Foto: 123rf
"Poštovana Vlado Republike Hrvatske, zovem se Petra Prosenica i odlučila sam Vam se obratiti kako bih Vam predstavila moju, sada već pomalo smiješnu životnu priču.
Prije 6 godina završila sam srednju školu, te sam se, po završetku iste, odlučila upisat jedan ne tako tipičan fakultet odnosno fakultetski smjer za osobu ženskog roda u Hrvata. Upisala sam prvu godinu Nautike i tehnologije pomorskog prometa jer su more i brodovi moje prve i prave ljubavi. Već na samom početku studiranja suočila sam se sa razno raznim preprekama kao i dobacivanjima tipičnim za ove prostore - ''Žena je nesreća na brodu'' i sl. No, nisam odustajala od svog prvobitnog cilja. Htjela sam pod svaku cijenu završiti 5. godina navedenog fakulteta te ostvariti svoj san - 'tući more' kako se to zna reći u pomorskom žargonu.
No, nakon što sam uspješno položila sve ispite i obranila diplomski rad, započinju moje muke i problemi. Za početak, prvu godinu fakulteta upisala sam na tzv. Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru, te sam se na kraju iste prebacila na isti studijski smjer na Pomorskom fakultetu u Rijeci, upisujući 2.godinu, na jedvite jade iako je tada u fakultetskom obrazovanju u Hrvatskoj već odavno bila uvedena 'Bolonja' odn. Bolonjski proces koji bi trebao uvelike olakšavati ovakve stvari. No, nije. Nimalo. Priznata mi je velika većina položenih kolegija ali sam uz iste morala upisivati i razliku predmeta. Što bi, dakako, trebalo biti u najmanju ruku - apsurdno. Upravo radi uvedenog Bolonjskog procesa kojeg sam gore već spomenula. Unatoč svemu, nisam pravila nikakve probleme, položila sam sve dodatne predmete koji su bili potrebni, samo kako bih završila fakultet te se zaposlila u željenoj struci. Nakon završene tri godine prediplomskog studija, obranila sam završni rad te upisala još dodatne dvije godine diplomskog studija.
U listopadu 2014. godine (točnije 20.listopada) obranila sam diplomski rad te se zvanično 'okrunila' titulom ''Magistra inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa''. Odmah po završetku fakulteta krenula sam u prikupljanje potrebne papirologije za ukrcaj na brod.
Stalne prepreke samo zato jer je žena
Međutim, formalnim završetkom akademskog obrazovanja počeli su se javljati problemi s izdavanjem uvjerenja za izradu svjedodžbi na koje sam pravo stekla položivši kolegij Sigurnost na moru, kao i pripadajuću stručnu praksu. Kao što je propisano Pomorskim zakonikom, na temelju položenog kolegija Sigurnost na moru, izdaje se uvjerenje o osposobljenosti D2 (Temeljna sigurnost na brodu), D12 (Svjedodžba o osposobljenosti za upravljanje gašenjem požara) i D17 (Svjedodžba o osposobljenosti za rukovanje brodicom za spašavanje i spasilačkom brodicom osim brze spasilačke brodice).
Nakon podnesenog zahtjeva za izdavanje uvjerenja, koji sam uputila studentskoj službi, izdano mi je uvjerenje za sve ostale programe dopunske osposobljenosti (D6B, D6c, D11, D19, D20) osim gore navedenih, uz objašnjenje da za spomenuta tri programa dopunske osposobljenosti Pomorski fakultet u Rijeci nije u mogućnosti izdati uvjerenje za kolegije koji nisi položeni na istom.
Gotovo ista stvar dogodila se kad sam od Pomorskog fakulteta u Zadru zatražila uvjerenje za izradu svjedodžbi. Njihovo obrazloženje jest da nisu u mogućnosti izdavati uvjerenje studentima koji nisu barem prve dvije godine preddiplomskog studija završili na fakultetu u Zadru. O molbi upućenoj dekanu Pomorskog fakulteta u Rijeci dr. sc. Serđi Kosu raspravljano je na sjednici Fakulteta, no riješiti se uspjelo tek odobravanje ponovnog polaganja ispita uz pedeset posto popusta na plaćanje, s obzirom na to da sam imala status redovnog studenta Pomorskog fakulteta.
Pisala MZOS-u, Ministarstvu pomorstva, a i Hajdaš Dončić je primio pismo
Zbog svega sam toga bila prisiljena o vlastitom trošku (i oportunitetnom trošku nemogućnosti obavljanja rada za koji sam osposobljena) ponovno pohađati tečajeve za uvjerenja D2, kojeg sam platila 1425,00 kn (uz 240,00 kn prijave ispita i 70,00 kn taksenih marki), D12 isto tako, a D17 uopće ne mogu dobiti, budući da je za to potrebno završiti barem dvije godine preddiplomskog studija ili odraditi šest mjeseci plovidbe, a koju - iz svega navedenog - ne mogu obaviti.
Sa završenih pet godina Nautike i tehnologije pomorskog prometa, radi različitih pravilnika na oba fakulteta, nisam bila u mogućnosti izraditi pomorsku knjižicu dobrih 5-6 mjeseci, otići na brod, odnosno odraditi kadeturu, niti se zaposliti u struci, a ispite za koje posjedujem dokaze o položenosti sam bila prisiljena polagati iznova i to uza osjetni trošak.
Pisala sam i Ministarstvu pomorstva, Ministarstvu obrazovanja ali nigdje nisam naišla, u najmanju ruku, ni na odgovor. Roditelji su pokušavali doći do 'poštovanog' Ministra Siniše Hajdaš Dončić. Ali, bilo je to jedno 500 (minimalno) uzaludnih poziva na čekanju, zauzetih linija i odsutnosti navedenog gospodina. Sve u svemu, ponovno sam platila i položila tečajeve samo kako bih se domogla potrebne dokumentacije te napokon mogla tražiti potencijalnu priliku za ukrcajem.
Ne ukrcavaju ženske osobe na brod
Nisam htjela medijski eksponirati ovakve sulude stvari koje su mi se događale svo ovo vrijeme, no, kap koja je prelila čašu i koja me navela na ovaj potez (da Vam se obratim) bila je sljedeća - sa mukotrpno prikupljenom papirologijom odlučila sam pokucati na vrata dobro poznatoj zadarskoj kompaniji ''Tankerska plovidba d.d.'' - koja me, da naglasim, na drugoj godini fakulteta odbila za program stipendija uz objasnjenje da sam ženskog roda, a oni ženskim osobama ne dijele navedene stipendije. Prije desetak dana posjetila sam gospodina Nedjeljka Torbarinu, kapetana duge plovidbe, koji sada radi u Tankerskoj plovidbi kao 'crew manager', nakon što sam ispunila online aplikaciju za ukrcaj. Predstavila sam mu se i odmah rekla kako bih se željela ukrcati na jedan od brodova tankerske plovidbe kao kadetkinja, te odraditi kadeturu u svojoj, nazovimo 'domaćoj' kompaniji. Naravno da sam odbijena, direktno. Uz objašnjenje kako njima nije, citiram: ''Užanca'', primati odnosno ukrcati ženske osobe na brod. Iako to nije navedeno nigdje u statutu kompanije.
Zgrožena ovakvim izjavama odlučila sam da ovakvo što neću prešutjeti te smatram da je potrebno ovakve slučajeve objaviti u javnosti kako bi se, nažalost, iznova suočili sa mentalnim sklopom u Hrvata. Iako sam svjesna činjenice da, ukoliko ovo objavite, zatvaram sebi vrata ove kompanije za vijeke vjekova te si možda stvaram neprijatelje, želim da do ušiju javnosti dopre ovakav slučaj, koji vjerujem, nije jedini. Možda ću ovim potezom olakšati nekoj drugoj ženskoj osobi koja će također za sebe izabrati ovakav, nažalost, teži put.
Poštovani nadam se što prije Vašem odgovoru iz razloga što već pomalo gubim svaku nadu te diplomu istog fakulteta više niti ne stavljam u zamolbu za posao. Trenutne zamolbe šaljem za redom sljedeće struke: konobar, asistent prodaje, pomoćnik u kuhinji itd. Naravno, nikako ne želim omalovažavati ovakvu vrstu poslova i umanjivati njihovu vrijednost, no smatram da bi trebala dobit priliku raditi u struci.
Srdačan pozdrav!"
Generički odgovor administratora Facebook stranice Vlade
Njezin post i vapaj podržale su tisuće ljudi na Vladinoj Facebook stranici, a odgovorili su joj i administratori te stranice.
"Petra, hvala ti na pitanju. Zaštita i promicanje ravnopravnosti spolova temeljna je vrednota ustavnog poretka RH. To podrazumijeva da žene (i muškarci) moraju imati jednaki status, jednake mogućnosti u ostvarivanju svojih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, a to pravo štiti domaće zakonodavstvo kao i pravna stečevina EU. Molimo te da se obratiš Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova mogu se obratiti sve osobe koje žele upozoriti na slučaj diskriminacije ili kršenja prava na osnovi spola, moguća je i anonimna prijava, a postupanje pravobraniteljice za prijavitelja je besplatno", napisali su.
Tankerska plovidba: Kod nas nema diskriminacije
Index je vezano za ovaj slučaj poslao upit i Tankerskoj plovidbi. Odgovor koji smo dobili od Marija Pavića, direktora Tankerske plovidbe, objavljujemo u cijelosti:
U ovom trenutku nije raspisan poseban natječaj za kadeturu, jer su raspoloživa kadetska mjesta popunjena. Osim toga, lista prijavljenih kadeta koji čekaju na ukrcaj je duga i Tankerska plovidba na žalost nema kapaciteta da primi sve kandidate koji se prijavljuju.
Gdja Petra Prosenica se samoinicijativno došla raspitati o izgledima da je Tankerska plovidba primi za kadetkinju. Prema navodu voditelja ukrcaja ('crew manager'), u razgovoru koji je pritom uslijedio, on joj je kazao kako se žene iznimno rijetko prijavljuju za kadeturu. Međutim, bilo je već slučajeva da su žene obavile kadeturu na brodovima Tankerske i položile poručnički ispit. Jedna od njih je nakon toga ostala raditi u administraciji Tankerske plovidbe.
U Tankerskoj plovidbi ne postoji diskriminacija ni po kojoj osnovi. Činjenica je da u svjetskim razmjerima udio žena na brodovima duge plovidbe iznimno mali, jer se za taj posao tradicionalno odlučuju muškarci, što vjerujemo da će se u budućnosti postupno mijenjati.