SAMO mali dio košarkaške reprezentacije iz Poljske se vratio u Zagreb. Razbježali su se po svojim klubovima, domovima ili drugim destinacijama u kojima će tražiti što brži oporavak od netom završenog mučenja. Šesto mjesto izboreno je zaista grčevito, momčad od prvog dana nije pronašla kemiju, ono nešto što smo imali i prije dvije godine Španjolskoj ili na kvalifikacijama za Igre u Ateni. Makar i dio tog žara pokrio bi neku drugu manjkavost, a Hrvatska ih je u Poljskoj imala na izvoz.
Ono što danas govore mnogi stručnjaci, Repeša je rekao na samom početku i tako se postavio: problem je u kvaliteti. Zato je tražio odgovornost i vjerovao da 12. igrač može dobiti utakmicu. Pokazalo se da skoro ne može nijedan. Nismo imali vođu, Roko Ukić tek mora odlučiti može li to biti ili ne.
"Kada Srbi protiv Španjolske rotiraju 11 igrača u poluvremenu, onda je to dobro. E, da su mi četiri Dražena ili Kukoča pa da uz njih prislonim četiri juniora", sažeo je Repeša istinu u nekoliko riječi.
Cilj je načelno ostvaren i što vrijeme bude više odmicalo, zajamčen plasman na Svjetsko prvenstvo činit će se sve većim dometom. No, prvenstvo u Poljskoj bio je veliki sportski poraz Repešine reprezentacije koja je u četiri godine izgubila tri četvrtfinala. Stepenica naprijed bila je jedini prirodni slijed događaja. No, i ovaj put presudila je jedna lopta, jedno poluvrijeme ili jedna tehnička. A obično upravo te stvari često čine razliku između pobjednika i gubitnika.
"Ostali smo bez medalje zbog vlastitih gluposti"
Na Pleso su stigli Jasmin Repeša i njegov stožer te Sandro Nicević. Već su se okrenuli novim zadacima, priča se o akciji Litva i nastavku rada na programu kojim se Repeša ponosi, s uključivanjem brončanih iz Novog Zelanda.
"Sve je moguće, ali moramo postići konsenzus", odgovorio je Repeša na pitanje želi li ovu momčad voditi u Tursku.
Teško je po njegovom stavu zaključiti je li već bivši. No, jedno je sigurno - tražit će glasnu potporu Saveza. Ili će otići i prepustiti mjesto Draženu Anzuloviću. Teško da će dobiti ponudu Reala koju je odbio zbog deset tisuća HKS-ovih kuna mjesečno, ali za Repešu će u Europi uvijek biti mjesta.
Zanimljivo je poslušati što je rekao u našu kameru po povratku iz Poljske. Koliko god da je strpljivo manevrirao govoreći o vlastitoj karijeri i i budućnosti reprezentacije, toliko je iz njega iskrilo na pitanja o dežurnim kritičarima, konkurentima i vlastitim pogreškama koje ni u jednom trenutku nije poricao. Štoviše, stavio ih je u prvi plan i preuzeo svu odgovornost, jer je on "šef programa". A program ipak nije uspio, iako će Hrvatska igrati u Turskoj...
> Pogledajte kompletan razgovor na Video Indexu.
Zašto igrači nisu imali samopouzdanja i odlučnosti u napadu? Jesu li rotacije prouzročile kontra-efekt i umjesto svježine, unijele nemir u igrače?
"Postavio bih vam kontrapitanje. U prvih 19 minuta protiv Slovenije igralo je 12 igrača i sve je to izgledalo dobro. Drugo poluvrijeme nije igralo 12 igrača i izgledalo je puno lošije. Mislim da je to potpuno nebitno. Vidjeli ste i Srbiju kako je rotirala 11 igrača protiv Španjolske. Dakle, kad Srbija to radi, onda je dobro, a kad Hrvatska onda nije? Da Bog da Hrvatska imala osam pokojnih Dražena Petrovića, Kukoča, Rađa, pa da prislonimo uz njih četiri juniora. Onda bi bilo to najlakše, ali mi to nemamo", rekao je Repeša te naglasio kako je puno rotirao zbog dužine turnira, kako bi uštedio igračima snagu.
Srbi su uzeli srebro ii pokazali model. Mladost i sjajan izbornik...
"Mislim da je za male države kao što su Hrvatska i Srbija ogroman uspjeh nastupati na velikim natjecanjima. Ako dođe i veliki rezultat, onda je to fenomenalno. Srbi su došli odlučni da izbore SP i nisu mislili o medalji. Oni su propustili OI i željeli su se vratiti na velika natjecanja. Mislim da je to osnovno. Nas je za dolazak u borbu za medalju dijelila glupost u drugom poluvremenu i dva poena.
Je li u Poljskoj ostvaren uspjeh ili neuspjeh?
Pogađaju li vas kritike koje su dolazile iz Hrvatske?
"Ne trebaju mi kritike jer prvi dajem samokritiku. Uvijek kažem - nije bitno što se priča, već tko priča. Ima li taj koji priča ima neku ljudsku dimenziju, priča li kao čovjek ili kao spletkaroš. Ne mogu primjerice pričati o Boeingu jer ne razumijem tu problematiku. Nisam sve to pratio, jer sam pokušao svu energiju usmjeriti da se napravi što bolji rezultat."
Poznati ste kao psiholog, jeste li osjetili da je došlo do konflikta među igračima u utakmici sa Slovenijom?
"To ne znam, informaciju sam dobio nakon SP-a. Pokušat ću to saznati, a ako je netko imao saznanja, šteta je što mi to nije pravovremeno javio".