je tri asistencije, Niko Sigur prodavao je tunele, stoperi su bili na razini, Anthony Kalik donio je dimenziju više u osvajanju prostora s loptom, Rokas Pukštas napokon se uključio u igru, ali jedan igrač apsolutno zaslužuje da ga se istakne.
Krovinović je odigrao izvrsnu utakmicu
Nijedan igrač Hajduka nije toliko osporavan kao Filip Krovinović. Kakvi god problemi Hajduka na utakmici bili, on je glavni krivac i meta napada kritičara, i to često potpuno nezasluženo. Ne treba se lagati, očekivanja u Hajduku nije do kraja ispunio, ali razina na kojoj igra već 101 utakmicu za Bijele kvalitetom je samo ispod Marka Livaje i nikoga drugoga.
Protiv Slavena bio je maestralan na poziciji šestice. Odigrao je utakmicu kao pravi moderni "holder" i usmjeravao igru Hajduka. 99 dodira s loptom na utakmici govori sve o tome koliko je bio uključen u izgradnju igre, koja je napokon imala neki smisao i pravu ideju. U prvoj trećini kod izlaska je odlično rješavao sve situacije u suradnji sa stoperima i Hajduk je lako probijao prvu liniju obrane Slavena.
U srednjoj trećini radio je ono što uvijek radi, a to su progresivna dodavanja prema visoko postavljenim veznjacima i napadačkoj liniji. Samo što je ovaj put to izgledalo puno bolje jer se su Brekalo, Kalik i Pukštas po primanju lopte beskompromisno okretali prema golu Slavena i osvajali prostor s loptom umjesto da ziheraški traže povratno dodavanje kao u prošlim utakmicama.
Bilo je puno grešaka kod zadnjeg dodavanja u prvom poluvremenu, ali bolje je probati igrati brzo nego ugušiti sam sebe alibi dodavanjima i tako protivniku dati vrijeme da stalno bude u organiziranom bloku. Svaki put kad je Slaven iz tih grešaka probao nešto prema naprijed, obrana Hajduka ekspresno ga je zatvarala, a Krovinović je i tu pokazao da može odraditi ulogu Mihaela Žapera u utakmicama koje nisu protiv klubova "velike četvorke". Realno, u ovakvom omjeru snaga Žaper je višak.
Brekalo je preuzeo konce igre
Posebno je pridonio Brekalo, koji je na neki način preuzeo rolu Livaje i u zadnjoj trećini bio glavna karika Bijelih. Brzo su se rasplinule sve ideje da je Brekalo igrač koji će tražiti dubinu i utrčavati u prostor iza zadnje linije obrane, ali on donosi Hajduku druge stvari koje su mu nedostajale. Da je protiv Slavena imao iza sebe prirodnog lijevog beka koji bi mu raširio linije, njegova kvaliteta bi još više došla do izražaja, a i ovako je na kraju upisao gol i asistenciju.
Bijeli napokon uz Livaju imaju igrača u zadnjoj trećini koji je sposoban zadržati loptu pod pritiskom, riješiti se protivnika u prvom koraku te potom odigrati logično i kvalitetno dodavanje u opasne zone. Kada se Livaja vrati, vjerojatno se neće više toliko spuštati prema centru jer s Brekalom u igri za to nema potrebe. Ako pogledamo prosječne pozicije igrača na terenu, vidljiv je krater na lijevoj strani, koji treba ispuniti ofenzivnije orijentiran lijevi bek.
Ismael Diallo nije savršen za to, ali boljeg Hajduk nema i sve skupa bi trebalo izgledati još fluidnije kada se on vrati na svoju poziciju te onemogući protivniku da samo napuni sredinu i tako uguši Hajduk. Slaven je to relativno uspješno radio u prvom poluvremenu dok je čekao u niskom bloku, ali čim je Roy Ferenčina na poluvremenu izvadio Mihaila Caimacova i uveo ofenzivnijeg Adriana Libera te pokušao igrati okomitije, Hajduk ga je brzo kaznio i riješio utakmicu na početku drugog poluvremena.
Treba biti iskren pa reći da je tu puno pomogao gol Kalinića, koji je skinuo teret s ostatka momčadi i donio nagradu ekipi za odličan pristup i pozitivnu agresiju u prvom poluvremenu. Mučio se Hajduk u prvom dijelu protiv organiziranog bloka i Kalinić je napravio ono što se očekuje od klasnog napadača iako je u veteranskim godinama, ali njegova igra općenito u zadnje dvije utakmice sugerira da je daleko od nekoga za otpis, što odluku Ivana Leke da ga se riješi prošlo ljeto čini još čudnijom.
Čudnovati slučaj Emira Sahitija
Ako ste navijač Hajduka, vjerojatno vas nijedan igrač ne može naživcirati kao Sahiti. Konstantno ostavlja dojam da previše griješi i da stalno donosi krive odluke. Protiv Slavena je opet imao nekoliko situacija koje je mogao i trebao rješavati puno jednostavnije i logičnije, ali kako mu nešto prigovoriti kada na utakmici upiše tri asistencije? Njegova energija i zalaganje nikad nisu bili upitni.
To je jednostavno Sahiti, igrač koji i kada igra loše, isporuči gol ili asistenciju te ga kao takvog očito treba prihvatiti i koristiti njegove snage, a skrivati slabosti. Njegov pothvat od tri asistencije na jednoj HNL utakmici dogodio se samo dva puta otkako Sofascore prati te podatke (od sezone 2020./21.), a to je uspjelo još Marinu Jakolišu i Lovri Majeru 2021. godine.
Drugo poluvrijeme odrađeno je nakon 3:0 u jednom laganom koraku i čekanju kontranapada, koji su bili daleko bolji nego prije dolaska Brekala u Hajduk. On je Hajduku donio dimenziju više, a navijači se samo mogu nadati da će tako i nastaviti. Trener Mislav Karoglan osjetio je i dobar trenutak da minute pruži Filipu Čuiću, koji mu se odužio golom, te Šimunu Hrgoviću, koji je ušao umjesto ozlijeđenog Fahda Moufija.
I što sad? Je li Hajduk odjednom najbolja momčad u svemiru nakon uvjerljive igre i pobjede protiv Slavena? Naravno da nije, kao što nije bila ni najgora nakon posrtaja protiv Rijeke i neuvjerljivih igara u posljednjem razdoblju. Istina je u sredini, kao i uvijek, a pred Hajdukom je još pet utakmica prije Dinama na Poljudu u kojima ima apsolutni imperativ pobjede.
Ako pristup bude kao protiv Slavena, navijači imaju svako pravo nadati se žetvi bodova, koja će održati snove o naslovu prvaka na životu. Dobri rezultati su na duge staze posljedica dobre igre. Protiv Slavena je Hajduk napravio samo dobar korak u tom smjeru, ništa više i ništa manje.