HNL

Vikend nam je pokazao ključnu razliku između Dinama i Hajduka

Foto: EPA-EFE/FaH

POBJEDA Dinama za vikend u Gorici približila ga je naslovu prvaka. Put su mu olakšali Rijeka i Slaven Belupo koji su svladali Osijek, odnosno remizirali s Hajdukom. Četiri kola prije kraja aktualni prvak ima pet bodova prednosti i samo ga kolosalan pad i preokret rivala, za što će vjerojatno trebati porazi u oba domaća derbija, dijele od nove titule.

Iako je Dinamo svladao domaćina iz Turopolja golom Ademija tek na samom kraju susreta, vratar Gorice Dominik Kotarski bio je najbolji igrač utakmice i prije toga je spasio barem dva sigurna gola zagrebačke momčadi. U potezima Ante Čačića tijekom utakmice vidjela se najveća razlika Dinama u odnosu na konkurenciju, a posebno u odnosu na Hajduk.

Dinamo je slabiji u odnosu na prošlu sezonu jer je prodao po jednog ključnog igrača u gotovo svakoj liniji, ali i dalje ima dubinu koju nema ni jedan drugi domaći klub. U utrci koja će završiti s nekoliko bodova razlike to će vjerojatno biti detalj koji će presuditi.

Dinamov luksuz

Dok se lomio susret s Goricom, a Dinamovi napadači nisu uspijevali pronaći način da daju gol, Čačić je napravio dvije zamjene. U 71. minuti uveo je u igru Petkovića, danas neprepoznatljivog igrača, ali donedavno prvog napadača reprezentacije.

Pet minuta kasnije ušao je i Marko Tolić, čovjek koji je u Lokomotivi bio vjerojatno i najbolji igrač lige koji u tom trenutku nije igrao u četiri prvoplasirana kluba. Konačno, u sudačkoj nadoknadi ušao je i Amer Gojak, jedan od nositelja igre BiH reprezentacije i čovjek koji je pod Bjelicom igrao vrlo bitnu ulogu na Maksimiru.

Također, umjesto kartoniranog Theophile-Catherinea, zaigrao je sjajni Danac Lauritsen. Četiri dana ranije Dinamo je izgubio u Splitu, ali je njegov trener - tada je to bio Željko Kopić - ponovno na klupi imao zavidnu plejadu vrhunskih igrača koje je, tada bezuspješno, pozvao u pomoć.

S klupe su osim Tolića ušli hrvatski reprezentativac Luka Ivanušec, godinama jedan od najboljih lijevih bekova lige, Petar Bočkaj i Dario Špikić. Imati takvu klupu na raspolaganju u HNL-u neprocjenjivo je bogatstvo i nešto što konkurencija u ovim trenucima može samo sanjati. Dinamo je čitave sezone imao velikih problema u igri, ali razina talenta omogućila mu je da dođe na korak od cilja.

Foto: Pixsell

Izgurao je sezonu bez trojice od pet najbitnijih igrača

Dinamo je uoči početka i na startu sezone prodao Joška Gvardiola, Kristijana Jakića i Lovru Majera. Očekivalo se kako će momčadi trebati vremena da se adaptira na igru bez trojice ključnih igrača, ali velika konkurencija joj je trebala pomoći da tu fazu prebrodi, barem za domaće prilike, relativno bezbolno.

Ipak, tijekom sezone su se pojavili neočekivani problemi. Operacija spašavanja i buđenja neprepoznatljivog Petkovića traje čitavu sezonu. Igrač koji je sve donedavno bio teško rješiva enigma za suparnike Plavih ove sezone se pretvorio u kamen spoticanja svakog Dinamovog trenera i doveo se do toga da bi po zaslugama trebao biti na klupi.

Ogromne probleme s ozljedom imao je i Ademi. Dinamov kapetan preskočio je 12 od prvih 15 kola, a u tri susreta u kojima je igrao skupio je ukupno 84 minute nogometa. I u nastavku sezone propustio je tri susreta u nizu, od čega je jedan bio poraz u Gradskom vrtu, a drugi remi na Poljudu.

Luka Ivanušec bio je projicirani nositelj igre nakon odlaska Majera, ali je zbog problema s ozljedom u nastavku sezone odigrao tek četiri cijele utakmice, dok je dva puta dobio po 25 minuta. Dinamo je bez njega morao odraditi osam utakmica. 

Dinamo je, dakle, veliki dio sezone igrao bez dvojice ključnih igrača te s Petkovićem kojeg po formi i odnosu prema nogometu komotno možemo dodati tom popisu. Jedan dio sezone, najmanje tri utakmice, u kojima su se zaredala dva gostujuća derbija, Dinamo je igrao bez Ivanušeca i Ademija te s potrošenim Petkovićem. 

Dinamo je na izostancima gubio bodove, ali mnogo manje u odnosu na konkurenciju. Koliko su se njegovi rivali mučili zbog ozljeda, najbolje se vidi na primjeru Hajduka, s obzirom na to da je uz Plave imao najviše problema u tom segmentu.

Hajduk je bez Livaje i Krovinovića deset milja udaljen od borbe za titulu prvaka

U srijedu su Livaja i Kalinić udruženim snagama srušili prvaka, ali su naivnim žutim kartonima sami sebe isključili iz susreta u Koprivnici. Djelovalo je kao da Hajduk ne bi dao gol da se igra do ljeta, a to nije prva utakmica u kojoj pokazuje apsolutnu nemoć bez ključnih igrača.

Primjerice, prije Slaven Belupa Hajduk je odigrao još samo jednu utakmicu bez pomoći svog najboljeg igrača. Livaja je s tribine gledao kako Šibenik dobiva Hajduk 2:0. Bijeli nisu uspjeli bez Livaje u momčadi dati gol sedmoj i osmoj momčadi prvenstva. 

Još bolje se vidi kako Hajduk stoji u susretima u kojima mu fali bitan igrač na primjeru Filipa Krovinovića. Splitski klub s njim i bez njega naprosto nije ista momčad. Bivši veznjak Benfice propustio je osam utakmica ove sezone. Pobijedio je četiri puta, dvaput remizirao i dvaput izgubio. Bez njega u momčadi osvaja 1.75 bodova, a s njim čak 2.04 boda. 

Foto: Pixsell

Razlika između Dinama i konkurencije

Upravo u tome je najveća razlika između Dinama i Hajduka, a i ostalih konkurenata. Hrvatski prvak se mučio, gubio bodove, ali je uvijek na raspolaganju imao dovoljno kvalitete da pregrmi najteže dane. Štoviše, postoji apsolutno opravdana kritika da se ni izbliza nisu dovoljno koristili igrači poput Tolića, Bulata, Špikića, Lauritsena ili Jurića kada su prilike to dozvoljavale.

Kada je Ante Čačić odlučio na klupi ostaviti Brunu Petkovića, prvi centarfor postao je Komnen Andrić, 26-godišnjak koji je u karijeri zabio 50 golova. Kada je Dambrauskas ostao bez Kalinića, u Koprivnici je morao gurnuti Marina Ljubičića, 20-godišnjaka koji ima velikih problema s realizacijom pod pritiskom.

U slučaju da Dinamo uzme titulu, a sada za to postoji vrlo visoka vjerojatnost, to će ići u prilog tezi da prvenstva ne osvaja klub koji ima najboljih 11, nego onaj koji može tijekom čitave sezone slagati najboljih 11 ozljedama, suspenzijama i lošoj formi unatoč.

Hajduk s Livajom, Kalinićem i Krovinovićem, Osijek s Caktašem, Kleinheislerom, Mierezom i Lovrićem te Rijeka s Pavičićem, Murićem i Drmićem nemaju puno slabiju ofenzivnu moć od Dinama, barem kada se gleda najviša klasa igrača.

Ipak, svaka od tih momčadi ima kroničnih problema na pojedinim pozicijama. Osijek se krpa na bekovima, a Hajduk i Rijeka čitavu sezonu traže najbolju stopersku kombinaciju. Dinamo u svom kadru ima problema i igrača koji su upitne forme, uloge, pa i kvalitete, ali ih je mnogo lakše zamijeniti u odnosu na konkurenciju.

Doduše, tako nešto je minimum očekivanja s obzirom na budžet od 63 milijuna eura koji je gotovo veći od prateće trojke zajedno. U sezoni u kojoj je Uprava ubilježila puno kadrovskih promašaja i u kojima je lutala s rješenjima na klupi, širina kadra Dinama je ono što radi razliku.