Foto: Hina
V.D. PREDSJEDNIKA splitskog Općinskog suda Goran Čolak zatražio je najstrožu stegovnu mjeru razrješenja sudačke dužnosti za suca Josipa Popadića, koji je u rujnu prošle godine pravomoćno osuđen za davanje lažnog iskaza. Stegovni postupak pokrenut je tek nakon intervencije ministra pravosuđa Orsata Miljenića koji je zatražio da se ispita Popadićev slučaj, odnosno, zašto nije pokrenut stegovni postupak unatoč pravomoćnoj presudi. Čolak je u fotelji šefa suda tek nešto više od mjesec dana te je promptno postupio nakon ministrovog dopisa i smjesta pokrenuo postupak. Moguće da ipak ni to neće biti dovoljno brzo.
Sudac Popadić uvjeren je, naime, da su za pokretanje stegovnog postupka propušteni svi rokovi. Ukoliko i Državno sudbeno vijeće ustanovi tako, presuda će za Popadića biti potpuno irelevantna budući da neće stegovno odgovarati za nanošenje štete ugledu suda i sudačke dužnosti.
Unatoč presudi kandidirao se za viši sud?!
Zanimljivo je možda da Popadić tvrdi da je o pravomoćnoj presudi odmah po zaprimanju 21. rujna prošle godine obavijestio tadašnjeg predsjednika suda Ivicu Boticu, koji međutim nije pokrenuo nikakav postupak. Zašto, ne zna se.
Botica je ustvrdio kako nije mogao postupati po kuloarskim pričama, no nije poznato zbog čega nije zatražio informaciju od šibenskog suda, koji je osudio Popadića, ili, pak, od Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu koje je diglo optužni prijedlog 2009. godine. S druge strane, i Državno odvjetništvo ili sud mogli su službeno obavijestiti Boticu da mu je sudac osuđen, no to očito nije napravljeno.
Popadić nam je kazao i kako je svog šefa obavijestio i o optužnom prijedlogu, što je trebalo značiti automatsku suspenziju. Ni to se nije dogodilo. Sada je za to prekasno pa sudac Popadić i dalje uredno radi na mjestu voditelja solinske ispostave Općinskog suda u Splitu.
"Svi su znali, a zašto postupak nije pokrenut, ja to ne znam", kaže Popadić, koji se unatoč pravomoćne presude za davanje lažnog iskaza, natjecao ove godine za mjesto na Županijskom sudu u Splitu. Između ostalog, trebao je priložiti i potvrdu o neosuđivanosti, što je i napravio. Dobio ju je na splitskom sudu, koji nije imao podatak da je osuđen u Šibeniku. Sada takve situacije navodno više nisu moguće, jer su sudovi informatički uvezani. A kako do prije koji mjesec nisu bili, Popadić je unatoč presudi za splitski sud bio neosuđen.
Napredak za zaborav
Na razgovoru u Državnom sudbenom vijeću ipak se nije pojavio. "Nisam htio dok se ne riješi ova situacija", kratko nam je kazao Popadić.
Na kakvu situaciju misli, nije najjasnije, budući da situacije nije ni bilo. Po evidenciji svog suda bio je neosuđivan, šef nije pokrenuo stegovni, gdje je onda zapelo? Navodno je Sudačko vijeće splitskog Županijskog suda prilikom ocjenjivanja pojedinih kandidata upoznalo Državno sudbeno vijeće da Popadić ima pravomoćnu presudu. Bilo je to prije gotovo pola godine. Zašto se tada nije ništa dogodilo, također nije poznato. U DSV-u navodno nisu ni gledali materijal Sudačkog vijeća vezan za Popadića, jer nije pristupio razgovoru. Propuštena je tako još jedna prilika da se nešto konkretno poduzme.
Za to vrijeme, dok svi znaju, a nitko ništa ne poduzima, čelni ljudi splitskih sudova, Botica i predsjednik Županijskog suda Ante Perkušić napreduju u karijeri i prelaze na više sudove. Botica na Županijski, a Perkušić na Vrhovni sud. Dojam je kao da su splitski suci više-manje svjesno u potpunosti apstrahirali pravomoćnu presudu protiv kolege Popadića. Kao da nisu bili uvjereni da je valjana.
Rutinska oporuka
Popadić se našao na meti Državnog odvjetništva zbog oporuke Dinka Ivulića u kojoj je bio svjedok. U to doba nije bio sudac jer je bio pometen tijekom čišćenja sudačkih redova sredinom 90-ih u režiji Ante Potrebice i njegovog DSV. Nakon pet godina vraćen je na posao, a do tada je zarađivao za život kao odvjetnik. Uz Popadića, optuženi su i odvjetnica koja je sastavljala oporuku te druga svjedokinja. Za kazneno djelo krivotvorenja isprave nastupila je zastara, a zanimljivo je, kaže Popadić, da je Državno odvjetništvo optužilo samo njega za davanje lažnog iskaza, a ne i odvjetnicu te drugu svjedokinju premda su identično iskazali na raspravi u parnici za osporavanje oporuke.
"Ja i danas tvrdim da je ta osoba koja je došla u ured pokojni Dinko Ivulić. Tako mi je kazala kolegica koja je sastavljala rutinsku oporuku i ja nisam imao razloga nevjerovati. Na raspravi u parnici samo sam kazao tri riječi, da je to bila ta osoba. I zbog toga sam osuđen", kaže Popadić, sudac s 33 godine staža.
Optužen bez skidanja imuniteta!?
Ukratko nam je pojasnio kronologiju slučaja.
"Policija je postupala po kaznenoj prijavi i zaključili su da nema djela. No, Državno odvjetništvo u Splitu ipak ide u istragu koju vodi Slavko Lozina. Bilo je tri ili četiri različita mišljenja vještaka pa je traženo njihovo sučeljavanje, no to se nije napravilo. Preko noći je Bajić oduzeo predmet splitskom tužilaštvu i dodijelio ga Varaždinu. Isti dan je dignut optužni prijedlog na kojeg nemam mogućnost žalbe. Optužen sam inače bez skidanja imuniteta. Kada je predmet došao na splitski sud, sutkinja nije odbila prijedlog nego je tražila mišljenje splitskog Županijskog suda koji ju je uputio da zatraži skidanje imuniteta kojeg mi je DSV na kraju retroaktivno oduzeo. Predmet je potom dodijeljen u rad šibenskom sudu", naveo je Popadić.
Otkrio nam je i kako je u parničnom postupku kada je svjedočio, tražio da bude umješač. Tako zapravo ne bi bio obavezan govoriti istinu, već bi bio stranka u postupku. Odbijen mu je zahtjev. Dok se pravomoćno okončalo, potrajalo je i dvije godine, tvrdi Popadić.
Nastupila zastara?
Nije poznato kada će Državno sudbeno vijeće staviti na dnevni red odluku o Popadićevoj sudbini. Pretpostavlja se da će se njegova obrana predložiti saslušanja bivših čelnika splitskih sudova na okolnost jesu li i kada imali saznanja o kaznenom postupku i pravomoćnoj presudi.
Članak 65. Zakona o DSV-u u stavku 1. kaže da se stegovni postupak ne smije pokrenuti nakon jedne godine od saznanja za počinjeno stegovno djelo, odnosno, tri godine od počinjenog stegovnog djela, dok se u stavku 2. navodi da ako stegovno djelo povlači kaznenu odgovornost, stegovni postupak smije se pokrenuti u vremenu u kojem zastarijeva pokretanje kaznenog postupka.
Više od godinu dana prošlo je od pravomoćnosti presude, a djelo je inače počinjeno 24. studenog 2005. godine, pa Popadić računa da je zastara nastupila 24. studenog 2010. godine.