Tko je klinac kojeg je Jokić nakon svoje povijesne izvedbe proglasio junakom?

Foto: Profimedia

NEŠTO manje od tri minute prije kraja treće četvrtine Aaron Gordon imao je loptu u "dunker spotu", na rubu reketa najbližem protivničkom košu, napadao je leđnom tehnikom i pivotirao protiv nižeg čuvara Kylea Lowryja. U suprotnom kutu za tricu vrebao je Christian Braun i sinkronizirano s Gordonovim okretom iskoristio trenutak nepažnje vlastitog čuvara i utrčao pod koš.

Krilni centar Nuggetsa nije mogao šutnuti jer ga je Caleb Martin dojurio udvojiti, ali znao je da Braun dolazi i podvalio mu je loptu. Lowry i Martin u trenutku su se okrenuli prema rookieju Nuggetsa, spremno je dotrčao i treći igrač Heata, ali Braun je jednim trzajem svu trojicu poslao u zrak, a onda u savršenom trenutku  potpuno neometan staloženo položio.

Minutu kasnije Braun je ugledao upražnjenu liniju prema košu. Prepoznatljivo teledirigirano dodavanje Nikole Jokića odradilo je pola posla, a Braun je nakon odraza u zraku izbjegao tri ruke igrača Heata i zabio. Miami je krenuo u sljedeći napad, a Braun je presjekao dodavanje Jimmyja Butlera prema Duncanu Robinsonu, odjurio u kontru i snažno zakucao.

U tom je kratkom razdoblju Denver prednost s krhkih 12 poena povećao na osjetnih 19 i stvorio dovoljnu zalihu da se u posljednjoj četvrtini rutinski obrani od očekivanog naleta Heata, kakvim je zakomplicirao prvu i preokrenuo drugu utakmicu finala. 

Jokić: On nam je dobio ovu utakmicu

"On je šampion, pobjednik. Rekao sam mu da nam je on dobio ovu utakmicu", otkrio je Nikola Jokić nakon što je odigrao prvu utakmicu s barem 30 poena, 20 skokova i 10 asistencija u povijesti NBA finala te s Jamalom Murrayem stvorio prvi par suigrača koji je na utakmici finala ostvario po triple-double.

S 15 poena Braun je bio treći strijelac Denvera u pobjedi 109:94 u Miamiju za vodstvo 2:1 u finalnoj seriji, uz gotovo savršen šut 7/8 i jedini promašaj za žestoko ometanu tricu koju je morao šutnuti, a s energijom koju kao da mu stvara perpetuum mobile frustrirao je igrače Heata onemogućujući im da se oslobode i stalnim kretanjem u napadu tražio rupe koristeći fokus Miamija na Jokića i Murraya.

Ukratko, Christian Braun bio je savršen rotacijski igrač koji je u ovoj utakmici preuzeo rolu Denverovog X faktora i donio golem doprinos pobjedi na najvećoj košarkaškoj sceni.

Tyler Herro, čiji povratak nakon loma ruke Miami još iščekuje, prije tri godine u finalu je kao rookie postizao skoro 15 poena u prosjeku, a u jednoj je utakmici zabio 21. Ova Braunova izvedba bila je nešto najimpresivnije što je bilo koji rookie pokazao u finalima nakon toga.

"Moj posao je lagan, a ti dečki čine da izgledam puno bolje", skromno je rekao Braun nakon utakmice. "Vjeruju mi, pa zapravo ne mogu podbaciti ako izađem na teren i igram žestoko. Ne očekuju od mene puno u napadu, samo da se trudim, idem na skok i pokušam donijeti dodatni posjed da netko od njih zabije. Stavljaju me na prave pozicije, a ja samo trebam ukrasti loptu ili položiti."

Energija i žestoka obrana najviše su što momčad koja je dogurala sve do finala može poželjeti od rookieja. Oni novaci koji zabijaju 20 poena po utakmici ne ulaze u finale jer su glavni igrači u lošim momčadima. Finalist od rookieja treba samo jedan do dva načina da bude koristan.

Izgleda kao stereotip, ali je čista suprotnost

Uostalom, Braun je bio 21. pick lanjskog drafta, na koji je izašao nakon tri godine na Sveučilištu Kansas. Oni koji ga nisu pratili lako su mogli steći pogrešan dojam. Bijeli bek od 198 cm, uredno počešljan, koji je tri godine morao provesti na sveučilištu prije nego što se osjeti spremnim za NBA ligu... Čisti stereotip igrača koji je u stanju utrpati sedam-osam trica, ali i još više propustiti u obrani.

Takvi su stereotipi pratili brojne bijele bekove kroz povijest, počevši s Europljanima od Dražena Petrovića nadalje, a legenda kaže da bi se čak i Larry Bird ozbiljno uvrijedio kad bi protivnička momčad povjerila bijelcu da ga čuva. 

Dugo je na takvom glasu bio i Bojan Bogdanović, a i Luku Dončića protivnici često ciljaju kao igrača preko kojeg će napadati. I među Amerikancima je niz takvih igrača, a samo u drugom finalistu Miamiju su trojica - spomenuti Herro te Duncan Robinson i Max Strus - plus Kevin Love, koji nije bek, ali je u ovoj fazi karijere prvenstveno šuter.

Herro je ozlijeđen, a Robinson i Strus vrlo su rijetko zajedno na parketu pa Heat onog preostalog uspješno skriva u zonskoj obrani, ali Denver s Braunom nema takvu potrebu. Dapače.

Braun, zapravo, uopće nije osobit šuter. Na posljednjoj godini na sveučilištu šutirao je jako dobrih 38.6% za tricu, ali linija je u NCAA-u pola metra bliža. U osnovnom dijelu svoje prve NBA sezone šutirao je pristojnih 35.4% iz 1.3 pokušaja, ali u doigravanju je zabio samo dva od deset takvih šuteva.

Kako se bude razvijao kroz karijeru i uloga mu bude rasla, za očekivati je da će usavršiti i vanjski šut, ali Denveru je zasad potreban prvenstveno da u 12 minuta, koliko u prosjeku igra u doigravanju, ostavi sve na terenu dok proganja Jimmyja Butlera i Miamijeve bekove te pravovremenim utrčavanjima posprema Jokićeva dodavanja u koš.

Serijski šampion neumorno osvaja trofeje na svim razinama. Ovo mu može biti peti u sedam godina

U tih 12 minuta nema treme jer Braun vrlo dobro zna kako je igrati velike utakmice. Od mladosti je bio predodređen za ovaj sport jer dolazi iz košarkaške obitelji, iz koje su brat i ujak također igrali na Sveučilištu Kansas, a cijela majčina obitelj uvrštena je u Sportsku kuću slavnih države Missouri.

U srednjoj školi Blue Valley Northeast je briljirao i vodio je do tri uzastopna naslova prvaka države Kansas, a kao maturant je postizao 27.8 poena, 9.3 skoka i 3.8 asistencija te pokupio sve moguće državne košarkaške nagrade.

Sveučilišnu karijeru također je završio s naslovom prvaka. U trećoj sezoni u prosjeku je postizao 14.1 poen, a u finalu protiv North Caroline zabio je 12 uz isto toliko skokova i obranio pokušaj trice Caleba Lovea za produžetak te tako zapečatio pobjedu 72:69.

"Kad osvojiš tri srednjoškolska državna naslova, kad postaneš sveučilišni prvak na utakmici u kojoj nisi izlazio iz igre, igraš s puno samopouzdanja, kao što i treba. Vjerovali smo u njega, draftali smo ga, on je sve čemu smo se nadali i još više", naklonio se Braunu trener Michael Malone.

Braun sad može i do pete titule u sedam godina, daleko najveće. Denveru trebaju još dvije pobjede da osvoji prvi trofej Larryja O'Briena u povijesti, a uspije li, Braun će postati tek peti igrač u povijesti koji je u dvije uzastopne godine postao NCAA i NBA prvak, nakon Billa Russella, Henryja Bibbyja, Magica Johnsona i Billyja Thompsona, koji je to posljednji učinio još daleke 1987.