ŠANGAJ (AFP) - Profesionalni gameri ovog se tjedna na The Internationalu u Šangaju bore za rekordni nagradni fond od 33,5 milijuna dolara, ali to plaćaju zdravljem: probavnim problemima, gubljenjem vida, ozljedama ruke i zgloba.
Isprva Evgenii "Blizzy" Ri izgleda iznenađeno: "Nemoguće je. Kako se možeš ozlijediti igrajući videoigre?"
Tada 24-godišnjak iz Kirgistana otkriva da mu je doktor preporučio pauzu od šest mjeseci kako bi svom lošem vidu pružio prijeko potreban odmor.
Ri igra za Natus Vincere, odnosno Na'Vi, i ovog se tjedna natjecao na The Internationalu, svjetskom prvenstvu s najvećim nagradnim fondom u povijesti.
Na'Vi se uz još 17 timova natječe se u Doti 2 ispred tisuća obožavatelja u velikoj areni dok stotine tisuća prate prijenos uživo na internetu. (U međuvremenu, Na'Vi je uz još pet ekipa ispao s natjecanja)
Tko god pobjedi u nedjelju, postat će instant milijunaši - ali uspjeh dolazi uz visoku cijenu.
"Prije se nisam brinuo, ali sada osjećam kao da mi je vid... Ne vidim toliko", rekao je Ri koji vježba i do 12 sati dnevno.
"Deset godina se igram za računalom pa su... Samo imam loš vid."
Riju je rečeno da bi trebao nositi naočale, ali nisu mu ugodne. Kaže da gubljenje vida ne utječe na njegovu igru jer je toliko blizu ekrana.
Doktor mu je preporučio jednostavnu vježbu za oči, da ih pomiče gore-dolje te lijevo-desno, ali priznaje kako to ne čini.
"Zapravo mi je rekao da ne bih trebao igrati šest mjeseci kako bi mi se oči oporavile, ali nisam ga poslušao. Moram igrati."
Tijelo mi je umorno
Prema nekoliko igrača u Šangaju, najčešći zdravstveni problem za profesionalne gamere je sindrom karpalnog kanala.
Nije jedinstven za gamere, događa se kod čestih ponavljajućih pokreta ruke i zgloba, a karakteriziraju ga utrnulost, peckanje, trnci u prstima.
U teškim slučajevima potrebna je operacija.
Neki gameri govorili su o takvim ozljedama zgloba da su prestali igrati te o bolovima u kičmi povezanim s pretjeranim sjedenjem iz dana u dan.
"Prije sam igrao i imao sam problema s rukom i zglobom, tako da sam sada trener te više ne igram jer ne mogu podnijeti napor", rekao je Kurtis "Aui_2000" Ling iz ekipe Newbee.
Još jedna opasnost esporta, brzorastućeg, ali slabo razumljenog sporta je mentalni napor, pogotovo kad se radi o svotama novaca koje mogu promijeniti život.
Kad su toliki igrači toliko mladi, većina u 20-im godinama, ali ima i jedan 17-godišnjak, teško se nose s izrazito natjecateljskim okružjem.
"Ponekad osjetim da mi je tijelo toliko ukočeno, bolno", navodi Ryan "RagingPotato" Jay Qui, igrač tima Mineski koji tvrdi da bez obzira na sve i dalje savršeno vidi.
"Većina prepreka u ovakvom okružju su psihičke", nastavlja Filipinac, dodajući da Mineski ima psihološkog savjetnika koji pomaže u pripremi igrača.
Navike se teško mijenjaju
Iako nagradni fondovi rastu, ostali aspekti gaminga zaostaju za drugim profesionalnim sportovima.
Trener ekipe Newbee Ling tvrdi da u esportu tek sada počinju cijeniti potrebu za fizioterapeutom i ostalim specijalistima za psihičko i fizičko zdravlje, mada većina ekipa i dalje nema takvu podršku. Troškovi su najveći problem.
Roman Dvoryankin, generalni menadžer ekipe Virtus.pro, kaže kako mnogi igrači ne shvaćaju koliko je važno hraniti se zdravo, vježbati i sjediti pravilno za vrijeme igranja.
"Sve profesionalne ekipe pokušavaju educirati svoje igrače da uzimaju pauze, vježbaju te da se dobro protegnu", kaže.
"To se sada mijenja, ali ono s čime se suočavamo je da igrač dođe i shvatimo da njegov probavni sustav jednostavno ne radi kako treba te da ima probavnih problema", dodaje Dvoryankin.
"Činimo što možemo, ali nekada je teško promijeniti njihove dnevne navike."