HRVATSKA se plasirala na Europsko prvenstvo 2020. godine i čeka ždrijeb u Bukureštu 30. studenog koji će joj dodijeliti suparnike. Kvalifikacije su prošle rezultatski očekivano, igrački nešto slabije, ali je ukupni dojam pozitivan. Dalić ima tri ključna problema koje nekako mora riješiti do Eura kako bi svojoj momčadi maksimalno povećao šanse za novi veliki uspjeh.
Livaković nema zamjenu ondje gdje Dalić to traži
Hrvatska bez ozljeda je jedna od najkompletnijih momčadi na turniru. Reprezentacija ima dubinu kakvu dugo nije imala, ali nemoguće je za zemlju problematične demografije pronaći zamjenu na svakoj poziciji. Najdeficitarnija pozicija je ona golmanska. Dominik Livaković brani sjajno, svake godine sve više i više napreduje i teško je sjetiti se jesmo li ikada imali ovako sigurnog i dobrog golmana, a da je i dalje bio poprilično mlad. Međutim, Dalić za njega nema nikakvu zamjenu. Ili je barem traži na krivim mjestima.
Lovre Kalinić prošle sezone prešao je u Aston Villu i u prvih sedam utakmica primio je 12 golova uz vrlo loše ocjene. U veljači je sjeo na klupu, a kasnije se preselio na tribinu pa je jedinih 90 minuta u posljednjih devet mjeseci odigrao u rezervnoj ligi Premiershipa, koja klubovima uglavnom služi za davanje minutaže mladim igračima. Svaki igrač osjetljiv je na manjak minutaže jer ispada iz ritma, gubi na samopouzdanju i češće griješi. A ničija pogreška nije skupa kao ona golmanska. Ništa se ne treba zaključivati na temelju jednog susreta, ali gol koji je primio u prijateljskom susretu protiv Gruzije govori kako je miljama daleko od dobre forme.
Simon Sluga tek je u malo boljoj situaciji. Bio je standardan golman Luton Towna od početka sezone, ali je posljednjih šest susreta proveo na klupi i nema bitnih naznaka da će se to promijeniti.
Dalić ne može izmisliti novog golmana koji će sigurno biti dobro rezervno rješenje, ali u ovakvoj situaciji jednostavno mora dati šansu novim snagama u sljedećih sedam mjeseci priprema za turnir. Kahlina, Nevistić, Grbić, pa možda čak i Posavec ako se podigne u formi, mogli bi dobiti svoju šansu. Hrvatska se jednostavno ne smije dovesti u situaciju da su joj rezervni golmani oni koji nisu igrali osam ili 15 mjeseci, osim ako nisu svjetske klase čiji talent se može zanemariti. Kalinić i Sluga nisu ta razina.
Bekovi ne moraju biti rak-rana, ali će trebati sreće
Druga kritična pozicija je ona na desnom beku. Vrsaljko se tek prošlog tjedna vratio treninzima nakon ozljede koljena koja ga je s terena udaljila 11 mjeseci. Čak i ako bude zdrav i spreman, teško će se u Atleticu nametnuti pored Trippiera koji je postao standardan na toj poziciji. S tog aspekta, najsretnije rješenje za hrvatsku reprezentaciju bilo bi da Vrsaljko otiđe na posudbu do kraja sezone, i to negdje gdje bi imao zajamčenu minutažu. Ako to ne bude slučaj, prijateljske utakmice morat će dati odgovor na pitanje može li na Euru biti barem na 70% svojih mogućnosti jer je i takav bolji od konkurencije.
Naravno, moliti se da će nešto ispasti dobro nije dovoljno. Bartolec i Juranović moraju biti spremni uskočiti, a Dalić mora igru prilagoditi tome da sakrije našu najslabiju točku tako što će izabrati desno krilo koje ima naviku stalno pomagati u obrani. Šutalo igra vrlo dobro u Osijeku, ali ne čini se izvjesnim da će do kraja sezone stići do razine koja će ga prodati u A vrstu.
Situacija na lijevom boku je mnogo bolja. Barišić je gotovo sve prilike iskoristio sasvim pristojno i ima dobru situaciju u klubu u kojem je i dalje prvi izbor na svojoj poziciji. Ipak, Bradarić mora dobiti šansu u A vrsti. U njemu imamo ofenzivno prodornijeg i opasnijeg igrača, koji može u kreaciji i izgradnji napada donijeti više od Barišića, koji je defenzivno bolji igrač. Takvu opciju naročito je bitno imati protiv reprezentacija koje će se protiv Hrvatske braniti u dubokom bloku u kojem je ofenzivni impuls bočnih igrača jedan od ključeva probijanja obrane. Dario Melnjak je solidan igrač, ali u ovakvoj rotaciji morao bi biti tek treća opcija.
Stare zasluge kao najveća kočnica
Mnogo je stvari na koje Zlatko Dalić, kao ni bilo koji drugi izbornik, ne može utjecati. Ne može utjecati na ozljede i formu svojih igrača u klubu niti na njihovu minutažu. On radi s onim što dobije. Ali to ne znači da je u potpunosti bespomoćan. Hrvatska ima nevjerojatan talent, a na njemu je da od dostupnog odabere najbolje i najprikladnije.
Nakon pobjede protiv Slovačke Zlatko Dalić vrlo je eksplicitno dao do znanja kako planira primjenjivati koncept starih zasluga u kojem igrači koji su igrali u Rusiji imaju prednost pred ostalima. Premda je sklonost ponavljanju uspješne formule čak i kada su uvjeti različiti razumljiva, takav stav bi mogao predstavljati veliki problem za ovu vrstu na barem dvije pozicije.
Prva je ona na kojoj je ova momčad doživjela mini preporod. U odsustvu Ivana Rakitića, Nikola Vlašić dobio je šansu u prvom susretu protiv Slovačke, koja je ujedno bila i najbolja utakmica Dalićevog mandata. Tada se pokazalo da konačno imamo igrača profila kakav je godinama nedostajao ovoj reprezentaciji - agilnu desetku koja se kreće između suparničkih linija i povezuje kreativni vezni red s vrškom napada. Nikola Vlašić će samo možda imati karijeru kakvu je imao Ivan Rakitić, ali on je u ovom trenutku igrač koji koncepcijski mnogo bolje leži ovoj vrsti.
Dalić će trebati imati hrabrosti na klupi ostaviti igrača na kojeg klub više vjerojatno ne računa, koji minute dobiva na kapaljku i koji, koliko god to blasfemično zvučalo, nije potreban ekipi dok god su Brozović i Modrić zdravi. Dati Vlašiću prednost nije popularna odluka i sasvim sigurno će naići na veliko nerazumijevanje velikog dijela javnosti.
Drugi problem je na krilnim pozicijama na kojima Dalić uporno Rebiću daje maksimalno povjerenje, koje on jednostavno ne opravdava. U klubu igra vrlo malo, a za reprezentaciju igra loše. Trud i želja vidljivi su iz svakog njegovog poteza, ali Hrvatska već nekoliko mjeseci ima Brekala i Oršića koji su mnogo više zaslužili dobiti šansu.
Dalić ima sve. Ima dubinu na devet od jedanaest pozicija i igrače različitih profila koji nude širok raspon mogućnosti u igri. Ima nevjerojatnog lidera na terenu u vidu Luke Modrića i ekipu koja je u Rusiji konačno razbila stigmu one koja podbaci kad je najbitnije. Što je najvažnije, ima momčad koja je po talentu i trendu forme favorit protiv dvije trećine reprezentacija koje će se naći na turniru. Ali to neće biti dovoljno za veliki rezultat.
Dalić će morati donijeti odluke temeljene isključivo na nogometnoj logici i analitici, a ne nostalgiji i romantici. U slučaju da zbilja slijepo preslika cijelu momčad iz Rusije, Dalić će ići linijom manjeg otpora jer mu šira javnost neće zamjeriti što se okrenuo prokušanim snagama. Ali linija manjeg otpora ne dovodi do napretka, nego do stagnacije. Dalić do Eura ne može promijeniti igrače, ali mogao bi promijeniti način razmišljanja.