Foto: Hina
MALO će tko u Bosni i Hercegovini žaliti za 2014. godinom koja je toj zemlji donijela samo nove kušnje i probleme označivši ujedno najteže razdoblje još od 1995. godine kada je Daytonskim sporazumom završen troipolgodišnji rat.
Pregovori ključnih političkih stranaka o provedbi presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić-Finci" u svrhu uklanjanja diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina u izbornom procesu pokazat će se nemogućom misijom, što će kasnije tijekom godine potaknuti Europsku komisiju da odustane od posredničkih napora i napusti cijeli taj pregovarački model.
Problem je nastao kada su se pregovori o tome kako omogućiti pripadnicima nacionalnih manjina da se kandidiraju za članove Predsjedništva BiH i za zastupnike u Domu naroda državnog parlamenta pretvorili u raspravu o statusu Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda. Na tome je posebice inzistirao HDZ BiH tražeći izradu novog izbornog modela koji bi spriječio da drugi narodi Hrvatima biraju predstavnike u tijelima vlasti, no oko toga nije bilo suglasnosti s bošnjačkim političkim strankama. I bivši europski povjerenik za proširenje Štefan Fuele pokušao je posredovati u tim pregovorima, no i njegova su nastojanja ostala bez rezultata.
Godina obilježena prosvjedima, poplavom i nezaposlenošću
Iako se problem provedbe presude u slučaju "Sejdić-Finci" nametnuo kao metafora svih poteškoća s kojima je BiH suočena, već na samom početku godine pokazalo se kako su zapravo loša gospodarska situacija i teško socijalno stanje prava tempirana bomba koja je u veljači i eksplodirala. Oko tisuću nezadovoljnih i obespravljenih radnika uništenih tvrtki s područja Tuzle 4. veljače započelo je masovne prosvjede tražeći ostavku županijske vlade. Do kraja tjedna prosvjedi su se proširili diljem BiH da bi 7. veljače došlo do masovnih izgreda pri čemu su u Sarajevu zapaljene zgrade Predsjedništva BiH i županijske vlade, a ozlijeđeni su deseci policajaca i prosvjednika.
Slično se dogodilo i u Tuzli, Mostaru, Zenici i Bihaću pri čemu su na ostavke bile prisiljene vlade tri županije. Nakon toga se u ožujku raspala vladajuća koalicija na državnoj razini kada je s dužnosti ministra sigurnosti smijenjen Fahrudin Radončić koji je označen odgovornim jer nije spriječio masovne izgrede i uništavanje imovine.
Iako je nasilje na ulicama bosanskohercegovačkih gradova prestalo, socijalne su napetosti ostale, a politički sukobi nastavljeni, da bi potom cijelu zemlju u svibnju pogodila prirodna katastrofa bez presedana. Obilne kišne padaline od 13. svibnja prouzročile su izlijevanje većih rijeka u slivu Save.
U poplavama koje su slijedile poginulo je više od 20 osoba, 950 tisuća ljudi bilo je prisiljeno napustiti dvoje domove, a više od 100 tisuća kuća je uništeno ili teško oštećeno.
Prema procjenama Vanjskotrgovinske komore BiH ova je katastrofa izravno ili neizravno pogodila više od trećine gospodarstva u BiH. Ukupnu financijsku štetu od poplava tijela vlasti u BiH procijenila su na nešto više od dvije milijarde eura.
Kraj godine tisuće ljudi u BiH dočekuje izvan svojih domova još uvijek čekajući pomoć za obnovu, a štete koje je prouzročila vodena bojica srušile su sve prognoze o gospodarskim kretanjima u BiH. Svjetska banka (WB) tako je projicirala rast bruto domaćeg proizvoda (GDP) u BiH u 2014. godini na oko 2 posto, no na kraju godine procjene su kako će on u konačnici biti oko nule.
Brojni uništeni proizvodni pogoni samo su pogoršali kronični problem nezaposlenosti u BiH, čija je nominalna stopa čak 44 posto. Iako se procjenjuje da je stvarna stopa nezaposlenosti zapravo oko 27 posto, kada se isključe one koji zarađuju u zoni tzv. sive ekonomije, to još uvijek znači da je između 200 i 300 tisuća radno sposobnih stanovnika BiH bez posla.
Nakon listopadskih izbora nove nade i očekivanja
U sjeni svih tih dramatičnih okolnosti građani BiH u listopadu su birali novu vlast.
Socijaldemokratska partija (SDP BiH), koja je 2010. godine dobila najveće povjerenje birača i od tada bila stožer vladajuće koalicije, ovoga je puta označena najvećim krivcem za teško stanje u zemlji. Birači su je kaznili dajući povjerenje prije svega velikim nacionalnim strankama, a Zlatko Lagumdžija, koji je SDP vodio još od 1997. godine, pod težinom izbornog poraza morao je odustati od te pozicije pa je izvanredni kongres stranke u prosincu za njegova nasljednika izabrao Nermina Nikšića.
No Lagumdžija nije jedini čija je karijera završila u 2014. godini. Isto se dogodilo i izborniku nogometne reprezentacije Safetu Sušiću. Nakon što je izborio povijesni uspjeh bosanskohercegovačkog nogometa osiguravši plasman svojih izabranika na svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, Sušićeva se slava ove godine raspala kao kula od karata. Momčad koju je sastavio doživjela je niz teških poraza u kvalifikacijama za europsko prvenstvo u Francuskoj 2016. godine, a Sušića su u Nogometnom savezu BiH označili glavnim krivcem za taj debakl pa su mu bez puno oklijevanja otkazali ugovor.
Pred sam kraj godine šansa da ispravi Sušićeve pogreške pripala je Mehmedu Baždareviću, nekadašnjem igraču sarajevskog "Željezničara" koji je, kao i njegov prethodnik, zapravo stranac u BiH jer već desetljećima živi u Francuskoj. "Neizmjerno sam ponosan i sretan jer ništa mi se bolje nije moglo dogoditi. Meni je ova zemlja sve", kazao je ipak Baždarević pri prvom dolasku u Sarajevu, nakon što je postavljen na dužnost nogometnog izbornika potpirujući tako slabašne nade u plasman na europsko prvenstvo.
Ništa manje ambiciozna nisu ni očekivanja od bosanskohercegovačkih političara koji su u listopadu dobili povjerenje birača. Njihova je prva zadaća osigurati da država koju vode najkasnije do početka veljače 2015. godine dobije novu izvršnu vlast koja će odmah nakon toga morati prionuti na težak posao provedbe gospodarskih i socijalnih reformi.
Europska je unija najavila kako će taj proces pomoći odobravanjem stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) parafiranog još 2007. godine. Dogodi li se to, BiH će u idućoj godini napokon prestati biti jedina država regije bez ikakvih ugovornih odnosa s EU.
Sve je to zapravo sastavni dio nove njemačko-britanske inicijative za pomoć BiH, koju je potkraj godine prihvatilo i Vijeće za vanjske poslove EU. Na temelju ocjene da je zbog unutarnjih političkih nesuglasica od BiH u ovoj fazi nerealno očekivati krupne ustavne promjene kakve podrazumijeva i presuda "Sejdić-Finci", EU je sada usmjerena na pružanje potpore BiH u stabiliziranju gospodarstva i jačanju vladavine zakona, posebice borbi protiv kriminala i korupcije. Postupnim bi se promjenama postojećih zakona i pravnih okvira ojačala država, da bi kao kruna tih napora slijedile ustavne promjene čime bi BiH ispunila uvjete za stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU.
I u Bruxellesu i u Sarajevu prevladavaju ocjene kako je ovakav pristup pravi odgovor na činjenicu da tisuće obespravljenih radnika i nezaposlenih svakodnevno prijete novim prosvjedima ne poduzmu li nove vlasti odlučnije korake koji bi ljudima donijeli posao i osigurali egzistenciju. Ne odgovori li se na njihove zahtjeve, socijalni nemiri iz veljače ove godine u 2015. mogli bi se ponoviti s još jačim intenzitetom.