Iza uspjeha piratskih stranaka je obećanje o slobodi

Foto: Rick Falkvinge/Helena Augustsson/Wikipedia

OTKAD je švedski poduzetnik Rickard "Rick" Falkvinge 1. siječnja 2006. godine osnovao prvu Piratsku stranku, pokret nalazi uporište u sve većem broju zemalja.

Danas postoje deseci političkih stranaka koje se kite pridjevom "piratska", a najčešće zagovaraju ekonomski pragmatizam i socijalni liberalizam s naglaskom na poštivanje privatnosti uz manje ili više potpuno odbacivanje ideje o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima.

S izuzetkom zagovaranja apsolutne slobode na internetu, moderni pirati nemaju čvrstu zajedničku ideologiju, a stranke najčešće privlače ljude s radikalnim gledištima na postojeći sustav, pa je među članovima lako pronaći zaljubljenike u osobne slobode, odnosne libertarijance, anarhiste ili žestoke pobornike LGBT prava i zaštite okoliša.

Među zajedničkim političkim smjernicama koje prepoznaje Međunarodna piratska stranka su: 

1. Obrana slobode govora, komunikacije i eduakcije; poštivanje privatnosti građana i svih civilnih prava

2. Obrana slobodnog protoka ideja, znanja i kulture

3. Politička podrška reformama zakona o autorskim pravima i patentnima

4. Predanost zajedničkom djelovanju i sudjelovanje u političkom životu uz maksimalnu transparentnost

5. Odbijanje diskriminacije temeljene na rasi, porijeklu, vjeri i spolu

6. Odbijanje akcija koje podrazumijevaju nasilje

7. Korištenje slobodnog (besplatnog) softvera, hardvera i protokola

8. Direktna demokracija

9. Otvoren pristup podacima i informacijama

10. Ekonomija temeljena na solidarnosti i zajedničkom boljitku

11.  Dijeljene svega što se podijeliti može (peer2peer)

Njemačka škola

Među piratskim strankama postoje dvije različite škole mišljenja. Jedna zagovara sužen krug djelovanja s fokusom na reformu zakona o autorskim pravima, državnu transparentnost i individualnu slobodu unutar specifičnih okvira definiranih internetom.

Druga, "Njemačka škola", širi djelovanje stranaka na područje LGBT prava, što podrazumijeva podršku istospolnom braku i modernim definicijama obitelji. Njeni pobornici zastupaju ideje o socijalnoj državi blagostanja, bezuvjetnom temeljnom prihodu i direktnoj demokraciji s posebnim naglaskom na e-demokraciju za koju vjeruju da predstavlja platformu za budućnost u kojoj će građani konstantno sudjelovati u donošenju političkih odluka na lokalnoj i globalnoj razini.

Pirati su žestoki pobornici pragmatizma u iznalaženju rješenja za političke izazove današnjice i predstavljaju potpuno otvorenu platformu koja će rado prihvatiti gledišta svih ljudi i stručnjaka.

Njemačka Piratska stranka konstanto bilježi uspjehe na lokalnim i općim izborima, a Pirati imaju i značajnu prisutnost u Europskom parlamentu gdje već godinama traže reformu zakona o autorskim pravima u čemu prednjači zastupnica Julia Reda.

Pristup odozdo

Islandski pirati, koji su prema posljednjim anketama postali najsnažnija stranka u zemlji, nude stajališta komplementarna s novim predstavnicima ljevice u EU. Poput Sirize i Podemosa, oni predstavljaju političku platformu za ljude koji su izgubili vjeru u tradicionalne i konvencionalne stranke, dok zagovaraju radikalne promjene sustava, uključujući uvođenje bezuvjetnog temeljnog prihoda i ukidanje praske koja bankama omogućuje da izdaju kredite, odnosno stvaraju novac bez pokrića (fractional-reserve banking).

Piratska stranka na Islandu zastupa stajalište da "drevni sustav" koji "obožava status quo" više ne služi svrsi i traži radikalne promjene u kojima će ekonomija služiti ljudima, a ne obrnuto.
Stranka je izrazito kritična prema bankama i političkom sustavu koji odlučuje "odozgo prema dolje" (top-down) u interesu lobija i korporacija (poput Europske komisije), te traži da se "konsenzus za stvarnost" gradi odozdo (bottom up).