IAKO je odigrala dvije jako slabe utakmice na Euru, Hrvatska i dalje ovisi sama o sebi. Pobjeda protiv Talijana u ponedjeljak u Leipzigu je, prema trenutačnim izračunima, 99 posto sigurno vodi u drugi krug kao jednu od najboljih trećeplasiranih reprezentacija. Dobije li kojim slučajem s dva gola razlike i završi skupinu s četiri boda i gol-razlikom -1, ima okruglih 100 posto šanse za prolazak.
Hrvatska izgleda kao da ne može dobiti nijednog ozbiljnog protivnika
No to je teorija, a realnost je sasvim suprotna. Hrvatska trenutačno igra i izgleda kao momčad koja ne može dobiti nijednog ozbiljnijeg protivnika. Nije uspjela ni "neozbiljnog", srčanu i borbenu Albaniju, koja samo slučajno nije na kraju utakmice onako euforično slavila sva tri boda umjesto jednog.
Albanija nije Španjolska da će kazniti svaku tvoju pogrešku. Italija možda neće svaku, ali neće propustiti sve ono što su Albanci propustili. Da se ne lažemo, Hrvatska više nije onako moćna kao što je bila prije samo godinu dana u završnici Lige nacija i to je sasvim jasno nakon ove dvije utakmice.
Razlog je vrlo jednostavan. Vrijeme čini svoje i ono je neumoljivo. Koliko god se 35-godišnji Ivan Perišić trudio i radio kao pas mjesecima da se oporavi od teške ozljede, očito je da nije ni blizu onog svojeg nivoa. Kad bi se starom Perišiću dogodilo da nijednom na utakmici ne prođe beka Albanije i ne nađe se barem u jednoj šansi? Nikad.
Modrićeve greške na koje nismo navikli
Luka Modrić je protiv Španjolske bio nevidljiv, a protiv Albanije je griješio u pasevima koje inače pogađa zatvorenih očiju. On će u rujnu napuniti 39 godina i, koliko god nekad izgledao kao Benjamin Button, biološki sat mu curi sve brže čega je sigurno i sam svjestan.
Nije Carlo Ancelotti lud da ga drži na klupi i ubacuje ga u završnici susreta. Da poveže igru i smiri momčad, upravo ono što je nedostajalo Hrvatskoj nakon što je uspjela okrenuti protiv Albanije. Umjesto da na iskustvo privede utakmicu kraju, Hrvatska je utakmicu uvela u stihiju u kojoj je još i dobro prošla.
U takvoj završnici nedostajao joj je i Marcelo Brozović, koji je možda i najveći Dalićev problem na ovom turniru. Brozović nije star kao Perišić i Modrić, tek mu je 31 godina, ali on je drastično slabiji igrač nego što je bio u Kataru.
Revijalni ritam saudijske lige ostavio je traga na jednom od ključnih igrača svih velikih uspjeha reprezentacije. Iako je statistički odigrao jako dobru utakmicu, Brozović nije ni sjena igrača kojeg se s pravom svrstavalo u najbolje veznjake svijeta.
Kad je ovakav, Brozović je samo prosječan igrač
On ovaj turnir igra na možda 60 posto svojih mogućnosti, a kad je takav, onda iz kategorije izvanserijskih pada u kategoriju prosječnih igrača. Baš kao i Modrić, Brozović je bio slab i protiv Španjolske, a posebno je loš bio protiv Albanije.
Vidio je to i Dalić, koji ga je na poluvremenu ostavio u svlačionici. Uveo je Luku Sučića, s kojim je Hrvatska igrala brže i konkretnije, ali da je Brozović uteg reprezentaciji, bilo je jasno i nakon prvoga kola. Isto tako je jasno da taj famozni hrvatski vezni red više nije "najbolji na svijetu". Nije ni u top 3 na ovom Euru.
Brozović, Modrić i Perišić odigrali su zajedno 379 utakmica za reprezentaciju, slabih eventualno nekoliko. Vodili su je do najvećih uspjeha i zaslužili su da u momčadi budu koliko žele. To će možda zvučati kao floskula, ali Hrvatska je specifična reprezentacija, u kojoj se drži do legendi i zaslužnih igrača. Vidi se to i na stručnom stožeru u kojem su Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka i Ivica Olić.
Ako je Dalić na ovom Euru odlučio "poginuti" s ljudima koji su od njega napravili najuspješnijeg hrvatskog trenera u povijesti, to je u redu. Nitko mu ne može na tome prigovoriti, ali mora biti svjestan da živim legendama hrvatske reprezentacije na taj način radi medvjeđu uslugu.
Oni i u veteranskim godinama, tu prvenstveno mislimo na Modrića i Perišića, mogu pomoći reprezentaciji, ali na izborniku je da osjeti u kojoj mjeri. Oni nisu zaslužili da se pate s Albanijom i da nemoćno šire ruke na terenu svjesni da ga više ne kontroliraju.