"Nije lako prilagoditi se i ne teče med i mlijeko...
Ja sam cura s iskustvom života u inozemstvu! Svi koji kažu da vani nije dobro, po meni se samo prenemažu uz šljivovicu, grleći grb. Ako vama nije dobro vani, a Hrvatska vam se čini kao raj na zemlji (ljeti kad dođete na odmor, koji si naravno možete priuštit), vratite se ovdje. Neće biti crnaca ni azijata oko vas, moći ćete govoriti hrvatski, a autentične hrvatske proizvode sumnjam da ćete si moći priuštiti, ali bit će zatucanih ksenofobičnih ljudi, pa kad dobijete po 50-ak odbijenica, jer je na vaše zasluženo mjesto uletjela neka tatina princeza ili ujakov nećak, susjedov susjed, prijateljev prijatelj, plakat ćete za svojom dijasporom...
Svakako da nigdje nije lako prilagoditi se, nije da vani teče samo med i mlijeko, ali je puno, puno bolje nego kod nas. Tko hoće raditi - posla ima! U Njemačkoj je rekordna zaposlenost ove godine, a u Engleskoj oni koji su nezaposleni, ne žele radit jer im se ne da, kad im je državna pomoć dovoljno dobra. Poanta je da mi nije jasno zašto ja moram živjeti u državi u kojoj sam toliko dobro informirana sa radom vlade, politikom, gospodarskom krizom, postocima nezaposlenosti i o tome mislim svaki dan?? Moje vršnjakinje u zapadnoj Europi, Kanadi i Australiji imaju pomalo uvida u stanje, ali ne baš ovoliko kao ja, koja to redovito pratim iz potrebe! Kad želim to pojasniti ljudima, onda kažem da me moja prijateljica iz Skandinavije (obrazovana, načitana, priča par svjetskih jezika) pitala: kako to ne možeš naći baš nikakav posao u HRV, a ja odgovaram: radi nepotizma. A ona će meni: ŠTO JE TO NEPOTIZAM?? Mislim da sam s tim sve rekla..
Barem se ne živi s nepravdom
Da ponovim, nije ni gore sve savršeno, niti se pare zarađuju samo tako, ali bar se ne živi svakim danom s tolikom nepravdom, kao što je nepotizam.
Ja koja se bližim 30-oj, radim stalno po zamjenama (i s tim sam sretna, jer bilo je dana kad nije bilo ni toga) nemam ni kučeta ni mačeta - niti se mogu udat pa ovisit o dečku, a svoju petogodišnju diplomu objesiti na zid, niti mogu radit na poboljšanju nataliteta Lijepe Naše..
Vratila sam se jer volim Dalmaciju
Vratila sam se želeći završiti faks i biti bliže obitelji, vratila sam se jer volim Dalmaciju, ali nije bilo dana da nisam zažalila - od sunca i mora se ne živi! I moj otac je bio u ratu i ja sam prošla rat, ali nažalost borili ste se za Hrvatsku u kojoj će procvast oni ratni profiteri, oni koji su popljačkali šta su stigli, preko leševa došli na pozicije i ne može im nitko ništa! Oni kojima je Mrsić dao vjetar u leđa i legalnu mogućnost da se ljudi s vezom zaposle (jer vjerovali ili ne i za to treba veza!!). Prije nego je Mrsićev zakon uopće bio na snazi, već su se otvarala radna mjesta za "stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa". Znači posla ima, samo ne za pare, nego besplatnu radnu snagu. Da se razumijemo, nisam ja protiv stjecanja staža, ali što nakon toga? Otkaz i vratit se na HZZ.
I za kraj ovim nostalgičnim Rvatinama iz Australije i prekooceanskih zemalja (ma i ostalima), poručujem da ih ne doživljavam: znam ljude koji dolaze svako ljeto u Hrvatsku, pa kažu: uf, bilo je teško uštedjeti! A ja gledam u nevjerici - jer ja nemam od čega ni uštedjeti!
Niti sam negativna, niti sjedim ispred TV-a po cijele dane, niti slušam cajke, niti se bavim pizdarijama...samo znam da neću još dugo čekati, prije nego opet dignem sidro. Sve u svemu sam pozitivna, radim, trudim se i mučim, samo bih htjela siguran posao, obitelj i možda jednog dana mogućnost da si priuštim godišnji odmor van svoga mjesta. Ne treba mi kuća, dovoljan je i stančić koji je moj, ne trebaju mi marke, dovoljna mi je i roba sa sniženja, ne treba mi auto uopće, dovoljna mi je plaća s kojom mogu platit pokaz, a ne švercat se. Zar je to puno?