UGLAĐEN, odmjeren i izuzetno elokventan... da mu poznati irokez na glavi ne odaje vruću krv koja kola njegovim venama, malo tko bi vjerovao da je ovaj čovjek prije nekoliko godina boksao s najvećim "zvijerima" svijeta.
Vjerojatno se svaki Hrvat sjeća one legendarne sedme runde protiv Lenoxa Lewisa u kojoj je mogao uzeti naslov prvaka svijeta, no i bez njega je "Šaka sa Srednjaka" bila i ostala sinonim hrvatskog boksa. Željko Mavrović danas živi jednu sasvim drugu priču. Iz ringa je otišao u poslovne vode, u proizvodnju zdrave hrane.
U video intervjuu za Index Šaka sa Srednjaka otkriva je li teže se tući s Lenoxom Lewisom ili hrvatskom birokracijom, komentira trenutačno stanje u svjetskom profesionalnom boksu i savjetuje vas kako se zdravo hraniti.
Gdje je teže: u ringu s prvakom svijeta Lenoxom Lewisom ili kao poduzetnik s hrvatskom birokracijom?
"Fizički je teža boksačka priča, a psihološki i emotivno ova druga, poslovna. Ljudi danas često pričaju o teškoćama, naporu, o tome kako je nešto teško. No, postoje ljudi koji u teškoćama traže izazove. Ne mogu reći da u ringu nije bilo boli i napora koji se mogu nazvati odricanje, no ja sam sve to volio i u tome nalazio svoj neki unutarnji mir. A danas se često iznenadim s količinom nemoći kada nešto probaš, a naiđeš na zid nerazumijevanja. Ili pojedinca, ili institucije. No, već u sljedećem trenutku nađeš neku novu motivaciju, jer je život jedna velika igra."
Je li vam žao što niste produljili karijeru koja je objektivno mogla biti puno dugotrajnija i još plodnija?
"Ja sam završio sa 29 godina, a teškaši tek sazriju sa 32 ili 33 godine. No, meni su tijelo, psiha i emocije rekli da je to kraj, da je to završena priča. Karijeru sam dosta intenzivno odradio i ponosan sam sa svime što sam postigao . Nisam mogao puno dalje jer sam boksao s čovjekom koji je obilježio stoljeće boksa, a u boljim sam okolnostima mogao i pobijediti u tom meču. Nemam si što predbaciti. Da sam ostao dulje, vjerojatno bi uzeo neku svjetsku titulu i tukao neke dobre boksače, no onako kako sam ja to gradio to više nije imalo nekog smisla."
I dalje pratite boks. Kako komentirate svjetsku boksačku profesionalnu scenu kojom već nekoliko godina vladaju istočni Europljani?
"To je logičan slijed. U amaterskom je boksu istok dugo vremena vladao. Amerikanci su s te scene izašli još sredinom 80-ih kada su kada su kao olimpijci isplivali Hollyfield, Tayson, Spinks. Nakon toga oni nemaju niti olimpijaca niti profesionalaca. Na zapadu se lakše živi, a boks je jedna zahtjevna i naporna priča. Malo je onih koji su spremni na to samo zbog sebe, žele novac, standard i ostale stvari, a na zapadu je to lakše ostvariti kroz neke druge putove. Na istoku je druga priča, oni su uvijek imali sjajne načine treninga. Tu su bili i Rusija i Istočna Njemačka i Kuba, a danas sve to izlazi van. To je realnost i njihove su iduće godine."
Što je s hrvatskim boksom?
"U Hrvatskoj, općenito u sportu nema pravog sistema. Mi nemamo pojedince koji su od stotinu u sistemu isplivali kao najbolji. Imamo individualce koji na račun svoje motivacije, okoline ili roditelja, stvaraju sebe i isplivaju kao prvaci svijeta. Želio bih da se vidi više sistematičkog rada. Mi smo mlada država u kojoj se sport tek stvara."
Koliko je zdrava prehrana bitna u životu čovjeka?
"Čovjek na sebe i na osobni rast može djelovati na razne načine, a hrana je jako bitna. Jedeš tri, četiri ili pet puta dnevno, a svaki je obrok zapravo jedan tretman. Ako znaš upotrijebiti pravi tretman, iduće ćeš sate provesti ugodno ili manje ugodno. Taj dan ćeš provest bolje ili lošije, a i tvoj ukupni život će biti duži ili kraći. Koliko ćeš se posvetiti tome, toliko ćeš i dobiti. Uostalom, kao i u svemu ostalom u životu."
Novinar: Marko Petrak
Video: Tomislav Brdjanović