"VJERUJTE mi na riječ. Nije lako igrati za Simeonea. On nema srce", kazao je nedavno Filipe Luis, lijevi bek koji je pod vodstvom Diega Simeonea bio prvak Španjolske, osvajač Europa lige i finalist Lige prvaka.
U istom intervjuu koji je dao za Daily Mail Filipe Luis je istaknuo da se radi o treneru koji mu je po dolasku u Atletico vratio izgubljeno samopouzdanje i u samo mjesec dana pretvorio ga u najboljeg beka na svijetu. Brazilac je otkrio da se Simeone i u Atleticu služio citatima Ala Pacina iz filma Any Given Sunday koje je koristio i tijekom boravka na trenerskoj klupi Estudiantesa prije 14 godina.
"Pola koraka prekasno ili prerano i nećete uspjeti. Pola sekunde presporo ili prebrzo i nećete uhvatiti. Inči koje trebamo su svuda oko nas. Oni su u svakom prekidu, svakoj minuti, svakoj sekundi. U ovoj momčadi borimo se za taj inč. U ovoj momčadi trgamo sebe i sve oko sebe na komadiće za taj inč. Grebemo noktima za taj inč jer znamo da, kad zbrojimo te inče, oni će napraviti jebenu razliku između pobjede i poraza. Između življenja i umiranja", govorio je Al Pacino kao trener svojim igračima u američkom nogometu, a taj citat najbolje demonstrira sve ono što Simeone traži od svojih igrača.
U porazu Atletica od Chelseaja (0:1) vidjeli smo zašto je Luis rekao da Simeone "nema srce" i što se dogodi kada njegovi igrači kasne za "inče koji rade razliku između života i smrti".
Argentinac nije želio pokazati zašto Atletico ima drugi najbolji napad, već zašto ima najbolju obranu španjolskog prvenstva. U Joaou Felixu, 120 milijuna eura plaćenom ofenzivcu dovedenom da pravi pomutnju pred protivničkim golom, vidio je igrača koji će mu s pozicije centralnog veznog pomoći da zaustavi Matea Kovačića i Jorginha. Svoju bezosjećajnost pokazao je i postavljanjem Marcosa Llorentea u srce obrane iako je riječ o ofenzivcu koji je prošle godine s dva gola i asistencijom izbacio Liverpool iz Lige prvaka.
Ipak, da igrači Atletica nisu samo jednom zakasnili pokriti centimetre odnosno inče koji Simeoneu život znače i da Olivier Giroud nije imao trenutak genijalnosti, sve odluke trenera "koji nema srce" itekako bi se isplatile.
Atleticov defenzivni plan skoro uvijek nailazi na oštre kritike, čak i kada uspije. Nije onda teško ni zamisliti na kakvom je udaru argentinski stručnjak nakon ovog poraza.
No prije nego što pokušamo pojasniti kako je Simeone sinoć htio zaustaviti englesku momčad, jako je bitno prikazati širi kontekst.
Simeoneov način možda nije lijep, a njegova izvedba sigurno nije lagana, o čemu svjedoče Luisove riječi. Međutim, ovaj Atletico Madrid je imao četiri boda više od momčadi koja se nalazila u zoni za ispadanje kada je Simeone u prosincu 2011. godine stigao u klub, a sada iza sebe ima titule u La Ligi, Europa ligi, Kupu kralja, dva finala Lige prvaka, novi stadion i roster koji ga čini favoritom za osvajanje prvenstva u ovoj sezoni.
Do svih tih uspjeha Simeone je stigao igrajući "s nožem u zubima", kako je jednom prilikom još kao igrač najavio okršaj Argentine protiv Urugvaja. Ta njegova vječita težnja da bira ulogu Davida, a ne Golijata omogućila mu je da smjesti Atletico među najbolje klubove na svijetu i postane najdugovječniji trener na čelu nekog velikog europskog kluba.
Kružićem su označeni Correa i Felix u fazi obrane, dok je zvjezdicom prikazan Llorente
Svi Atleticovi rivali, od Španjolske do bilo kojeg dijela Europe, mijenjali su trenere, ali Simeone je već skoro 10 godina na istom mjestu. Dok su mnogi drugi veliki klubovi trpjeli velike uspone i padove, njegov Atletico je konstantan, a to neće promijeniti ni eventualno ispadanje iz Lige prvaka u osmini finala, posebno ako sezonu okonča s titulom u La Ligi.
Simeoneov uspjeh u madridskom klubu možda je najlakše sažeti kroz podatak da on nikada u domaćoj utakmici nokaut-faze Lige prvaka nije doživio poraz, a do sinoć je odigrao 13 takvih utakmica. Također, nikada ranije u nokaut-fazi ovog natjecanja nije primio gol kada je prvi susret igrao kao domaćin, a do ovog poraza imao je šest takvih okršaja: Chelsea (0:0, 2014.), Real Madrid (0:0, 2015.), Bayern (1:0, 2016.), Leicester (1:0, 2017.), Juventus (2:0, 2019.) i Liverpool (1:0, 2020.).
Možda je nepravedno sinoćnji susret uopće nazvati domaćim za Simeonea jer je bio domaćin samo na papiru. Utakmica se igrala na neutralnom terenu u Bukureštu, a ne u Madridu jer stroga pravila uzrokovana pandemijom koronavirusa nisu dozvoljavala engleskoj momčadi da uđe u Španjolsku pa je Atletico ulogu domaćina odradio u Rumunjskoj.
Zato, nakon što je još jedan susret elitne Lige prvaka učinio bezbojnim i prvi put izgubio kao domaćin, pitanje je u kojoj mjeri treba biti kritiziran i zaslužuje li uopće kritike.
Simeone je za Tuchela spremio plan kakav vjerojatno nikada ranije nije koristio. Atletico je na Chelseajev sustav 3-4-2-1 odgovorio braneći se u formaciji 6-3-1, dok je u fazi napada, poput gostiju, igrače rasporedio u sustav 3-4-2-1.
Kružićem su označeni Correa i Felix u fazi napada
Velike uloge u ovim transformacijama španjolske momčadi imali su Angel Correa i Joao Felix. Naime, Correa je u obrani bio desni bek, dok je u fazi napada igrao poludesno iza Suareza. Felix je u defenzivi bio lijevi centralni vezni, a u napadu se pozicionirao polulijevo iza urugvajskog napadača.
Braneći se u sustavu 6-3-1, Atletico je stalno imao čuvare za Chelseajeve bekove, Calluma Hudson-Odoija i Marcosa Alonsa, kao i za ofenzivce, Oliviera Girouda, Tima Wernera i Masona Mounta. U veznom redu je imao tri veznjaka protiv Chelseajeva dva, a jedini brojčani nedostatak bio je u prvoj fazi obrane gdje je Luis Suarez čekao tri gostujuća braniča. U tom dijelu Simeone je po potrebi dozvoljavao vanjskim veznjacima da izlaze na vanjske stopere engleske momčadi, a tada bi nerijetko pomagao i Angel Correa u pokrivanju Chelseajevih veznjaka.
Tuchelova momčad nije uspijevala izigrati domaćina i ozbiljno zaprijetiti Oblaku, a jedini dio terena u kojem je Chelsea povremeno stvarao problem bio je na desnoj strani gdje su Mount i Hudson-Odoi probili u nekoliko navrata. No njihove oštre ubačaje čistili su Atleticovi braniči.
Sve je išlo prema Simeoneovom planu i utakmica je ličila na samo jednu od mnogih koje je kao domaćin završio bez primljenog pogotka. Takva bi bila i ova da u 68. minuti Giroud nije zabio majstorski gol. No njegova golčina nije bila proizvod akcije za koju Atletico nije imao lijek ni ideje koju je Tuchel spremio kao odgovor na neprobojni španjolski bedem. Igrači Atletica su napravili niz sitnih grešaka za koje je opet bio neophodan trenutak genijalnosti, a ne rutinska realizacija.
Chelsea je 30-ak sekundi prije gola izborio aut na polovici terena. Potom je loptu vratio skroz do golmana Edouarda Mendyja, na što su igrači Atletica odgovorili visokim presingom, ali nisu ga odradili dobro pošto je Correa prvo zakasnio izaći na Antonija Rudigera, a Llorente na Alonsa. Tako je lijevi bek Chelseaja imao vremena da se namjesti i dugom loptom pronađe Girouda koji se spustio do centra i odigrao glavom za Kovačića.
U nastavku akcije hrvatski veznjak je produžio pas za Alonsa koji je pobjegao Llorenteu i odmah po prijemu lopte pronašao Mounta. Tada su braniči Atletica Stefan Savić i Felipe za nekoliko centimetara bili kratki u namjeri da presjeku pas. Mount nije smirio loptu kako je želio i do nje je stigao Hermoso, ali ju je nespretno ispucao unatrag umjesto prema naprijed i ona je stigla do Girouda koji je odmah napravio škarice i postigao gol. Da je kojim slučajem pokušao obraditi loptu, namjestiti se i šutirati, vjerojatno bi ga zaustavili Atleticovi braniči.
Kasnije je Atletico nakon izvršenih izmjena zaigrao u formaciji 4-2-3-1, ali do promjene rezultata nije došlo.
Atletico i Simeone su sada pod velikim pritiskom jer se nalaze u situaciji s kakvom se nikada ranije nisu susreli. Prvi put sa zaostatkom idu na gostovanje u nokaut-fazi Lige prvaka. Utjehu im ne pruža ni činjenica što Chelsea ne zna kako se ponaša Atletico kada dolazi zabiti gol.