TONI KUKOČ ovih dana promovira film Magična sedmica Sabahudina Topalbećirevića o svojoj karijeri pa je tom prilikom dao velik intervju za srpski Sportal, u kojem se dotaknuo Nikole Jokića, ali i starog prijatelja Vlade Divca i njihova kompliciranog odnosa te silaska s pobjedničkog postolja u Ateni 1995., kad je Hrvatska osvojila zadnju veliku medalju.
U jednom takvom razgovoru nekidan je Kukoč rekao kako Jokića ne smatra najvećim europskim košarkašem ikad jer nije morao probijati barijere u Americi kao njegova generacija, ali sad je priznao da vidi sličnosti između svoje i njegove igre.
Nahvalio Jokića zbog fizičkog stanja
"Moguće je da on tako igra zbog mene, iako ne znam koliko je on u to vrijeme pratio, s obzirom na razliku u godinama između nas. Mislim da se to jednostavno rodi u osobi, da je on nadaren, da je njegov košarkaški IQ toliki da čita košarku bolje od ostalih", rekao je Kukoč o Jokiću, nahvalivši njegove tehničke i mentalne kvalitete, ali i fizičke.
"Vidi se da nema više viška kila, vidi se da lakše trči, lakše podnosi 35, 40 minuta utakmice. Na kraju utakmica nema problema s onim što mi zovemo manjkom kisika u mozgu, što se dogodi kod svih igrača.
Svi mi koji smo igrali velike utakmice znamo da svi igraju prvu i drugu četvrtinu, možda treću, a četvrtu, kad je umor, kad treba razmišljati, kad trebaš imati dodatne motive, onda najbolji dolaze do izražaja. Kad osvojiš prvenstvo, onda imaš i argumente za sve te činjenice", objasnio je Kukoč, ali i istaknuo da ne misli da bi Srbija s njim napravila više na SP-u jer je ionako jako daleko došla i tijesno izgubila finale.
"Bili smo cjelina"
Govorio je i o odnosu s dugogodišnjim suigračem iz reprezentacije Jugoslavije Vladom Divcem, koji nakon početka rata nije mogao biti isti, kao ni odnos s bilo kojim srpskim sportašem. Dao je uvid o tome kako su svi oni shvaćali situaciju u kojoj su se zatekli.
"Sportaše u suštini nikad nije zanimala politika. Mi smo sebe stvarno trošili samo na košarku i na ta prvenstva, pa kad dolaziš u jednu takvu cjelinu koja je zajedno 4, 5, 6 godina, spojili smo se i bili vrlo bliski, nalazili se i izvan dana s reprezentacijom. Naravno, igrala je Jugoplastika protiv Partizana, Zvezde, Cibone i to su onda bile super utakmice jer se svi znamo pa se zato nadmećemo između sebe. Bilo smo cjelina, što se vrlo rijetko nađe.
S Divcem sam uvijek imao dobre odnose, kad se vidimo u Chicagu ili drugdje, normalno popričamo, sad možda slobodnije nego u tim ratnim godinama. Jednostavno je bila situacija gdje nismo znali kako reagirati, ali većinom zbog drugih ljudi, drugih razloga nego između nas samih", rekao je Kukoč.
"Ne bih ponovno sišao s postolja"
Divac je s reprezentacijom ostataka Jugoslavije stajao na najvišem mjestu pobjedničkog postolja u Ateni na Europskom prvenstvu 1995., a Kukoč i hrvatska reprezentacija u tom su trenutku sišli s brončanog postolja prema nalogu direktno s državnog vrha. To je ostalo zapamćeno kao najsudbonosniji potez hrvatske košarke u povijesti, jer se na postolje nikad nije vratila.
"Ne vjerujem da bih takvo što ponovio, to je nešto što je napravljeno u tom trenutku. Mislim, da se sad mogu vratiti na to postolje, možda to i ne bismo napravili, ali jednostavno je bio neki revolt u tom trenutku, ne toliko iz mržnje prema Srbiji i srpskim igračima nego zbog same Hrvatske, zbog ponosa što smo i tko smo."