11. SRPNJA 1998. Hrvatska je na Parku prinčeva pobijedila Nizozemsku 2:1 i osvojila svjetsku broncu na SP-u u Francuskoj. Na isti datum prije godinu dana Hrvatska je u polufinalu SP-a u Rusiji pobijedila Englesku 2:1 i izborila je finale Svjetskog prvenstva.
Nevjerojatno, Hrvatska je na isti datum, 11. srpnja, u razmaku od točno dvadeset godina izborila dvije najvažnije pobjede u povijesti svog nogometa.
Prije 20 godina Robert Prosinečki bio je akter slavne utakmice u Parizu. Pogotkom je načeo Nizozemce, bila je to krasna akcija Hrvatske. Jarni je dodao Žutom na nekih 16 metara od gola Van der Saara, ovaj je u svom stilu zavrtio tri obrambena igrača u narančastom i sjajnim udarcem probio jednog od najboljih golmana svih vremena.
Dvadeset godina nakon slavlja na mitskom pariškom stadionu, Prosinečki je kao komentator pratio čudesni nastup Modrićeve Hrvatske, koja je oduševila svijet i protiv Francuske igrala finale Svjetskog prvenstva.
''Najljepši trenutak u karijeri''
''Utakmica protiv Nizozemske zauvijek će mi ostati u sjećanju kao jedan od najljepših trenutaka u karijeri. Rekao bih i najljepši. Treće mjesto na svijetu bila je strašna stvar za hrvatski nogomet. Za Hrvatsku, državu za koju je tada znalo jako malo ljudi. Nakon Francuske, svi su znali tko je Hrvatska. Cijeli svijet. Bilo se jako teško vratiti nakon onog tragičnog poraza protiv Francuza u polufinalu. Nizozemska je tada imala užasno moćnu momčad, osobno, po meni bili su najbolja ekipa na cijelom turniru. Protiv nas su bili favoriti i bili su bolji, imali su puno više prilika, ali to je nogomet. Na kraju smo se mi vratili s medaljama kući'', rekao nam je Prosinečki pa pokušao povući paralelu s prošlim ljetom, najljepšim u povijesti.
''Rusija je bila još slađa od Francuske''
"Nezaboravno. Bilo je još slađe nego 1998. Tada je bila ludnica, ali ovo lani, nestvarno. Hrvatska je igrala u finalu SP-a u nogometu. Jedna mala Hrvatska je igrala u finalu SP-a u nogometu. Pa onda onaj doček... Kad to naglas izgovorimo, zvuči nevjerojatno. Momci su napravili pravi podvig i zlatnim su slovima upisali ime Hrvatske u povijest svjetskog nogometa. Svaka im čast na tome", kaže Robi.
Prije točno godinu dana ludovao je nakon pobjede u studiju kao jedan od komentatora popularne Zabivake. Jedva je preživljavao posljednje minute i dramu koju je Hrvatska prolazila iz utakmice u utakmicu do finala SP-a.
''U 20 godina Hrvatska ima dvije medalje sa SP-a. Nevjerojatno''
''Čudno je biti u studiju, kada si ranije već bio akter. Osjećaji su slični, ali i različiti. Ne znam kako da to opišem. No oba osjećaja su slatka. Kad se pobjeđuje i kad se ostvaruju sjajni rezultati, osjećaš se super. Sjećam se da mi u studiju nismo vjerovali da smo ušli u finale. I danas mi to zvuči nemoguće. U tako kratkom periodu, a 20 godina je kratak period, Hrvatska je osvojila dvije medalje na Mundijalima. Jednom je igrala finale. Za zemlju poput Hrvatske, koja je mala, koja nema puno profesionalnih igrača, sam plasman na velika natjecanja je velika stvar. Ovo što se dogodilo u posljednjih 20 godina je senzacija i sasvim zasluženo cijeli svijet priča o tome'', rekao nam je Prosinečki.
1998. godine Hrvatska je u polufinalu na nevjerojatan način izgubila od domaćina Francuske, koja se kasnije u finalu poigrala s Brazilom. Hrvatska je povela u 46. minuti golom Šukera. Cijela je Hrvatska u tom trenutku bila na nogama i malo tko je primijetio da je Francuska već u idućem napadu izjednačila. Kobna je bila Bobanova greška. Kapetan je izgubio jednu loptu u zabranjenoj zoni, do nje je došao Youri Djorkaeff, a onda je ovaj maestralno izbacio u matnu situaciju igrača koji po svim zakonima nogometne logike tamo nije ni trebao biti. Lilian Thuram je za Francusku odigrao 142 utakmice i zabio je samo dva gola. Oba Hrvatskoj.
Hrvatska je 15 minuta do kraja dobila poklon od suca Arande koji je isključio Blanca nakon očitog simuliranja Slavena Bilića. Ćiro Blažević je Prosinečkog uveo tek u 89. minuti. Tada je već bilo kasno za bilo kakav povratak. Mnogi će reći da je to bila kobna pogreška, čak i veća od one Bobanove. Prosinečki je to strašno zamjerio Blaževiću. Odigrao je utakmicu za treće mjesto, ali nakon toga je odbio nastupati za reprezentaciju dok je Ćiro izbornik. Vratio se tek kad je na kormilo došao Mirko Jozić.
''O Ćiri radije ne bih''
''To je život i ne želim se više vraćati na tu priču. Što je bilo, bilo je. Tako je odlučio tadašnji izbornik. Naravno da sam bio ljut što nisam igrao, ali izbornikova je bila zadnja. Uostalom, tko kaže da bi bilo što bilo drugačije da sam igrao od početka? Zajedništvo je često presudni faktor", zaključio je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.