Foto: Guliver Image/Getty Images
Velikog vođu zamijenili mali aparatčici, ali narodu je bilo i ostalo jednako grozno
Diktatorovo svrgavanje i egzekuciju 1989., zamijenila je tranzicija, dakako samo ljepša riječ za 90-e, "godine koje su pojeli skakavci", tj. navodno reformirani i preimenovani komunistički nesposobni aparatčici iz drugog ešalona donedavno vladajuće i svemoćne partije, za vrijeme čije vlasti su se neimaština i bijeda iz doba "zavjese", prebacile i cementirale u eru u kojoj "nema" blokovske podjele.
Vrtuljak iz ostalih komunističkih zemalja, zavrtio se i ovdje, jer nakon dva ciklusa umivenih "socijalista", na red su došli i osviješteni domoljubi za novo doba, ali su i oni trajali samo jedne izbore, nakon kojih se na vlast opet vraća "ljevica"...
Međutim, dok je trajalo to igranje demokracije, rumunjski narod grcao je, kao što i danas grca, u posvemašnjoj bijedi, koja je, osim u umivenom, monumentalnom i grandioznom centru Bukurešta, vidljiva na doslovno svakom koraku ove zemlje. Svatko tko je bio u Rumunjskoj, a da je vidio nešto osim aerodroma i hotela, posvjedočit će vam o šoku i nevjerici zbog užasne infrastrukture, siromaštva i kriminala, jer u rumunjskoj provinciji, normalno je da vas na putu presretne i opljačka naoružana banda. Zbog toga se mnogi neupućeni pitaju, kako je to Rumunjska već gotovo 10 godina u NATO-u, a šest u EU?
Rumunjska nikad, pa ni tad, ne bi ušla u EU, da nema položaj i brojno stanovništvo koje ima
Od ulaska u EU, Rumunjska je čak bilježila gospodarski rast, ali ju je svjetska kriza iz 2008, skoro dokrajčila, zbog čega je Vlada 2010. uvela radikalne mjere štednje i ograničavanja javne potrošnje, što su zahtijevali MMF, EU i Svjetska banka, kao uvjet za bacanje pojasa za spašavanje, teškog 20 milijardi dolara. Rumunjska je zahvaljujući tome izašla iz recesije, ali uz ogromnu cijenu, ekonomsku, socijalnu i političku.
Rumunji ne mogu stegnuti remen, jer na opasaču nema više rupica, zato i jesu u pola godine srušili tri Vlade
Početkom 2012. stezanje remena na ionako žgoljavom rumunjskom nacionalnom korpusu, dovelo je do velikih i žestokih prosvjeda osiromašenih građana, koji su na ulicama ratovali s policijom, a koliko je zemlja uzdrmana tim događajima, najbolje svjedoči ovaj podatak: Prije godinu dana, Victor Ponta postao je treći premijer u manje od pola godine! Njegov mandat obilježavaju žestoki sukobi s predsjednikom Traianom Basescuom, koji je prvi mandat osvojio 2004.
Sprema se milijunski egzodus
Procjenjuje se da oko milijun Rumunja čeka 2014., kada osam država EU ukida ograničenje "uvoza" radne snage kako bi jednom zauvijek pobjegli iz takve zemlje, a najpoželjnije destinacije su Velika Britanija i Njemačka, iako je zbog lakšeg svladavanja jezične barijere, već dosta Rumunja, koji su Romani, odselilo u Portugal i Italiju.
U spomenutim zemljama Zapadne Europe, nitko ih neće dočekati "raširenih ruku": U Engleskoj već godinu dana traje žestoka debata o tome koliko će im poslova, stanova i mjesta u školama i vrtićima uzeti ovaj emigrantski val, pri čemu se liberalniji dio medija trudi objasniti kako to nije baš tako, a kako bi udobrovoljio javnost, rumunjski ambasador u Velikoj Britaniji čak je izjavio kako će dolazak velikog broja Rumunja, pridonijeti padu stope kriminala u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Tako ne misle u njemačkom Duisburgu, gdje su Rumunji, Bugari i Romi iz obje zemlje već zauzeli nekoliko zgrada, a ljevičarski gradonačelnik grada blizu nizozemske granice, objavio kako su hrpe smeća ispred njihovog skvota "više od moje visine", dok su od dolaska građana Europske Unije, "u tom području prostitucija i pljačke u velikom porastu, a djeca iz rumunjskog naselja organizirano u grupama, džepare po gradu".