NAKON što je Index prije nekoliko dana prvi izvijestio o vješto prešućenoj pozadini sporazuma prvog potpredsjednika hrvatske vlade Radimira Čačića i Aleksandra Džombića, premijera Republike Srpske o zajedničkoj gradnji HE Dubrovnik 2, uslijedile su brojne reakcije kako u hrvatskoj javnosti, tako i u oba entiteta susjedne države Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu najvažnije je izdvojiti istup predsjedavajućeg Predsjedništva BiH-a Bakira Izetbegovića, koji je konstatirao kako je sporazum između Hrvatske i Republike Srpske o izgradnji HE Dubrovnik 2 - protuustavan. On je jučer pojasnio kako prema Ustavu BiH svaki entitet može sklapati sporazume s državama i međunarodnim organizacijama, ali uz suglasnost Parlamentarne skupštine BiH, koje u ovom slučaju nije bilo.
Osim toga, Izetbegović je napomenuo i kako je BiH 2010. godine ratificirala Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica donesenu u Espoo-u 1991. godine, te je obavezna provoditi njene odredbe. A u toj Konvenciji se eksplicitno navodi "izgradnja velikih brana" pri čemu se upozorava na "aktivnosti na odvođenju podzemnih voda u slučajevima kada godišnji volumen vode koju treba odvesti iznosi 10 milijuna kubnih metara i više".
"Kako se u navedenom slučaja planirane izgradnje hidroelektrane Dubrovnik radi o projektiranom odvođenju oko dvije milijarde kubnih metara vode iz donjeg toka rijeke Neretve, onda je sasvim opravdan strah od prirodne katastrofe koja bi zaprijetila području i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od Čapljine do Metkovića sve do ušća Neretve u Jadransko more", kazao je Izetbegović.
Građani se okupili u inicijativu Spasimo dolinu Neretve
Osim Izetbegovića, reagirao je i niz građanskih udruga s područja Neretve, koje su se okupile u Građansku inicijativu "Spasimo dolinu Neretve". Priopćenje koje je poslao koordinator ove građanske inicijative Nikola Grmoja prenosimo u cijelosti.
"Činjenica koja je ostala iza kulisa te, za hrvatsko gospodarstvo na prvi pogled jako dobre vijesti, je kako je za realizaciju ove investicije neophodno Republici Srpskoj dati i suglasnost za nastavak druge faze, za neretvansku dolinu kobnog projekta "Gornji horizonti". Prvom, već dovršenom fazom realizacije „Gornjih horizonata neretvanskom slivu se oduzima oko četiri milijarde kubika vode godišnje koje se prevode u slivno područje rijeke Trebišnjice, a sve kako bi Republika Srpska zadovoljila potrebe za hidropotencijalom svojih energetskih postrojenja.
Unatoč alarmantnim posljedicama koje se zadnjih godina očituju kroz pojavu zasoljenja i rijeke Neretve i većeg dijela vodoopskrbnog sustava doline, prošlotjednim sporazumom Hrvatska posredno daje suglasnost Republici Srpskoj za krađu još dvije milijarde kubika vode godišnje, što bi bez sumnje u cijelosti od neretvanske doline stvorilo neplodnu pustaru u srcu Mediterana. Bio bi to kraj poljoprivredne proizvodnje doline s obje strane granice, kraj očuvanim močvarnim staništima te školjkarstvu u Malostonskome zaljevu, odnosno općenito kraj životu na ovim prostorima.
Bivši ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša i tehnolog za vode dr. Mario Šiljeg, izjavio je za Index.hr, kako je zadnja slamka spasa za neretvansku dolinu, nakon što ju je ovim sporazumom svjesno žrtvovala hrvatska vlada, ostao drugi bosanskohercegovački entitet odnosno Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.
Reakciju zdravog razuma nije trebalo dugo čekati. Predsjedavajući predsjedništva Bosne i Hercegovine, najvišeg političkog tijela te države Bakir Izetbegović u jučerašnjem priopćenju upozorava kako su Radimir Čačić i Aleksandar Džombić,sporazumom o gradnji nove hidroelektrane Dubrovnik 2, prekršili Ustav države Bosne i Hercegovine i to po dva osnova. Naime, člankom 3/2.d i člankom 4/3.d Ustava BiH, definirano je kako je Predsjedništvo BiH nadležno za vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora i, uz suglasnost parlamenta BiH ratificiranje takvih ugovora, a nikako entitetska vlada Republike Srpske.
Neshvatljivo je kako jedan od najviših hrvatskih državnih dužnosnika potpisuje sporazume s entitetskim dužnosnicima druge države, zanemarujući Ustav i zakone o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora s tom istom državom.
Osim toga, prvi čovjek susjedne države također skreće pažnju na prirodnu katastrofu koja bi zaprijetila području i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od Čapljine i Metkovića sve do ušća Neretve u Jadransko more, čime službena Bosna i Hercegovina potvrđuje opravdanu zabrinutost hrvatske stručne javnosti za posljedice ovog krajnje upitnog sporazuma.
I dok se predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović, kada govori o odnosima sa susjednom Bosnom i Hercegovinom čudi kako "dva kamena" a riječ je 20 četvornih kilometara Malostonskoga zaljeva, remete međusobne odnose dviju država, njegov prvi potpredsjednik dogovorom sa Republikom Srpskom svjesno krši Ustav suverene države Bosne i Hercegovine, i to po više osnova.
Žiteljima neretvanske doline s obje strane granice ostaje nada da će ovaj hvale vrijedan potez Bakira Izetbegovića, zaustaviti prvog potpredsjednika hrvatske Vlade u suludom nastojanju da bude zapamćen kao grobar doline Neretve i čovjek koji je zabio zadnji čavao u lijes Neretve kakvu poznajemo i kakvu smo naslijedili od svojih predaka."