Foto: Ilustracija
PADA li vam na pamet neka ružna riječ na hrvatskom jeziku koja počinje na slovo P? Vjerujem da da.
Radi se, naravno, o profitu. Tako je, prema socijalističkoj predaji, želja i trka za profitima izvor svih zala ovoga svijeta i uzrok svih društvenih problema novoga doba, od epidemije samoubojstava među transseksualacima do globalnog zatopljenja. Istovremeno, pojam “profiter” (eng. profiteer) je praktički postao uvreda i koristi se gotovo isključivo u pejorativnom smislu. (S druge strane, kako Dr. Block zanimljivo primjećuje, uopće ne postoji nekakav termin poput “wageer” ili slično.)
Što bi, onda, bio profit i u čemu je problem s profitiranjem?
Profit ne samo da nije izvor svih nedaća koje su pogodile suvremeni svijet, već je profit nužna pojava
Suprotno socijalističkoj predaji, profit ne samo da nije izvor svih nedaća koje su pogodile suvremeni svijet, već je profit nužna pojava za osiguranje učinkovitog korištenja resursa u nekom gospodarstvu i rast životnog standarda stanovništva.
U užem smislu, ekonomski profit je pozitivna razlika između ukupnih prihoda i ukupnih troškova nekog gospodarskog subjekta u promatranom vremenskom razdoblju izražena u novcu, i svrha postojanja poduzeća na tržištu jest ostvarivanje profita.
U širem smislu, osim ekonomskog elementa, pojam profita se može odnositi i na psihički element, tzv. psihički profit (psychic profit). Psihički profit bi bilo povećanje zadovoljstva pojedinca kao posljedica njegovog djelovanja, ali koje se ne može izmjeriti ili izraziti u novcu. Psihički profit je subjektivan, duhovan, neopipljiv i “mentalan”.
Na primjer, imamo situaciju lokalnog automehaničara koji popravlja svojim sugrađanima automobile i na kraju godine, automehaničar zbroji i oduzme sve prihode i troškove i izračuna da je godinu završio “na nuli”, tj. nije imao profita. Međutim, ukoliko naš automehaničar, osim financijske motivacije, u popravljanju automobila nalazi intrinzično zadovoljstvo, tj. uživa u popravljanju automobila samom po sebi jer ga to nekako duhovno ispunjava, tada ćemo reći da je ostvario psihički profit.
Svako svjesno ljudsko djelovanje je potaknuto nastojanjem da pojedinac zamijeni stanje veće nelagode stanjem manje nelagode, drugim riječima, da ostvari profit (u širem smislu).
A sada da se vratimo na svrhu i značaj ekonomskog profita za društvo.
Na slobodnom tržištu potrošači su ti koji, glasajući svojim novčanikom, odlučuju tko će profitirati, a tko gubiti
Na slobodnom tržištu, da bi poduzetnik ostvario profit, on mora potrošačima (kupcima) ponuditi proizvod ili uslugu za koju su oni voljni dobrovoljno izdvojiti dio svog dohotka. Dakle, on mora udovoljavati željama i potrebama potrošača i ponuditi im kvalitetan proizvod po pristupačnim cijenama, inače neće ostvariti profit. To je otprilike mehanizam “nevidljive ruke” Adama Smitha koja opisuje kako pojedinci ganjajući svoj vlastiti interes, ne mareći pri tome za interese drugih, zapravo nesvjesno čine upravo ono što je najpotrebnije za društvo u cjelini. Stoga, na slobodnom tržištu, potrošači su ti koji, glasajući svojim novčanikom, odlučuju tko će profitirati, a tko gubiti, i oni na taj način nagrađuju one koji ispunjavaju njihove želje i “kažnjavaju” one koji u tome ne uspijevaju. Prema tome, profit je u suštini nagrada za ispunjavanje društvenih potreba. Profit je nagrada za preusmjeravanje resursa tamo gdje su oni potrebniji, nagrada za one koji isprave neodgovarajuću alokaciju oskudnih resursa u gospodarstvu. Zato upravo profitni motiv potiče učinkovitost i inovativnost kod poduzetnika (naravno, dok postoji slobodan ulaz konkurencije na tržište).
Visoki profiti poduzetnicima signaliziraju da je to što oni rade dobro, traženo, potrebno potrošačima, i da se trebaju nastaviti baviti time čime se bave, dok su gubici kod drugih poduzetnika signal da to čime se oni trenutno bave nije traženo i da moraju nešto promijeniti, prebaciti se u druge sektore ili izaći s tržišta.
Pojava visokih ekonomskih profita u nekom segmentu gospodarstva je istovremeno signal svim sudionicima na tržištu da je taj segment natprosječno profitabilan i tako privlači nova poduzeća i ulaganja u tu industrijsku granu, sve dok profitne stope u toj industriji ne padnu do prosječne razine profitnih stopa u gospodarstvu.
S druge strane, kontinuirani gubici u nekim drugim industrijskim granama su signal tržištu da u toj grani nema puno prilike za profitom, da nema dovoljno potražnje, te da ne ulažu resurse u tu granu. Ukoliko se nastave baviti onime što potrošače ne zanima, bankrotirat će i tako se resursi usmjeravaju u one grane gdje su najpotrebniji.
Zamislimo jednostavan primjer da, iz nekog razloga, velika većina potrošača na nekom području počne osjećati vrlo izraženu potrebu za sladoledom. Potražnja za sladoledima raste, rastu profiti sladoledarima, sladoledari povećavaju proizvodne kapacitete, zapošljavaju nove radnike, visoki profiti u proizvodnji i prodaji sladoleda privlače nove sudionike u tu granu. Otvara se sve više novih štandova sa sladoledima, povećava se proizvodnja, otvaraju se i nove tvornice (ili se neke stare preoblikuju u tvornice sladoleda), radnici se prekvalificiraju za proizvodnju sladoleda, itd., a istovremeno proizvođači u industrijama koje su počele ostvarivati gubitke (npr. proizvodnja gumenih bombona i slanih štapića) izlaze s tržišta ili pokušavaju svoje resurse preusmjeriti u proizvodnju sladoleda, i taj će proces trajati sve dok se, zbog povećane konkurencije, profitne stope u industriji sladoleda ne izjednače s profitnim stopama u drugim industrijama.
Na opisani način se tržište samoregulira. Tržišni sistem profita i gubitka nam omogućava učinkovitu alokaciju oskudnih resursa u gospodarstvu. S obzirom da su svi resursi (rad, zemlja, kapital) oskudni u ekonomskom smislu, a ljudske želje neograničene, svrha ekonomske znanosti jest iznalaženje optimalnog sustava koji omogućuje efikasno korištenje rijetkih resursa, a ne postoji drugi način kojim bi se to moglo provesti osim slobodnog tržišta i sistema profita i gubitka.
"The market system is the basis of our civilization. Its only alternative is the Führer principle." – Ludwig von Mises
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala