ANTIAMERIČKI bijes širi se Bliskim istokom. Sve je prije dva dana počelo u Kairu, gdje su prosvjednici opkolili američko veleposlanstvo i s njega skinuli američku zastavu, a nastavilo se jučerašnjim napadom na veleposlanstvo u Bengaziju, gdje je i ubijen veleposlanik Chris Stevens, te jutrošnjim napadom na američko veleposlanstvo u Jemenu.
Niskobudžetni i stupidni film samo je povod, uzroci su mnogo dublji
Ubrzo su se u priču uključila i policijska oklopna vozila, nakon čega je ulični sukob eskalirao. Egipatski ministar unutarnjih poslova kazao je kako je ozlijeđeno nekih 30 prosvjednika, a uhićeno njih 12, ali jasno je kako će ta brojka rasti.
Iako se kao povod ovog muslimanskog ustanka navodi bijes zbog kontroverznog niskobudžetnog filma "Nevinost muslimana", u kojem se vrijeđa prorok Muhamed, jasno je kako su strukturni razlozi nezadovoljstva puno dublji. Evidentno je kako ovi izgredi jasno pokazuju kako je američka politička doktrina koja se manifestira na Bliskom istoku doživjela poraz. Poruka prosvjednika Amerikancima bila je jasna: "Napustite Egipat."
Jučer hrabri revolucionari i borci za demokraciju, danas povampireni militanti
Donedavno je iste ljude koji sad pale američka veleposlanstva Washington zvao hrabrim revolucionarima i borcima za demokraciju. Unatoč tome što se i tada znalo kako je riječ o grupacijama koje s demokracijom veze nemaju, o grupacijama kojima dominiraju ekstremisti, oni su za Zapad u tom trenutku imali svrhu i svoju su ulogu dobro odradili. A sad su se s istim onim oružjem kojeg su dobili od Zapada, okrenuli upravo protiv Zapada. Pitanje je samo je li to anomalija revolucije na koju Zapad nije računao ili je u pitanju dio šireg projekta.
SAD prema Libiji poslao ratne razarače i marince
Tezu da je u pitanju traženje novog povoda za još dublju intervenciju podržava činjenica da je Obama kazao kao će pravda biti zadovoljena, te je potom prema Libiji poslao dva ratna razarača. U paketu s njima, u veleposlanstvo u Bengaziju već su stigli marinci. Oni bi se trebali obračunati s libijskim militantima, istim onim "borcima za pravednu Libiju" koje su NATO i neke zemlje Zaljeva do zuba naoružale kada su krenule u rat protiv Gadafija.
U međuvremenu je instalirana vlast koja nije sposobna vladati ničim, jer kontrolu nad raznim područjima de facto drže samo dobro naoružana plemena koja traže svoj dio kolača. Međutim, ta libijska realnost brzo je iščezla s naslovnica svjetskih medija, istog onog trenutka kada je Gadafi ubijen, iako je do tog trenutka "revolucija" bila praćena poput kakvog reality showa. Sada se i Libija i Egipat i Jemen ponovno vraćaju na naslovnice, ali iz drugih razloga.
Novo Arapsko proljeće ili dio šireg projekta?
Isto tako, realno je očekivati da se ustanak neće ograničiti samo na ove zemlje. Nije isključeno da ovih dana zapravo svjedočimo početku jednog novog "Arapskog proljeća", onog kojeg će biti fokusirano na obračun sa strukturnim i realnim, a ne papirnatim problemima. Naravno, pod uvjetom da odgovor s druge strane ne bude brz i žestok, odnosno da Zapad brzo ne spusti rampu. Kao što je već rečeno, možda je u pitanju samo dio šireg projekta.