Zašto svi oboljeli od azbestoze nisu jednaki? "Zakon štiti samo povlaštenu skupinu ljudi!"

Foto: Mario Todorić/Cropix

UDRUGA Biglovi azbesta iz Vranjica, koja okuplja oboljele od smrtonosne bolesti azbestoze, danas je održala mirni prosvjed. Blokiranjem stare Jadranske magistrale na 20 minuta željeli su skrenuti pažnju javnosti na nebrigu Vlade i resornog Ministarstva rada i mirovinskog sustava na probleme oboljelih kojih je svakim danom sve više, a koji se potpuno ignoriraju čekajući da isti umru od azbestoze i tako olakšaju Vladin nerad i nebrigu.

Smatraju da Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu koji je donijela bivša premijerka Jadranka Kosor štiti samo povlaštenu skupinu ljudi. Naime, obeštećenja u iznosu od 230 tisuća kuna za oboljele od azbestoze dobilo je samo 170 radnika Salonita i to samo oni koji su u toj vranjičkoj tvornici azbesta zatečeni 14 veljače 2006. godine. Oko 40 radnika, koji su prije tog datuma dobili otkaze zato jer je tvornica završila u stečaju nisu bili te sreće. Nemaju niti pravo na mirovine.

"Zakon kao zakon nije idealan. Ima grešaka u ovih šest godina kako je izašao. Vidjeli smo koje su greške. Mi smo ih pokušavali ispraviti, međutim, svi su gluhi. Nije samo Salonit problem, problem su škver i sve građevinske firme koje su kupovale u nas te proizvode. Ti ljudi su bili izloženi azbestu kao i mi", rekao je predsjednik Biglova Anđelko Grubić.

"Otkud jedan datum može biti samoodređujući faktor da se nekome daje obeštećenje ili nje. Pa valjda bi trebao biti, ako je u prijedlogu zakona koji je po žurnom postupku poslala Jadranka Kosor i njena Vlada u Sabor, gdje je izričito kazano u Saboru da se obeštećenje daje radnicima koji su ostali bez posla i koji su bili izloženi azbestu zbog pretpostavke izgubljenog zdravlja", kaže članica Biglova Tonka Žanko i dodaje kako se preostalim radnicima pravo na obeštećenje ni do danas ne priznaje, iako su u Salonitu proveli i više od 25 godina radnog staža.

"Pisala sam pisma Kosor i predsjedniku Josipoviću u kojima sam im obrazložila sve, da smo i mi radnici ovog Salonita, da smo dobili otkaz u stečaju, da smo radili na istim radnim mjestima na kojima su i drugi radili od 170 preferiranih. Međutim, Kosor, odnosno njezini ministri sa mnom su se dopisivali šest mjeseci, očekivali smo da će oni promijeniti stvari, međutim samo su nam lijepo pričali, ali ništa nisu poduzeli", istaknula je Žanko.

Nikako da se maknu s "mrtve točke"

Biglovi kojih je od 47 preostalo tek 36 jer ih je do danas 11 preminulo od azbestoze, nisu ništa bolje prošli ni u pregovorima sa sadašnjom Vladom. "Bila sam u razgovorima s Mirelom Holy, ona mi je bila kazala to je stvarno diskriminirajuće. Stav SDP-a je da se mora ispraviti takva nepravda. Međutim, eto nažalost više ni ona nije tu. Naši predstavnici su bili u Zagrebu, u Ministarstvu su rekli da će formirati jednu skupinu koja će riješiti taj problem. Cijelo vrijeme su samo govorili, to je neviđena diskriminacija. To je bilo prošle godine, negdje u drugom ili trećem mjesecu, evo sada je šesti mjesec 2013. godine, još se nije pomaklo s mrtve točke", rekla je Žanko.

Biglovi upozoravaju kako je od oboljenja nastalih azbestom i danas ugrožen ne samo Vranjički bazen već i sam grad Split. Naime, tvornica Salonit do danas nije adekvatno sanirana, a neke od važnijih splitskih prometnica izrađene su upravo od azbestnog otpada, čije čestice dolaze u zrak trenjem automobilskih guma o asfalt.

"Željela bih reći u ime svoga muže i svoje obitelji koja je u godinu i pol dana izgubila tri člana od teške bolesti azbesta, da se ovo ništa ne rješava, da su ti ljudi ostavljeni da umru, da je ostala tvornica koja nije sanirana, to je kao da čovjeku koji ima rak operirate metastaze, a rak mu ostavite. Taj Salonit i dalje zagađuje ljude i pitanje je trenutka kad će još tkogod iz Vranjica umrijeti", kaže Darija Milišić, supruga bivšeg radnika Salonita, koji je također obolio od azbestoze.