Foto: Goran Mehkek/Cropix
U VRIJEME dok je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović izjavio kako je cilj u nekoliko idućih godina sve škole učiniti školama 21. stoljeća, želja za modernizacijom obrazovnog sustava dovela je do toga da je novi računalni sustav u Crikvenici jednostavno izbrisao cijeli jedan razred, a djeca su sad primorana ići u škole u Senju i Rijeci bez obzira imaju li njihovi roditelji sredstva da im omoguće prijevoz do škole.
Projekt e-upisi pokazao se teškim promašajem onog trena kad je ministar Jovanović odlučio da se djeca sama bez prisutnosti roditelja mogu upisati u srednje škole. Slučaj koji to dokazuje su izbezumljeni roditelji iz Koprivnice koji su tek naknadno saznali da im je dijete upisalo školu u 100 kilometara udaljenoj Slatini.
"Došli smo do informacije kako su neka djeca iz Koprivnice upisala školu u Slatini bez da su im roditelji to znali. Budući da im prijevoz nije osiguran jer je riječ o školi u drugoj županiji roditelji su s razlogom izbezumljeni. Najveći propust koji je napravljen kod ovog projekta je upravo taj da djeca sama bez prisutnosti roditelja mogu upisati srednju školu. Osim toga ovim se izgubio i svaki ljudski kontakt. Prije su profesori u srednjim školama u upisnim komisijama mogli savjetovati učenike da li da upišu njihovu školu ili ne ovisno o njihovim ocjenama i sposobnostima", kazao je za Index Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata srednjih škola.
Jovanovićev 'poseban' tim
Dodaje kako je ovaj projekt upisa čista mehanika, no da trenutna garnitura u MZOS ne traži savjet ni od koga, a ponajmanje od struke. "Jovanović ima uzak krug ljudi u svom savjetničkom timu koji odlučuje o svemu, iako imamo saznanja da nisu radili u sustavu obrazovanja i školstvu, te da nisu kompetentni za određivanje kako bi sustav školstva trebao izgledati", rekao je Mihalinec.
O e-upisima je kaže, ipak postojala javna rasprava, no na njoj nije prihvaćen niti jedan prijedlog struke nego se ona održala reda radi.
Vladimir Milošević, v.d. predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja kaže kako je jedan od najvećih Jovanovićevih propusta što u projekte ulazi nepripremljen, bez ikakve simulacije mogućih posljedica.
"Dok on ulaže novac u informatizaciju škola, diljem cijele Hrvatske postoje škole koje su u raspadnom stanju. Tu također postoji i ogroman nesrazmjer između škola, dok neke nemaju ni osnovan pribor za rad, a kamoli školske dvorane, neke su škole s druge strane opremljene za 22. stoljeće i onda je normalno da su učenici iz tih škola obrazovaniji i imaju daleko bolje mogućnosti za kasniji rad od djece koje nemaju ni najosnovnije. Nedavno sam čuo kako se ministar Jovanović pohvalio kako će uzeti 6 milijuna eura iz EU fondova za obrazovanje, a taj je novac jedva dostatan za sanaciju samo jedne škole. Trenutno se u Zagrebu renovira OŠ Pavleka Miškina, a učenici te škole i profesori imaju nastavu na čak pet lokacija, odnosno u pet drugih osnovnih škola. Novac iz EU fondova može se potrošiti samo recimo na tu školu", rekao je Milošević.
Nekima e-imenici, drugima komad stropa na glavu
Dodaje i kako će se standardi u školstvu unatoč ovakvim 'modernim' projektima znatno srozati, a djeca će dobivati sve manje znanja budući da Vlada konstantno smanjuje izdavanja za školstvo. Dok je primjerice prosjek EU da se za obrazovanje izdvaja 5,6 posto BDP-a, u Hrvatskoj je on za ovu školsku godinu smanjem na 3 posto, a za 2015. najavljuju kako će iznositi oko 2,95 posto.
Tako će prema svemu sudeći oni privilegirani učenici dobro opremljenih škola kakve su primjerice u Primorsko-goranskoj županiji koje uskoro prelaze sa papirnatih na e-imenike, imati i veće šanse za uspjeh. Za razliku od njih, postoji veliki broj učenika koji sjede u klupama pazeći da ih ne pogodi odlomljeni komad stropa. Ili pak za vrijeme kiše moraju sjediti u kabanicama kako im kiša ne bi padala na glavu.
Koliko je tek škola koje satove tjelesnog održavaju na školskim hodnicima ili u nekoliko kilometara udaljenim dvoranama kao što je u slučaj u Osijeku i Karlovcu. No, nema veze, bitno je da je ministru Jovanoviću cilj "učiniti sve škole školama 21. stoljeća", a učenici pritom samo moraju paziti da ne stisnu pogrešan klik jer će u protivnom biti izbrisani.
Roditelji se pak mogu samo nadati da će im djeca biti savjesna i odgovorna i da neće bez njihovog znanja upisivati školu u desecima kilometara udaljenom gradu.