LOGIČNO je da korupcija bude glavna tema unutarstranačkih izbora u HDZ-u.
Ipak, očekivalo bi se da se kandidati za šefa zločinačke organizacije međusobno optužuju tko je od njih više sudjelovao u korupciji. Umjesto toga, oni se hvale tko se protiv korupcije više borio.
Pa je tako bivši ministar policije Tomislav Karamarko nedavno izjavio: "Tek mojim dolaskom u MUP započela je borba protiv korupcije". A bivša premijerka Jadranka Kosor uzvratila: "Tek mojim dolaskom na čelo Vlade započela je borba protiv korupcije".
Da bi ih oboje zaskočio Darko Milinović tvrdnjom iznesenom ovoga vikenda u Zagrebu, na službenom početku njegove kampanje za predsjednika HDZ-a: "Tek nakon ultimatuma međunarodne zajednice krenulo se u borbu protiv korupcije".
Što je nama naša borba dala?
Uglavnom, može se reći da se HDZ toliko borio protiv korupcije da je uspio završiti na optuženičkoj klupi.
Jer, sjetimo se, i Ivo Sanader se kao premijer borio protiv korupcije. "U borbu protiv korupcije ne krećemo od nule, ni zato što od nas to traži Europska unija, već zbog nas samih, javnost očekuje čvrst i neodložan obračun s korupcijom", izjavio je u ožujku 2006. godine.
A zasluge za obračun s korupcijom prisvajala je i bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt: "Kada je Sanader kao predsjednik Vlade odbio i oštro se usprotivio provedbi žestoke kampanje protiv korupcije koju sam započela ja kao ministrica, smijenjena sam. Sada Jadranka Kosor nastavlja ono što sam ja započela", kazala je prošle jeseni.
Manje se borite, manje sudjelujte
Danas se čini da bi možda bilo bolje da se HDZ malo manje borio protiv korupcije. Ako već nije mogao manje sudjelovati.
Ovako, svjedočimo neukusnom, pa gotovo i nepristojnom, svojatanju zasluga za obuzdavanju epidemije do koje vjerojatno ne bi ni došlo da u njoj nisu sudjelovali isti akteri.
Kosor potpisivala dokaze
Karamarko je u Vladu ušao onda kad se Sanader uplašio bradatog beskućnika koji ubija odvjetničke vježbenice, a ne kad je odlučio obračunati se s korupcijom, dok je Kosor u Sanaderovoj vladi smjerno potpisivala dokumente koji sada služe kao dokazi u kaznenim postupcima protiv njezine stranke i bivših dužnosnika.
Da ne spominjemo opet onu famoznu Barišićevu torbu u stranačkom sefu.
Bajić i Amerikanci
Darko Milinović samo je glasno priznao ono što smo svi već znali. U borbu protiv korupcije ušlo se pod pritiskom Europske unije, kao i Sjedinjenih Država, o čemu su posvjedočili i WikiLeaks dokumenti o referatima koje je Mladen Bajić dostavljao američkom veleposlaniku u Zagrebu.
Pod tim pritiskom Sanader je donosio antikorupcijske strategije i akcijske planove, kao i zakone koji su ga stavili pred sud, a sada se kisele na Ustavnom sudu. Pod tim pritiskom Karamarko je okončao aferu kamioni i pod tim pritiskom Kosor je pustila Bajića da radi što hoće.
Milinovićevi prsti u pekmezu
"Zato nam je danas Hrvatska bolja", lijepo je rekao Milinović. Isti onaj Milinović kojeg se već dulje vrijeme, a sada i na sudskim raspravama, spominje kao redovitog korisnika stranačkog crnog fonda.
On je očito dao poseban obol borbi protiv korupcije. Rasturao ju je iznutra.
Što je Milinović zapravo htio reći? U prvom redu, upozoriti da stranka čiji želi biti predsjednik nije istinski posvećena borbi protiv korupcije, pa stoga valja računati s tim da to neće biti bi on. Zatim, naglasiti kako stranka koja se vehementno nabacuje frazetinama o samostalnosti i suverenosti, samo slijedi diktat izvana, pa makar je to doguralo do optuženičke klupe.
Korupciji s ljubavlju
A onda i skrenuti pažnju na spoznaju s kojom moramo ozbiljno računati: HDZ zdušno sudjeluje u korupciji, a nevoljko se s njom obračunava.
Možda zato Milinoviću nije palo na pamet da izjavi ono banalno, da će se i on kao predsjednik HDZ-a boriti protiv korupcije. Vjerojatno zato što mu nitko mu ne bi vjerovao.
A možda i zato što ne bi za njega glasao.