SRPSKA košarkaška reprezentacija vratila se pod palicom iskusnog Dušana Ivkovića na europsku košarkašku kartu nakon sedam godina neuspjeha. Iako u finalu nisu mogli pružiti otpor fantastičnim Španjolcima, svi su u Srbiji presretni zbog osvojenog srebra.
U košarkaškoj zemlji kao što je Srbija teško su se mirili s neuspjesima omiljene im momčadi, u kojoj proteklih šest godina bilo svakakvih problema. Izbornici neadekvatnog iskustva, razmirice među igračima, ali i loš tretman kod sudaca zadržavali su srpsku košarku daleko od europskog i svjetskog vrha. U Savezu su potom odlučili da se to mora promijeniti. Doveli su Ivkovića, trenera koji je između ostalog vodio Jugoslaviju do olimpijskog srebra 1988. godine i do zlata u posljednjoj zajedničkoj akciji, na SP-u u Argentini 1990.
Ivković je znao posložiti pravu momčad, okosnica su bila "Partizanova djeca", Tripković, Tepić, Veličković, centarsku kvalitetu imali su u kapetanu Nenadu Krstiću, a najveći je bio doprinos mladog Miloša Teodosića. Mladi, ali već iskusni igrači upili su sve što im je Ivković prenio i uspjeli otići do finala. Nitko to nije od Srbije očekivao ove godine, osim njih samih. Bili su u sjeni, nitko im nije nametao ulogu favorita, te su na kraju osvojili prvu medalju u povijesti samostalne Srbije.
"Ovaj uspjeh posvećujemo narodu Srbije. Momčad je disala kao jedno i zato smo osvojili medalju", rekao je 21-godišnji Teodosić nakon osvojenog srebra. On je uvršten u prvu petorku prvenstva i prvi je asistent natjecanja. Heroj nije zasluge preuzimao na sebe, niti je htio o osobnom učinku. A taj učinak bio je ključan pogotovo u polufinalu protiv Slovenije, koju je srušio s 32 koša.
U sličnom tonu kao Teodosić pričao je i Milenko Tepić:
"Igrali smo protiv svih rivala isto, bili smo sjedinjeni i imali vjeru u sebe. Mislim da nas je to odvelo do uspjeha. Ja sam u karijeri imao sreću raditi s vrhunskim trenerima, a od Dude sam u ovo kratko vrijeme puno naučio", rekao je igrač koji je prešao u Panathinaikos, gdje će ga voditi Želimir Obradović.
Ne treba zaboraviti da su Srbi imali najmlađu momčad na prvenstvu, te da niti Savez nije nametao imperativ medalje. Njihov jedini cilj bio je plasman na SP. Nitko se nije razmetao velikim izjavama, najavljivao medalju ili pričao o snazi Srbije.
Oni su u tišini radili i ostvarili povijesni uspjeh. Ne bi im to uspjelo da u momčadi nemaju neizmjerni talent i najboljeg trenera na prvenstvu. Na SP-u u Turskoj sljedećeg ljeta svi će biti godinu iskusniji i opasniji. S ovim podstrekom iz Poljske od njih će se očekivati novi uspjeh, a kad su košarkaši u pitanju, za Srbe je uspjeh samo medalja.