STRASTI su se smirile, masnice barem djelomično povukle, no još se zbrajaju ranjenici nakon velike noći hrvatskog nogometa. Noći u kojoj su sukobi Torcide i BBB-a uz blagoslov policije zasjenili čak i pendrečenje engleskih navijača, naguranih na ograde podno maksimirskog juga.
Nije tajna da je sukob na zagrebačkim ulicama uoči utakmice godine dijelom izazvan i nemilim događajem nakon susreta s Andorom, kada su Torcidaši oko ponoći u subotu napadnuti iz zasjede u blizini Glavnog željezničkog kolodvora. Skupina goloboradih BBB-a u tom trenutku vjerojatno nije razmišljala da će njihov čin označiti kraj desetogodišnjem primirju s Torcidom, kad se o utakmicama od nacionalne važnosti radi. Nakon 1997. godine i gostovanja Danske u Splitu, gdje su se Torcida i Boysi batinali na svakom koraku postignut je dogovor da takvih tužnih slučajeva više neće biti. Kada je reprezentacija u pitanju, naravno.
Jesu li mladi Boysi uopće znali što pokreću, kada su usred noći iz zasjede kamenjen i bocama zasusli petoricu Torcidaša i nestali u zagrebačku noć? Teško, s obzirom da se radilo o tek regrutiranim navijačima, koji ne znaju za fer tučnjavu, govorka se u splitskim krugovima.
"Napadu uoči Engleske prethodio je ružan događaj nakon Andore. No, mi smo na kraju u marici deportirani na stadion. Kao i uvijek kad reprezentacija igra, trebali smo biti smješteni na istoku. I onda se tu našao jedan veliki i nadasve pametni načelnik koji nas je htio smjestiti na sjever. Naravno da nismo prihvatili, bilo je odviše suludo i riskantno, pogotovo nakon okršaja na Trgu tog dana. Vidite kakva je naša policija! I oni nama govore da će nas zaštititi... Oni nikome ne mogu jamčiti sigurnost! Kada smo na Kennedyevom trgu mirno sjedili u kafiću i uredno plaćali svoja pića, ponovo su nas sa svih strana zasule boce, cigle, stolice, a policija nas je tukla zajedno s Boysima. Opet smo mi bili ti koji su se branili, a Boysi su pobjegli, iako su bili u svom gradu i iako su imali pomoć policije. Svaka njima čast, ali zaista su se ti Boysi malo umislili. Dobili su krila, ali na krive su se namjerili..." - dodao je Lekić.
"Gospoda su u Zagrebu trebala navijati, a ne se tući"
Na ozbiljne optužbe u policiji odgovoraju vrlo kategorično i kroz prizmu svjetskih sigurnosnih trendova.
"Na utakmicama hrvatske reprezentacije nema mjesta svrstavanju u klupske boje, niti Torcide niti BBB-a. Ako žele navijati za Hrvatsku i ako su navijači u pravom smislu te riječi, moraju biti obojani zajedničkim, hrvatskim bojama. Sve ulaznice za utakmicu bile su numerirane i svaki navijač morao je sjediti na mjestu za koje ima ulaznicu. Nijedan organizator sportske priredbe, u ovom slučaju HNS, ne može raditi raspodjelu po klupskoj navijačkoj pripadnosti." - za Index je kazao glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun.
Dotičući se pritužbi Splićana o navodnom prekoračenju službenih ovlasti policijskih službenika, Mehun je jasno istaknuo da je primjena sile bila nužna i na zakonu utemeljena.
"Gospoda su trebali znati da se na utakmicu dolazi navijati, a ne tući. Policija je nad njima primijenila točno onoliko sredstava prisile koliko je bilo potrebito da se izbjegnu veći neredi. Primjena tih sredstava ocijenjena je nužnom i zakonom utemeljenom. Nije bilo prekoračenja policijskih ovlasti, to su naknadno potvrdili i engleski policajci koji su bili u pratnji svojih navijača. Oni navijači prema kojima je primjenjena sila nikako se ne bi smjeli nazivati hrvatskim navijačima." - zaključio je Mehun.
Dea Redžić