Zatvaranje Poljuda nečlanovima je dobra odluka Hajduka

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

HAJDUK je uoči prve ovogodišnje službene utakmice sa Šibenikom, koja je igrana 22. siječnja na Poljudu, objavio standardnu obavijest o prodaji ulaznica, ali ova je uključivala jedan bitan i povijesni presedan. Ulaznice za tu, a i svaku buduću ovosezonsku utakmicu na Poljudu moći će kupiti isključivo članovi kluba. 

Radi se o nadogradnji politike koja je uvedena lani. Kroz prošlu sezonu i prvi dio ove članovi su imali ekskluzivno pravo kupnje ulaznica za domaće tribine Poljuda sve do dana utakmice, kada bi one koje su ostale bile puštene u slobodnu prodaju. 

Budući da je Poljud daleko najposjećeniji stadion u Hrvatskoj, kojem u ovom dijelu Europe pariraju rijetki stadioni, poput Olympiacosovog Karaiskakisa ili AEK-ove OPAP Arene, ulaznice često ne bi dočekale slobodnu prodaju pa je u Splitu već odigrano nekoliko utakmica koje su s tribina gledali isključivo Hajdukovi članovi.

Od povratka Marka Livaje prije dvije godine Hajduk je doživio rezultatski uzlet nakon kojeg je uslijedila možda najveća mobilizacija i rast navijačkog tijela u čitavoj povijesti kluba. S aktualnim navijačkim boomom koji možemo dobro izmjeriti brojkama možda bi se moglo usporediti jedino ono doba kada su praški studenti počeli udarati temelje Hajduka na tadašnjoj Kraljevoj njivi.

Masovnost Hajdukovog članstva donedavno je bila nezamisliva i predstavlja pravu anomaliju u našem sportu

Hajduk je 2022. godinu okončao s više od 90 tisuća članova i tako za više nego dvostruko prebacio svoj rekord. Ove godine, povodom 112. rođendana kluba, cilj je postavljen na 112 tisuća. Poljud je ove sezone u prosjeku posjećivalo više od 18 tisuća gledatelja, njih 13 tisuća ima pretplatu, više od dvije tisuće klubu su dobrovoljno donirale dodatnih 1000 eura i upisale svoja imena u Tematski park ispod zapadne tribine, a u projektu donacija za otkup dionica kluba svoj novac svakog mjeseca izdvaja više od pet tisuća navijača. 

Hajduk je anomalija u inače navijački mrtvom hrvatskom nogometu pa je sasvim logično da ljudi u klubu i udruzi Naš Hajduk, koji su se i sami prvi put susreli s ovakvim priljevom ili, bolje rečeno, plimnim valom angažiranog članstva, razmišljaju kako postojeće članstvo što bolje nagraditi za vjernost, a istovremeno privući novo.

Odluka o potpuno ekskluzivnom pravu na kupovinu ulaznica svakako je najradikalnija do sada i puno bitnija od prethodnih članskih povlastica kao što su popusti u fan shopu. Svaki potez Hajduka rezultira barem privremenim i deklarativnim podjelama, prepucavanjima i jebavanjem majki, bilo da se radilo o izjavi nekog funkcionera, otkazu treneru ili transferu igrača, što je u slučaju ovako praćenog kluba prirodno.

Hajduk, srećom, nije Real Madrid ili Barca i Poljud ovom odlukom nije postao nepristupačan stadion

I neki dugogodišnji članovi i pretplatnici smatraju da je ova odluka preoštra, a u argumentaciji se znalo posezati za činjenicom da klubovi poput Real Madrida i Barcelone, koji su, kao i Hajduk, uređeni po socios modelu, na svoje stadione puštaju i nečlanove.

To je točno, ali uspoređivati Hajduk s Realom i Barcom promašeno je zbog više razloga. Radi se o daleko rezultatski uspješnijim i bogatijim klubovima, što istovremeno znači da funkcioniraju kao korporacije i globalni marketinški brendovi, što njihove stadione sve više čini diznilendima za turiste, a sve manje domom nogometnih navijača. 

Cijena prosječne ulaznice za Santiago Bernabeu i Spotify Camp Nou je nekoliko stotina eura. Ti stadioni su samim time daleko nepristupačniji od Poljuda u čijem imenu nema bogatog sponzora i na kojem je najskuplja ulaznica za Šibenik koštala 13 eura.

Novac koji izdvojite za razvikani burger u svom gradu dovoljan je da uživo gledate Livaju i društvo, uz, naravno, dodatnih 20 eura članarine, ali taj iznos nije potrebno izdvajati svako kolo, već jednom godišnje. Većina Hajdukovih navijača želi klub koji je zaista njihov, a ne svjetski poznatu korporaciju i brend. 

Hajduk nije propao zahvaljujući navijačima koji su htjeli članski model. Navijač Hajduka = član Hajduka, vodstvo kluba ima dužnost što više naglasiti ovaj znak jednakosti

Uz to, Hajduk nije klub poput većine drugih ili kao ijedan u bliskom okruženju. To je također činjenica, ne samo emotivna već i formalno-pravna. Navijači, uz Grad Split, posjeduju najveći, ujedno i kontrolni paket klupskih dionica.

Hajduk je tako po zakonima Republike Hrvatske o dioničkim društvima narodni klub, iako je to bio i tijekom većine svoje povijesti, jer ne treba zanemariti ni značaj simboličke razine. U razdoblju devedesetih i ranih dvijetisućitih i Hajduk je bio brlog kriminalaca, uhljeba i sumnjivih poduzetnika, ali nakon što su oni klub doveli do bankrota, spasili su ga navijači. 

Od inicijative Dite puka koja je osvijestila ljude o važnosti kupovine dionica i sudjelovanja na Skupštini, do protesta pred Banovinom i osnivanja udruge Naš Hajduk, Bijeli su isključivo na pogon i pod zaštitom svog navijačkog tijela postali transparentan, stabilan, praćen i nezadužen klub (minus na kraju fiskalne godine nije isto što i dug, op.a.).

Ta borba odvijala se pod više simbola i krilatica, ali u kontekstu rasprave o ekskluzivnom pravu na ulaznice najbitnija je ona "Navijač Hajduka = član Hajduka", slogan jedne od prijašnjih akcija učlanjivanja Našeg Hajduka. Pojednostavljeno, Hajduk su kriminalci doveli na rub propasti, a otamo su ga spasili njegovi navijači koji su članski model sami izabrali. Svako vodstvo Hajduka ima dužnost prema daljoj i recentnoj povijesti kluba da stavi što veći naglasak na znak jednakosti između člana i navijača, a odluka o ulaznicama to i postiže.

Članski model i navijački klub Hrvatima su nepoznanica, pa zato neke ova odluka prvotno šokira, ali šok će proći. Hajdukovi navijači sami žele ostaviti što više novca klubu

Članski model je u hrvatskom sportu nepoznanica i trenutno, nažalost, samo pusti san navijača nekih rezultatski uspješnijih Hajdukovih rivala koji su taoci ljudskog smeća. Hajduk je pionir članskog modela koji je u Hrvatskoj još uvijek mlad, pa je zato i normalno da ovakve odluke kod dijela javnosti izazivaju šok i negodovanje. 

Ali bura će se sigurno stišati, za takvu prognozu ne trebate biti meteorolog, već samo nešto revniji simpatizer splitskog kluba. Negodovanja je bilo i kada je klub lani uoči derbija s Dinamom objavio da će do dana utakmice karte prodavati samo članovima. U sedam dana Hajduk je dobio skoro 14 tisuća članova i rasprodao stadion, a negodovanja se malo tko sjeća. 

Tako će biti i ovoga puta. Poljud će na sljedećem domaćinstvu 5. veljače protiv Rijeke opet biti posjećeniji od svih drugih stadiona u državi zajedno, baš kao što je bio slučaj i protiv Šibenika u premijeri pravila o ekskluzivnom pravu na kupovinu ulaznica. 

Na kraju krajeva, Hajdukovi navijači su vjerojatno jedina  skupina potrošača u Hrvatskoj koja u ovim vremenima zagovara poskupljenje. Članarina je sa 100 kuna otišla na 20 eura, a odgovor je nikad brži val učlanjivanja koji će stati tek na šesteroznamenkastoj cifri.

Hajduk i dalje ne diskriminira gostujuće navijače

Od Županje do Tučepa i Konavala postoji više mjesta u kojima frapantan postotak stanovništva čine Hajdukovi članovi ili donatori. Sve je manje onih koji ne razumiju znak jednakosti između navijača i člana, a sve je više vlasnika iskaznice koja im omogućuje svašta, od popusta u fan shopu, kupovine ulaznica, glasanja na demokratskim izborima i osjećaja pripadnosti najvećem navijačkom puku u domaćem sportu.

Burna reakcija dijela javnosti koji ne pripada Hajdukovom navijačkom puku na odluku o ulaznicama je naročito licemjerna jer uvijek izostane kada neki manji HNL klubovi odluče zabraniti prodaju ulaznica ljudima s boravištem u krivoj županiji. Za razliku od njih, Hajduk svojom odlukom, koja nije zabrana, ne diskriminira gostujuće navijače.

Za one rijetke goste koji se zapute prema Poljudu uvijek je otvoren gostujući sektor na južnoj tribini za koji nije potrebna članska iskaznica, a one "padobrance" i turiste koji imaju legitimnu i dovoljno jaku želju za doživljajem atmosfere na domaćim tribinama Poljuda dodatnih 20 eura godišnjeg troška neće zaustaviti.

Naravno, u doba u kojem živimo nikakav dodatni trošak ne treba podrugljivo odbacivati, ali za socijalno najugroženije Hajdukove navijače u ovom trenutku se provode akcije u kojima drugi prikupljaju novac za njihove članarine. Financijsko-poslovni kontra-argumenti bit će osporeni iznosima koje će navijači klubu preko članarina i donacija nastaviti uplaćivati svakog mjeseca, iako pri donošenju odluke o ulaznicama profit vrlo vjerojatno nije bio jedini razlog. 

Hajduk je navijačka avangarda i kao takav uvodi novitete na koje će se tek trebati naviknuti

Pošten, kriminalom neokaljan i članski uređen klub u Hrvatskoj je rijedak prizor. Većina klubova, a u spomenutom periodu vladavine mafije pripadao im je i Hajduk, navikla nas je na način funkcioniranja u kojemu su šaka kriminalaca i njihov interes prioritet, a navijači i njihovo sudjelovanje u životu kluba kao dijela zajednice zadnja rupa na svirali. 

Svoj obol dao je i dio medija, na čijim se stranicama godinama moglo čitati kako Hajduk vode ulica i zloglasna udruga koja klubom širi svoju strahovladu, što je više puta osporeno na sudu. Kada u obzir uzmemo da se u Hajduku održavaju demokratski izbori na koje pravo imaju svi članovi i na kojima se mogu kandidirati čak i oni koji se ne slažu s članskim modelom i htjeli bi da klub krene drugim smjerom, pravo na ulaznice više se ne čini kao apsolutno najbitnija privilegija, iako je očekivano izazvala najviše pažnje.

Svi potezi vezani uz slična pitanja do sada su rezultirali samo još većim brojem članova, a brojka od 112 tisuća i još neke koje nezaustavljivo rastu opravdat će i ovaj. Do kraja sezone na poljudskom Istoku, Zapadu i Sjeveru navijat će samo članovi = navijači i tako dodatno potvrditi posebnost svog kluba, sviđala se ona nekome ili ne. Hajduk na terenu možda nije avangarda još od sedamdesetih, ali zato van njega jest i to je postao još više uoči utakmice sa Šibenikom. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala